Suwayda: krug se steže oko Hikmata al-Hijrija – Damask otvara nove kanale i vraća jug pod državnu kontrolu

Ono što se posljednjih mjeseci događa u Siriji sve manje izgleda kao niz nepovezanih događaja.

Obrazac je sve jasniji: izolirati jedan dosje, oduzeti mu poluge moći i vanjsku potporu, zatvoriti ga, a zatim prijeći na sljedeći.

Nakon pada Bashara al-Assada krenulo je razbijanje struktura starog režima. Njegova vojska i strukture su razgrađene, dio ljudi uhićen, ali država nije krenula na sve strane istodobno.

Prvo središte, zatim periferija.

Nakon toga fokus se prebacio na obalni pojas.

Razbijane su mreže, opskrbni kanali i veze unutar i izvan Sirije.

Informacije i komunikacije pojedinih struktura bile su probijene, prikupljani su podaci i lokacije, a preostale mreže udarane su iznutra, bez potrebe da se svaki problem rješava velikom otvorenom bitkom.

Zatim su jedan za drugim počeli dolaziti drugi dosjei.

Dosje Ghazala Ghazala, zatim struktura Ahmada al-Awde u Darii. Paralelno su se počele uklanjati američke sankcije, Turska je počela uklanjati prepreke, a s Irakom su ponovno otvarani putevi i kanali.

I ruska prisutnost počela se ponovno oblikovati.

Nakon mjeseci pregovora i natezanja počelo je redefiniranje ruske vojne prisutnosti unutar Sirije.

A sada se fokus pomiče prema najosjetljivijem čvoru: jugu Sirije.

Suwayda je u središtu te nove faze.

Logika je ista: ne otvarati sve fronte odjednom.

Sirijska država ne može se istodobno suočiti s ostacima starog režima, SDF-om, Izraelom, ruskom prisutnošću te američkim i europskim pritiscima.

Ali može posložiti dosjee i rješavati ih jedan po jedan, u trenutku koji sama odabere.

I upravo posljednji događaji šalju snažne signale da je južni dosje ozbiljno otvoren.

Sirijski ministar vanjskih poslova Asaad al-Shibani u Ankari razgovara s Hakanom Fidanom i Tomom Barrackom. Među glavnim temama su jug Sirije i Izrael.

Nedugo zatim jordanski ministar vanjskih poslova Ayman al-Safadi stiže u Damask.

Ovaj put više se ne govori samo o bilateralnim odnosima i koordinaciji. Govori se o provedbi sirijsko-jordansko-američke mape puta za Suwaydu, vraćanju suvereniteta sirijske države nad cijelim njezinim teritorijem te okončanju izraelske okupacije i upada.

To je važna promjena.

Jordan više nije samo promatrač. Postaje dio mehanizma kojim se pokušava riješiti pitanje juga.

Ali možda još važniji signal dolazi iz same Suwayde.

Guverner Suwayde sastaje se s odborom iz grada i razgovara o povratku stanovništva, obnovi usluga i humanitarnim pitanjima.

Drugim riječima, Damask počinje otvarati kanale unutar Suwayde koji ne moraju prolaziti isključivo preko Hikmata al-Hijrija.

I upravo tu stvari postaju zanimljive.

Ako se komunikacija između Damaska i lokalnih struktura nastavi širiti mimo al-Hijrija, njegova politička težina može početi slabjeti bez potrebe za neposrednim velikim vojnim obračunom.

Istodobno Izrael oslobađa trojicu mladih Sirijaca iz Darie i Quneitre.

S druge strane, Netanyahu i Katz pojavljuju se na planini Hermon i poručuju da se Izrael neće povući, dok izraelski upadi ne prestaju.

Kontradikcija?

Ne nužno.

Tako izgledaju pregovori u kojima svaka strana jednom rukom šalje signal, a drugom zadržava poluge pritiska.

I tu se vraćamo na srž nove sirijske strategije.

Rezultat se ne postiže samo oružjem.

Put prema njemu vodi kroz diplomaciju, gospodarstvo, sigurnosno djelovanje, izgradnju odnosa i regionalnih savezništava te postupno oduzimanje protivniku njegovih političkih i sigurnosnih poluga.

Sve se odvija paralelno: gospodarsko otvaranje, političko približavanje arapskim državama, jačanje institucija i vraćanje teritorija pod autoritet države.

Jer snažna država ne mora samo vojno poraziti protivnika.

Može mu oduzeti prostor, saveznike, kanale i političku važnost.

Zato pitanje Suwayde više nije samo pitanje jednog grada niti samo pitanje Hikmata al-Hijrija.

Radi se o tome tko će kontrolirati jug Sirije, kakav će ondje biti utjecaj Izraela i hoće li Damask uspjeti ponovno uspostaviti državni autoritet na cijelom jugu.

Nakon mjeseci slaganja drugih sirijskih dosjea, signali postaju sve jasniji:

na red je došla Suwayda.

A ako Damask uspije otvoriti dovoljno lokalnih kanala, uključiti Jordan u rješenje i istodobno smanjiti prostor za vanjski utjecaj, Hikmat al-Hijri mogao bi se suočiti s mnogo ozbiljnijim problemom od vojnog pritiska:

mogućnošću da postupno postane zaobilazan u odlučivanju o budućnosti Suwayde.

Povezani članak: Sirija želi zatvoriti eru kampova: više od 200 već ugašeno, tisuće obitelji pripremaju se za povratak