Egipat bira stranu? Kairo se približava osi Izrael–Grčka–Južni Cipar dok Turska, Saudijska Arabija i Pakistan grade Meka savez

Na Bliskom istoku i istočnom Sredozemlju polako se slaže nova sigurnosna karta.

I možda je jedan od najzanimljivijih poteza na toj karti upravo Egipat.

Dok Turska, Saudijska Arabija i Pakistan kroz obrambeni sporazum iz Meke grade novu sigurnosnu arhitekturu, Kairo posljednjim potezima šalje signale koji idu u drugom smjeru.

Prema Grčkoj, Južnom Cipru, a preko njih sve više i prema sigurnosnom prostoru koji gradi Izrael.

Pogledajmo samo kronologiju posljednjih dana.

31. kolovoza Grčka i Izrael potpisuju veliki obrambeni sporazum vrijedan oko 3 milijarde eura, odnosno 3,5 milijardi dolara.

Izrael će Grčkoj izgraditi višeslojni protuzračni, proturaketni i protudronski štit. David’s Sling, SPYDER, BARAK MX, radari i zajednički sustav zapovijedanja postaju dio grčkog „Achilles Shielda“.

To nije obična kupovina oružja.

To je dugoročno povezivanje izraelske i grčke sigurnosne infrastrukture. (Reuters⁠)

A onda, samo osam dana poslije, događa se nešto drugo.

8. rujna grčki premijer Kyriakos Mitsotakis odlazi u Egipat.

Prima ga predsjednik Abdel Fattah al-Sisi.

Ali nije riječ samo o sastanku Egipta i Grčke.

Istoga dana u El Alameinu za isti stol sjedaju Sisi, Mitsotakis i predsjednik Južnog Cipra Nikos Christodoulides.

Egipat, Grčka i Južni Cipar ponovno potvrđuju stratešku koordinaciju, a svoju suradnju predstavljaju kao model stabilnosti i sigurnosti istočnog Sredozemlja. (Ο Πρωθυπουργός της Ελληνικής Δημοκρατίας⁠)

Dakle:

31. kolovoza – Izrael i Grčka potpisuju obrambeni sporazum od 3,5 milijardi dolara.

8. rujna – Mitsotakis stiže kod Sisija.

Istoga dana – Egipat, Grčka i Južni Cipar zajedno razgovaraju o budućnosti istočnog Sredozemlja.

I sada dolazi još jedan zanimljiv signal.

Egipatska vojska prvi će put sudjelovati na vojnoj paradi Južnog Cipra povodom Dana neovisnosti 1. listopada.

Egipatski vojnici marširat će zajedno s ciparskom Nacionalnom gardom, a Kairo i Nikozija već rade na daljnjem produbljivanju obrambene suradnje. (Cyprus Mail⁠)

Pojedinačno se svaki od ovih događaja može objasniti.

Ali kada ih stavimo na istu kartu, slika postaje mnogo zanimljivija.

Jer se na drugoj strani regije istodobno događa nešto potpuno drugačije.

Turska, Saudijska Arabija i Pakistan grade obrambeni savez iz Meke.

Tri države s ogromnim vojnim, političkim i ekonomskim potencijalom pokušavaju izgraditi vlastiti sigurnosni mehanizam.

Saudijska Arabija donosi financijsku i energetsku težinu.

Pakistan donosi jednu od najvećih vojski muslimanskog svijeta i nuklearno odvraćanje.

Turska donosi snažnu vojsku, sve samostalniju obrambenu industriju i geografski položaj koji povezuje Bliski istok, Mediteran, Crno more i Kavkaz.

I upravo zato nedostaje jedno veliko ime.

Egipat.

Ako bi se Kairo približio tom savezu, dobili bismo gotovo nevjerojatnu koncentraciju vojne i geopolitičke moći:

Turska, Saudijska Arabija, Pakistan i Egipat.

Od Mediterana i Crvenog mora preko Sueskog kanala do Arapskog mora.

Ali zasad Kairo ne šalje takve signale.

Naprotiv.

Dok se Meka oblikuje na jednoj strani, Egipat dodatno učvršćuje svoj dugogodišnji trokut s Grčkom i Južnim Ciprom.

A Grčka upravo u tom trenutku ulazi u dosad najveći obrambeni sporazum s Izraelom.

Tu se pojavljuje pitanje koje više nije moguće potpuno ignorirati:

Bira li Egipat istočni Mediteran umjesto Meke?

Naravno, prerano je govoriti da je Kairo formalno izabrao jedan blok protiv drugoga.

Egipat održava odnose i sa Saudijskom Arabijom i s Turskom, a suradnja Egipta, Grčke i Južnog Cipra nije nastala jučer. Njihov trilateralni mehanizam postoji još od 2014. godine.

Ali geopolitika se ne čita samo iz službenih izjava.

Gleda se gdje se održavaju vojne vježbe.

Tko kupuje čije oružje.

Tko sudjeluje na čijim vojnim paradama.

Tko s kim gradi radare i proturaketne sustave.

I tko sjeda za isti stol kada se razgovara o sigurnosti regije.

A posljednji potezi Kaira šalju signal koji Ankara sigurno pažljivo promatra.

Jer Grčka i Izrael ne kriju koliko su njihove obrambene veze posljednjih godina ojačale.

Grčka pritom svoju veliku vojnu modernizaciju provodi u trenutku kada njezini sporovi s Turskom u Egeju i istočnom Sredozemlju nisu riješeni.

A sada se toj slici približava Egipat.

I upravo tu počinju se nazirati dva sigurnosna luka.

Na jednoj strani:

Turska – Saudijska Arabija – Pakistan.

Na drugoj:

Izrael – Grčka – Južni Cipar, uz Egipat koji posljednjim potezima pokazuje sve snažniju povezanost s tim prostorom.

To još nisu dva formalno suprotstavljena vojna bloka.

Ali više nisu ni potpuno nepovezani događaji.

Posebno zato što između njih postoji još jedna velika točka mogućeg sudara.

Sirija.

Turska želi jedinstvenu Siriju, jednu državu i jednu vojsku te obnovu autoriteta Damaska nad cijelim teritorijem.

Izrael želi zadržati vlastitu sigurnosnu dubinu i mogućnost vojnog djelovanja na jugu Sirije.

Kako se sirijska država bude jačala, a vojna suradnja Damaska i Ankare produbljivala, prostor između turskih i izraelskih interesa mogao bi postajati sve uži.

Zato Sirija ostaje najopasnija točka.

Jedan incident.

Jedan pogođeni položaj.

Jedan turski zrakoplov ili dron.

Jedan izraelski udar koji prijeđe granicu koju Ankara smatra neprihvatljivom.

I lokalna kriza može dobiti mnogo šire dimenzije.

Ako bi se takvo nadmetanje zatim prenijelo prema istočnom Sredozemlju, tamo već postoje Grčka, Južni Cipar i sve snažnija izraelska vojna infrastruktura.

I zato Egipat postaje toliko važan.

Kairo kontrolira Sueski kanal, izlazi na Mediteran i Crveno more, ima jednu od najvećih arapskih vojski i predstavlja jednu od rijetkih država koja svojom geografijom može povezati afrički, arapski i mediteranski sigurnosni prostor.

Njegov izbor zato nije mala stvar.

Ako se približi Meki, dramatično povećava težinu osovine Turska–Saudijska Arabija–Pakistan.

Ako nastavi produbljivati vojnu i sigurnosnu koordinaciju s Grčkom i Južnim Ciprom dok oni istodobno jačaju veze s Izraelom, šalje sasvim drugu poruku.

Zato možda još nije vrijeme reći da je Egipat konačno izabrao stranu.

Ali vrijeme je postaviti pitanje.

Jer kronologija je zanimljiva:

Izrael naoružava Grčku.

Mitsotakis nekoliko dana poslije odlazi Sisiju.

Egipat, Grčka i Južni Cipar potvrđuju stratešku koordinaciju.

Egipatska vojska prvi put odlazi na vojnu paradu Južnog Cipra.

A na drugoj strani istodobno raste:

Turska – Saudijska Arabija – Pakistan.

Nova regionalna karta tek se crta.

Ali ako se sadašnji smjer nastavi, pitanje Egipta moglo bi postati jedno od najvažnijih.

Neće biti dovoljno slušati što Kairo govori.

Trebat će gledati što radi.

Jer upravo će konkretni vojni i sigurnosni potezi pokazati bira li Egipat Meku ili osovinu Izrael–Grčka–Južni Cipar.

Povezano: Dvije sigurnosne arhitekture sudaraju se na Bliskom istoku: Mekanski savez s jedne, Izrael, Grčka i širi krug partnera s druge strane