Nova fronta prema Saudijskoj Arabiji: dronovi više ne dolaze samo iz Jemena

Jer ono što se upravo događa možda je mnogo važnije od jednog napada dronovima.

Prije dva dana dronovi su pogodili irački tanker koji plovi pod panamskom zastavom.

A sada novi napad.

Dronovi iz Iraka pogodili su strateški saudijski naftovod.

Još zanimljivije?

Postoje indicije da bi dronovi u oba incidenta mogli biti povezani s istim područjem ili istom mrežom djelovanja.

Ako se to potvrdi, postavlja se vrlo neugodno pitanje:

Tko pokušava uvući Irak u ovaj rat?

Jer Irak od ovoga nema gotovo ništa dobiti.

Ali krenimo redom.

Zašto je pogođeni saudijski naftovod toliko važan?

Naftovod Istok–Zapad nije obična energetska infrastruktura.

To je jedna od najvažnijih strateških arterija Saudijske Arabije.

Nafta iz istočnih područja zemlje njime se transportira prema Yanbuu na Crvenom moru.

Zašto je to važno?

Zato što Saudijskoj Arabiji omogućuje da zaobiđe Hormuški tjesnac.

Ako Hormuz postane nesiguran za tankere, Rijad još uvijek ima alternativu:

prebaciti naftu prema Crvenom moru.

Ali sada pogledajte što se događa.

Na istoku je Iran i pritisak oko Hormuza.

Sa sjevera dolaze dronovi iz Iraka i pogađaju upravo naftovod kojim Saudijska Arabija može zaobići Hormuz.

Na jugozapadu su Jemen i Huti.

A iza njih Crveno more i Bab al-Mandab.

Vidite problem?

Saudijska Arabija više ne mora gledati samo prema jednoj fronti.

Mora gledati prema Hormuzu.

Prema Iraku.

Prema Jemenu.

I prema Bab al-Mandabu.

A onda se dogodilo nešto još zanimljivije

Irački premijer otvorio je istragu.

Bagdad je od Saudijske Arabije zatražio da zasad ne odgovara vojno dok se ne utvrdi tko je lansirao dronove.

Rijad je pristao.

To je izuzetno važan trenutak.

Jer Saudijska Arabija time Bagdadu praktički daje priliku da sam riješi problem na svojem teritoriju.

Ali koliko će dugo čekati?

Jedan napad može završiti istragom.

Drugi može završiti upozorenjem.

Ali treći?

Ako dronovi ponovno polete iz Iraka prema Saudijskoj Arabiji, Rijad će prije ili kasnije morati postaviti pitanje:

Ako iračka država ne može zaustaviti napade sa svojeg teritorija, hoćemo li ih morati zaustaviti sami?

I tu počinje mnogo opasniji scenarij.

Saudijski udari na proiranske skupine unutar Iraka.

Ali postoji još veća kontradikcija

Vratimo se nekoliko dana unatrag.

Dronovi napadaju irački tanker.

Zatim dronovi iz Iraka napadaju saudijsku naftnu infrastrukturu.

Ako istraga pokaže da iza oba incidenta stoji ista mreža, pitanje postaje vrlo jednostavno:

Kakvu korist Irak ima od svega ovoga?

Ekonomsku?

Nikakvu.

Političku?

Nikakvu.

Sigurnosnu?

Još manje.

Iraku je potrebna stabilnost vlastitog izvoza nafte.

Potrebni su mu normalni odnosi sa Saudijskom Arabijom.

Potrebne su mu investicije.

I najmanje što Bagdadu sada treba jest pretvaranje južnog Iraka u lansirnu rampu za regionalni rat.

Zato treba postaviti pitanje koje će postajati sve važnije:

Ako Irak od ovoga nema koristi, kome koristi?

I tu ponovno dolazimo do Irana

Treba biti precizan.

Za sada nema javnog dokaza da je Teheran izdao izravnu zapovijed za konkretan napad.

Ali postoji nešto što se ne može ignorirati.

Iran desetljećima gradi mrežu oružanih saveznika kroz Irak, Siriju, Libanon i Jemen.

Njihova najveća strateška vrijednost upravo je u tome što Teheranu omogućuju stvaranje pritiska na protivnike bez potrebe da iranska vojska svaki put izravno prijeđe granicu.

A sada pogledajte kartu Saudijske Arabije.

Iran i Hormuz na istoku.

Proiranske frakcije i Irak na sjeveru.

Huti i Jemen na jugu.

Bab al-Mandab i Crveno more na zapadu.

To više nije samo vojno pitanje.

To je energetsko pitanje.

I upravo zato je napad na naftovod toliko zanimljiv

Ako Saudijska Arabija ima problem u Hormuzu, naftu može slati prema Crvenom moru.

Ako joj netko ugrozi naftovod prema Crvenom moru, taj alternativni pravac postaje ranjiv.

A ako istodobno Huti ugrožavaju Bab al-Mandab i plovidbu Crvenim morem?

Tada počinjete pritiskati isti energetski sustav s više strana.

Hormuz. Naftovod.

Crveno more. Bab al-Mandab.

I zato ovaj napad ne treba gledati izolirano.

A Irak?

Upravo bi Irak mogao platiti najveću cijenu igre koju možda uopće ne želi igrati.

Jer ako se njegovo područje koristi za napade na Saudijsku Arabiju, Rijad neće beskonačno razlikovati iračku državu od skupina koje djeluju s iračkog teritorija.

A ako Saudijska Arabija počne uzvraćati unutar Iraka, Bagdad će biti uvučen u sukob koji mu nije potreban.

To je najveći paradoks cijele priče.

Napadnut je irački tanker.

Napadnuta je saudijska energetska infrastruktura.

Irak riskira odnose sa Saudijskom Arabijom.

Irak riskira vlastitu energetsku sigurnost.

Irak riskira da njegov teritorij postane bojno polje.

A tko dobiva?

To će istraga tek morati pokazati.

Ali jedno pitanje već sada visi iznad cijele priče:

Pokušava li Iran preko svojih saveznika otvoriti još jedan pravac pritiska na Saudijsku Arabiju, čak i ako će cijenu toga platiti i sam Irak?

Jer ako je odgovor potvrdan, onda ono što gledamo više nije samo rat u Jemenu.

Nije više ni samo sukob oko Hormuza.

Pred nama se počinje pojavljivati mnogo šira karta.

Iran. Irak. Saudijska Arabija.

Jemen. Crveno more. Bab al-Mandab.

Jedna kriza počinje se spajati s drugom.

I upravo tako regionalni ratovi najčešće postaju veliki.

Ne zato što je netko jednog jutra službeno objavio rat.

Nego zato što se otvara jedna fronta.

Pa druga. Pa treća.

Sve dok više nitko ne može jednostavno zatvoriti ono što je otvoreno.

Povezani članak: Tko je otvorio vrata Hutima prema Bab el-Mandebu? Pad Moche razotkrio pukotine između Saudijske Arabije, UAE-a i njihovih jemenskih saveznika