Sirija želi zatvoriti eru kampova: više od 200 već ugašeno, tisuće obitelji pripremaju se za povratak

Sirija pokušava zatvoriti jedno od najtežih poglavlja rata.

Ne vojno.

Ne diplomatsko.

Nego povratkom ljudi kućama.

Ministar za izvanredne situacije i upravljanje katastrofama Raed al-Saleh objavio je nove podatke o državnom programu „Sirija bez kampova“.

Prema njegovim riječima, predsjednik Ahmed al-Šaraa dekretom broj 59 osnovao je odbor sastavljen od predstavnika više ministarstava i pokrajina sa zadatkom pripreme uništenih područja za povratak stanovništva.

Al-Saleh kaže da je do sada zatvoreno više od 200 kampova, dok se u kampovima još nalazi oko 141.000 obitelji.

Sljedeći korak mogao bi biti još veći.

Vlasti pripremaju konvoj kojim bi se između 4.000 i 6.000 obitelji trebalo vratiti u svoja mjesta, dok se, prema riječima ministra, posljednja dva mjeseca konvoji povratka organiziraju gotovo svakodnevno.

Ali iza tih brojki nalazi se mnogo veća priča.

Sirija pokušava završiti eru privremenog života.

Povratak nije počeo jučer

Program „Sirija bez kampova“ nije samo politička parola.

Predsjedničkim dekretom broj 59 formiran je međuresorni odbor kojem je povjereno osposobljavanje infrastrukture u razorenim područjima kako bi se omogućio dobrovoljan povratak stanovništva.

Tijekom lipnja odbor je već obilazio područja Alepa i razgovarao s lokalnim vlastima, upraviteljima kampova i stanovnicima o tome što je potrebno napraviti prije njihova povratka.

Problem je vrlo konkretan.

Mnogi ljudi imaju mjesto u koje se žele vratiti, ali više nemaju kuću.

Drugi imaju kuću, ali nemaju vodu, struju, školu, cestu ili zdravstvenu ustanovu.

Treći se ne mogu vratiti zbog mina i neeksplodiranih sredstava koja su ostala nakon rata.

Zato je plan mnogo širi od jednostavnog zatvaranja šatora.

Sirijske vlasti govore o obnovi infrastrukture, uklanjanju ruševina i mina, obnovi škola i vodovodnih mreža te stvaranju uvjeta u kojima se obitelj može vratiti i tamo ostati.

U lipnju je al-Saleh govorio i o projektu obnove oko 60.000 kuća namijenjenih obiteljima koje žive u kampovima.

Drugim riječima, Damask pokušava promijeniti samu logiku rješavanja raseljavanja.

Umjesto održavanja ljudi u kampovima godinama, cilj postaje ulaganje u mjesta iz kojih su ti ljudi protjerani ili pobjegli.

Broj povratnika već je velik

Proces je već vidljiv na terenu.

Krajem kolovoza iz kampova na sjeveru zemlje prema selima i gradovima u ruralnoj Hami krenuo je konvoj s 222 obitelji.

Guverner Idliba tada je rekao da je više od 162.000 raseljenih obitelji napustilo kampove i vratilo se u svoja izvorna područja.

To ne znači da je problem riješen.

Najnovija ministrova procjena govori da se u kampovima još nalazi oko 141.000 obitelji.

Brojke iz različitih razdoblja i institucija nisu uvijek izravno usporedive jer se razlikuju obuhvat kampova i način evidentiranja stanovništva.

Ali smjer je očit.

Ljudi se vraćaju.

Kampovi se zatvaraju.

A država pokušava taj spontani proces pretvoriti u organizirani nacionalni projekt.

Zatvoriti kamp nije isto što i riješiti raseljavanje

Ovdje dolazimo do najvažnije točke.

Broj zatvorenih kampova sam po sebi neće pokazati je li projekt uspio.

Kamp se može ukloniti za nekoliko dana.

Obnova života traje godinama.

Ako se obitelj vrati u selo u kojem nema kuće, vode, električne energije, škole, ambulante ni mogućnosti zarade, postoji velika opasnost da će ponovno biti prisiljena otići.

Zato pravi pokazatelj uspjeha neće biti broj uklonjenih šatora.

Bit će broj obitelji koje su se vratile i šest mjeseci ili godinu poslije još uvijek žive u svom gradu ili selu.

Upravo zbog toga program uključuje obnovu infrastrukture.

Sirijsko Ministarstvo obrazovanja i Ministarstvo za izvanredne situacije još su 9. rujna razgovarali o obnovi škola i procjeni stanja obrazovne infrastrukture u područjima povratka.

To pokazuje da pitanje kampova više nije samo humanitarno pitanje.

Postaje pitanje obnove cijele države.

Povratkom ljudi vraća se i država

Postoji još jedna dimenzija ovog projekta koja je možda jednako važna kao humanitarna.

Povratkom stanovništva vraćaju se državne institucije.

Škole.

Općine.

Zdravstvene ustanove.

Policija.

Zemljišne knjige.

Vodovod.

Elektroenergetska mreža.

Lokalna administracija.

Godinama su stotine tisuća Sirijaca živjele u sustavu u kojem je velik dio svakodnevnog života ovisio o humanitarnim organizacijama, lokalnim strukturama, različitim oružanim vlastima ili pomoći stranih država.

Ako se stanovništvo vrati u svoja mjesta i tamo ponovno uspostave normalne institucije, mijenja se mnogo više od mjesta stanovanja.

Ponovno se uspostavlja izravna veza između građanina i države.

Zato se može reći:

povratak stanovništva istodobno je i povratak države.

Uklanjanje mina možda je najveća prepreka

Postoji problem koji se ne može riješiti političkom odlukom.

Mine i neeksplodirana sredstva.

Godine rata ostavile su golema područja kontaminirana eksplozivnim ostacima.

Zato sirijske vlasti uklanjanje mina nazivaju jednim od osnovnih preduvjeta sigurnog povratka.

Damask je o tome već razgovarao s Ujedinjenim narodima, Velikom Britanijom, Norveškom i drugim međunarodnim partnerima.

Jer nema smisla obnoviti kuću ako cesta do nje ili polje iza nje još uvijek mogu biti minirani.

Upravo će kombinacija razminiranja, obnove infrastrukture i obnove kuća odlučiti koliko će sadašnji val povratka biti trajan.

UN podržava povratak, ali uz važan uvjet

Projekt je dobio i međunarodnu podršku.

UNHCR je podržao viziju „Sirija bez kampova“ i povratak raseljenih osoba njihovim kućama.

Ali postoji važan princip.

Povratak mora biti dobrovoljan, siguran i dostojanstven.

To je važno upravo zato što politički cilj „Sirija bez kampova“ ne smije postati utrka u statistici.

Nije dovoljno reći da je zatvoren još jedan kamp.

Ljudi moraju imati mjesto na koje se stvarno mogu vratiti.

Ako država samo ukloni kampove, problem će premjestiti.

Ako obnovi kuće, škole, ceste, vodu, električnu mrežu i lokalno gospodarstvo, onda se događa nešto sasvim drugo.

Tada Sirija prelazi iz faze humanitarnog preživljavanja u fazu obnove.

Ovo je i veliki test Ahmeda al-Šaraae

Za predsjednika Ahmeda al-Šarau ovaj projekt ima i veliku političku težinu.

Nova vlast svoj legitimitet dugoročno neće moći graditi samo na promjeni vlasti i završetku stare političke ere.

Građani će je sve više procjenjivati prema mnogo jednostavnijim pitanjima.

Može li se čovjek vratiti kući?

Ima li tamo vode?

Ima li struje?

Može li dijete ponovno krenuti u školu?

Postoji li zdravstvena zaštita?

Može li obitelj pronaći posao?

Je li sigurna?

To su pitanja na kojima će se mjeriti stvarna stabilizacija Sirije.

Zato je projekt „Sirija bez kampova“ mnogo važniji nego što na prvi pogled izgleda.

Ako uspije, neće značiti samo nestanak šatora.

Značit će da se stotine tisuća ljudi ponovno vežu za svoja mjesta, lokalne zajednice i državne institucije.

A to je jedan od najvažnijih preduvjeta dugoročne stabilnosti zemlje.

Pravi test tek počinje

Sirija danas ne pokušava samo zatvoriti više od 200 kampova.

Pokušava zatvoriti jedno cijelo poglavlje rata.

Brojke su velike.

Više od 200 kampova, prema ministru, već je zatvoreno.

Oko 141.000 obitelji još se nalazi u kampovima.

Između 4.000 i 6.000 obitelji priprema se za jedan od sljedećih velikih organiziranih povrataka.

Ali pravi uspjeh neće se mjeriti brojem autobusa koji su napustili kampove.

Niti brojem uklonjenih šatora.

Mjerit će se time koliko se tih ljudi za godinu dana još uvijek nalazi u svojim gradovima i selima.

Ako se vrate kuće, škole, voda, struja, posao i sigurnost, onda se neće vraćati samo ljudi.

Vraćat će se život.

A možda će upravo nestanak posljednjih velikih kampova jednoga dana biti jedan od najsnažnijih simbola da je era sirijskog rata doista završila.

Povezani članak: Sirija bira drukčiji put obnove: od MMF-a želi znanje, kapital traži i u islamskom svijetu