Pokazatelji snage i slabosti u američko-iranskom sukobu

Analiza otvorenog sukoba u međunarodnim odnosima zahtijeva promatranje triju dimenzija:

a) Ravnoteže snaga u njezinim političkim, gospodarskim, vojnim, društvenim i tehnološkim aspektima između strana u sukobu.

b) Umijeća upravljanja čimbenicima moći radi ostvarivanja što većih dobitaka ili što manjih gubitaka.

c) Prirode međunarodnih okolnosti u trenutku sukoba. Je li riječ o otvorenom ratu, hladnom sukobu, razdoblju sklonijem suradnji ili svijetu koji prolazi kroz ozbiljne gospodarske krize i druge izazove.

Promatrajući sadašnji odnos između Irana i Sjedinjenih Američkih Država, mogu se uočiti sljedeće početne značajke:

1. Slabosti Irana

a) Iransko gospodarstvo suočava se s nizom pokazatelja koji se prije svega očituju u visokoj inflaciji, padu vrijednosti nacionalne valute te slabljenju sposobnosti privlačenja stranih ulaganja, uz ograničenu mogućnost pristupa svjetskim tržištima u mjeri koja bi bila potrebna.

b) Iranske vojne sposobnosti imaju više slabih točaka. Među najvažnijima je oslanjanje na borbene zrakoplove od kojih je većina zastarjela. Protuzračna obrana, unatoč određenim poboljšanjima posljednjih godina, još uvijek nije razmjerna američkoj zračnoj nadmoći.

Također, iranska uporaba asimetričnog ratovanja na moru i dalje je manje učinkovita nego što zahtijevaju postojeće okolnosti. Te vojne slabosti dodatno su pojačane ograničenom mrežom međunarodnih saveznika, zbog čega je potpora Iranu na tom području ograničena.

c) Iran se nalazi u geopolitičkom okruženju koje mu uglavnom nije sklono. U najmanjoj mjeri riječ je o nedostatku simpatija, a u najvećoj o otvorenom neprijateljstvu.

To je vidljivo u odnosima s arapskim susjedima, Azerbajdžanom te u suzdržanom stavu Turske i Pakistana, što dodatno sužava iranski strateški prostor za djelovanje.

d) Unutar Irana postoje naoružani pokreti koji se protive vlasti iz nacionalnih, vjerskih, sunitskih i šiitskih ili ideoloških razloga. Takve skupine prisutne su na većem dijelu iranskog teritorija, što ih čini sklonijima djelovanju protiv središnje vlasti. Među njima se spominju Kurdi, Beludži, Arapi i druge skupine, osobito kada uživaju vanjsko poticanje.

e) Zapadni, arapski i izraelski mediji uspjeli su učvrstiti sliku Irana kao države koja podupire terorizam. Zbog toga je razina međunarodnih simpatija prema Iranu manja nego što Teheran očekuje, premda se nastoji prikazati kao država koja pruža otpor međunarodnoj tiraniji.

f) Pokazatelji političke stabilnosti, razine korupcije i demokracije u Iranu i dalje tu zemlju svrstavaju u niži dio ljestvice u odnosu na njezin međunarodni položaj.

g) Iranski mediji, osobito službene izjave koje prenose državni mediji, i dalje pokazuju sklonost pretjerivanju u procjeni vlastitih sposobnosti i mogućnosti nanošenja štete protivniku. Time se u javnosti i među pristašama Irana stvaraju očekivanja o iznimnim rezultatima, u skladu s obećanjima iranskih čelnika.

Kada se takvi rezultati ne ostvare u mjeri u kojoj su najavljivani, vjerodostojnost tih službenih izjava djelomično se narušava.

2. No Iran raspolaže nizom čimbenika snage koji mogu umanjiti težinu njegovih slabosti

a) Veliku vrijednost predstavlja iranski geografski položaj. Iran je površinom gotovo četiri puta veći od Iraka, a planinski lanci koji ga okružuju, osobito na strateški važnim područjima, čine mogućnost kopnene invazije iznimno skupim i neizvjesnim pothvatom.

b) Iranska politika strateške dvosmislenosti u nuklearnom području, zajedno sa spoznajom međunarodne zajednice da se Iran nalazi na pragu nuklearne sposobnosti, znači da se mogućnost prelaska u status nuklearne sile ne može isključiti. Dodatne sumnje pojavile su se nakon nedavnih sjevernokorejskih nagovještaja vezanih uz američke nuklearne saveznike te nakon rasprava o mogućem novom tumačenju iranske vjerske fetve koja zabranjuje nuklearno oružje, prema kojem bi zabrana vrijedila samo za njegovu uporabu, a ne i za posjedovanje.

Time raste mogućnost iznenađenja, bez obzira na to koliko je vjerojatnost takvog razvoja događaja mala. U studijama budućnosti takav se scenarij opisuje kao događaj male vjerojatnosti, ali vrlo velikog učinka.

c) Vojni ciljevi, osobito oni povezani s iranskim nuklearnim programom, raspoređeni su na velikom prostoru. Postoji približno 22 objekta povezana s nuklearnim programom, a udaljenost između njih kreće se od oko 130 do približno 450 kilometara.

Zbog toga je njihovo uništavanje znatno složenije nego u slučaju iračkog nuklearnog reaktora, koji je bio smješten na jednoj lokaciji i uništen jednim napadom.

d) Iranska vojna industrija proizvodi više od 70 posto domaćih vojnih potreba, posebno u području balističkih i krstarećih projektila te bespilotnih letjelica, koje imaju važnu ulogu odvraćanja. Uz to, Iran raspolaže sve razvijenijom znanstvenom bazom koja mu omogućuje nastavak razvoja i nadoknađivanje gubitaka među znanstvenicima koji su bili mete atentata.

e) Iran ima vrlo visok stupanj nadzora nad Hormuškim tjesnacem. Sam tjesnac je uzak, a u njemu se nalazi oko devet iranskih otoka, od kojih svaki ima svoje teritorijalne vode. Na svim tim otocima raspoređene su snage Iranske revolucionarne garde. Osim toga, planinski lanac Zagros nadvisuje tjesnac s visinama između tri i više od pet tisuća metara. Riječ je o vrlo nepristupačnom području u kojem se nalaze utvrđeni položaji Revolucionarne garde.

Takav položaj daje Iranu vrlo važan pregovarački adut koji može koristiti u političke, gospodarske i vojne svrhe.

f) Iran je uspio izgraditi mrežu regionalnih savezništava koja mogu utjecati na događaje različitim intenzitetom. Ta savezništva uglavnom imaju više društveni nego službeni karakter, što im daje veću neovisnost u odnosu na državne institucije zemalja u kojima djeluju.

g) Unatoč gospodarskim sankcijama, Iran se uspio prilagoditi njihovim posljedicama kroz više mjera.

Prvo, diverzificirao je izvozna tržišta, s posebnim naglaskom na Kinu, Irak, Tursku i Ujedinjene Arapske Emirate.

Drugo, poticao je pojedine države da u trgovini s Iranom koriste vlastite valute ili druge valute umjesto američkog dolara.

Treće, proširio je sustav robne razmjene, pri čemu se nafta razmjenjuje za robu umjesto za novčana plaćanja.

Četvrto, proširio je mrežu trgovačkih posrednika koji djeluju kao treća strana u trgovinskim poslovima. Roba se najprije prodaje jednoj državi, koja zatim kupuje proizvode i ponovno ih izvozi u Iran, čime se izbjegava izravna trgovina između početne države i Irana. To je pridonijelo rastu neformalnog sektora u trgovini.

Peto, usmjerio se na jačanje domaće industrije, posebno u području lijekova, prehrambene proizvodnje i inženjerskih sektora.

Šesto, članstvo Irana u pojedinim azijskim i euroazijskim organizacijama, poput BRICS-a i Šangajske organizacije za suradnju, pomoglo je u ublažavanju ili nadoknađivanju dijela gospodarskih ograničenja.

Unatoč američkoj nadmoći u vojnom, gospodarskom, političkom i tehnološkom području, Iran nastoji iskoristiti određene američke slabosti. Najvažnije među njima su sljedeće:

3. Američke slabosti koje Iran nastoji iskoristiti

a) Iran smatra da američko javno mnijenje predstavlja važan čimbenik u strukturi američke vlasti, kroz predsjedničke i kongresne izbore te druge političke procese. Zbog toga nastoji iskoristiti pogreške u politici Donalda Trumpa koje ne nailaze na široku potporu američke javnosti i političkih snaga, što potvrđuju i istraživanja javnog mnijenja u Sjedinjenim Američkim Državama.

b) Američke vojne baze u regiji predstavljaju jednu od američkih ranjivosti. Sve američke baze nalaze se unutar dosega iranskih sposobnosti djelovanja, što Iranu daje dodatni instrument pritiska.

c) Iran raspolaže mogućnošću izazivanja poremećaja na svjetskom energetskom tržištu.

Prvo, zatvaranje Hormuškog tjesnaca moglo bi smanjiti količine nafte i plina na tržištu te dovesti do rasta cijena energije. Takav razvoj događaja predstavljao bi ozbiljan pritisak, osobito na Europu, Japan i druge velike uvoznike energije.

Drugo, Sjedinjene Američke Države i većina njihovih saveznika bili bi prisiljeni posegnuti za svojim strateškim zalihama nafte i plina, što bi moglo postati ozbiljan problem ako bi takvo stanje potrajalo dulje vrijeme.

Treće, rast cijena energije i otežan pristup nafti i plinu ojačali bi financijski i strateški položaj Rusije, koja bi zauzvrat mogla pružiti određenu potporu Iranu.

d) Iran polazi od pretpostavke da povijesna iskustva pokazuju kako Sjedinjene Američke Države često ne ostvaruju ciljeve u dugotrajnim ratovima ili njihovi rezultati ostaju ispod prvotno postavljenih očekivanja.

e) Čini se da među iranskom oporbom prevladava razlikovanje između protivljenja politici aktualnog sustava i očuvanja neovisnosti i suvereniteta same države. Zbog toga iranska oporba, barem do sada, nije odgovorila na pozive zapadnih, izraelskih i pojedinih arapskih aktera na rušenje sustava. To je postupno oslabilo očekivanja da bi promjena vlasti mogla biti ostvarena vanjskim pritiskom.

f) Iran nastoji iskoristiti sve negativniju sliku Izraela u međunarodnoj zajednici. Takav razvoj događaja, u usporedbi s ranijim razdobljima, pridonio je nešto većem razumijevanju iranskog neprijateljstva prema Izraelu u dijelu međunarodne javnosti.

Zaključak

Čini se da u kratkoročnom razdoblju nijedna strana neće ostvariti potpunu pobjedu. Istodobno, mogućnost širenja međunarodnih sukoba dodatno povećava neizvjesnost.

Postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja sigurnosne situacije u Perzijskom zaljevu, osobito ako se nastavi rast međusobnih prijetnji između Jemena i Saudijske Arabije. Dodatne napetosti u Tajvanskom tjesnacu ili neočekivani potezi administracije Donalda Trumpa također bi mogli dodatno zakomplicirati stanje.

Moja je preliminarna procjena da će, bez obzira na konačan ishod ovoga sukoba, arapska strana biti njegov najveći gubitnik.