Rat nije završen, samo je promijenio oblik: Washington pokušava ugušiti Iran prije novog udara

Prošlo je više od mjesec dana od posljednjeg velikog američkog udara na Iran, ali izostanak novih napada ne znači da je vojna opcija napuštena.

Naprotiv, čini se da je Washington samo promijenio redoslijed poteza.

Umjesto neposrednog ulaska u novu fazu rata, administracija Donalda Trumpa pokušava Iran najprije iscrpiti pomorskom blokadom, financijskim pritiskom i sankcijama koje više neće ciljati samo iranske tvrtke nego i svakoga tko Teheranu omogućava nastavak trgovine.

Cilj je zatvoriti Iran sa svih strana, smanjiti mu prihode, izazvati unutarnji pritisak i natjerati ga da bira između povlačenja, pregovora ili vojne reakcije koja bi Washingtonu mogla pružiti opravdanje za novi napad.

Zato rat nije završen. Samo je iz zraka premješten na more, u banke, rafinerije i trgovačke kanale.

Opcija koju Trump prvi put nije odabrao

Prije izbijanja rata Trumpu je predstavljeno više mogućnosti za djelovanje protiv Irana. Većina se temeljila na vojnim udarima, dok je tadašnji prijedlog pomorske blokade ostao u drugom planu.

Logika te opcije bila je jednostavna: umjesto neposrednog ulaska u veliki rat i izlaganja američkih baza u Zaljevu iranskim projektilima i dronovima, Iran se mogao postupno iscrpljivati presijecanjem njegovih pomorskih i financijskih tokova.

Nakon prekida vatre 8. travnja Washington se vratio upravo toj strategiji.

Pomorski pritisak snažno je smanjio iranski izvoz nafte i povećao troškove transporta, osiguranja i skrivanja trgovačkih operacija. Iran je prisiljen nuditi veće popuste kupcima, koristiti složenije mreže posrednika i dulje čekati na naplatu tereta koji se nalazi na tankerima.

Prema podacima tvrtke Kpler, koje je prenijela Al Jazeera, iranski izvoz sirove nafte i kondenzata u svibnju je pao s približno dva milijuna na manje od 300.000 barela dnevno. Al Jazeera⁠

Takav pad ne znači samo gubitak prihoda od prodaje nafte. On smanjuje priljev dolara, stvara dodatni pritisak na iransku valutu i otežava državi financiranje uvoza, vojske i javnih obveza.

Trump objavljuje ekonomski rat

Trump je sada najavio novu fazu pritiska koju je otvoreno opisao kao „ekonomski rat“.

Američki ministar financija Scott Bessent najavio je „najteže sankcije u povijesti“ protiv Irana, tvrdeći da je cilj slomiti iranski sustav bez pokretanja novoga velikog vojnog sukoba. Strategiju je opisao kao kombinaciju pomorske blokade i sankcija.

Najvažnije oružje u toj kampanji bit će sekundarne sankcije.

Njima Washington ne kažnjava samo iranske institucije nego i strane tvrtke, banke, rafinerije i posrednike koji kupuju iransku naftu, obrađuju povezane financijske transakcije ili pomažu Teheranu da zaobiđe postojeća ograničenja.

Drugim riječima, američka poruka stranim partnerima glasi: možete poslovati s Iranom ili zadržati pristup američkom financijskom sustavu, tržištu i dolaru, ali sve teže ćete moći imati oboje.

Prema Reutersu, Trumpova administracija razmatra dodatno sankcioniranje neovisnih kineskih rafinerija poznatih kao „teapots“, koje kupuju velik dio iranske nafte. Na udaru bi se mogle naći i kineske banke koje obrađuju novac povezan s tom trgovinom. Reuters⁠

To je posebno važno jer Kina, prema podacima Kplera za 2025. godinu, kupuje više od 80 posto iranske nafte koja se prevozi morskim putem.

Bez zatvaranja kineskog kanala Iran se može prilagoditi sankcijama. Ako Washington uspije ozbiljno ugroziti i taj kanal, pritisak na Teheran ulazi u potpuno novu fazu.

Flota u sjeni više nije dovoljna

Iran se godinama prilagođavao sankcijama stvaranjem paralelnog trgovačkog sustava.

Koristio je brodarske kompanije registrirane preko trećih država, tankere koji mijenjaju zastave i vlasnike, isključivanje sustava za praćenje, pretovar nafte na otvorenom moru, prikrivanje podrijetla tereta, mjenjačnice i neformalne financijske posrednike.

Ta struktura poznata je kao flota u sjeni.

Nova američka strategija pokušava pogoditi cijelu mrežu, a ne samo njezin iranski vrh. Zato se sankcije sve više usmjeravaju na brodove, osiguravatelje, posrednike, mjenjačnice, digitalnu imovinu i strane financijske institucije.

Američko Ministarstvo financija navodi da je od veljače 2025. sankcionirano više od tisuću osoba, brodova i zrakoplova povezanih s Iranom, dok su mjere dovele i do zamrzavanja stotina milijuna dolara u kriptovalutama povezanim s iranskim strukturama. Američko Ministarstvo financija⁠

Cilj više nije samo otežati jednu prodaju nafte.

Cilj je učiniti svaki iranski posao sporijim, skupljim, rizičnijim i sve manje isplativim.

Dubai kao ključna točka pritiska

Jedan od najosjetljivijih dijelova iranske vanjske trgovine prolazi kroz Ujedinjene Arapske Emirate, posebno Dubai.

Dubai je godinama služio kao trgovačko, financijsko i logističko čvorište preko kojeg je Iran dolazio do stranih valuta, uvozio robu i održavao poslovne veze s vanjskim svijetom.

Taj kanal sada se počinje zatvarati.

Ujedinjeni Arapski Emirati uveli su trgovinska ograničenja Iranu nakon napada na emiratske brodove i optužbi da je Teheran odgovoran za raketne udare. Washington istodobno pojačava pritisak na mreže tvrtki i financijskih posrednika koje djeluju preko Dubaija.

Ako se taj kanal ozbiljno prekine, posljedice za Iran mogle bi biti teže od još jednog popisa sankcioniranih tvrtki.

Iran bi izgubio jednu od svojih najvažnijih poveznica s međunarodnim tržištem, pristup dijelu stranih valuta i prostor kroz koji su se godinama zaobilazile zapadne sankcije.

Washington zato ne pokušava zatvoriti samo iranske luke.

Pokušava zatvoriti vrata kroz koja Iran još uvijek dolazi do svijeta.

Cilj je izazvati unutarnji pritisak

Američka administracija želi da gospodarsko gušenje proizvede konkretan učinak unutar Irana.

Pad vrijednosti valute, rast cijena, nestašice uvozne robe, smanjenje državnih prihoda i problemi s isplatama trebali bi povećati nezadovoljstvo stanovništva i otvoriti prostor za nove prosvjede protiv vlasti.

Bessent je otišao toliko daleko da je ustvrdio kako bi najavljene mjere mogle dovesti do sloma iranskog režima. Reuters⁠

Ipak, to je politički cilj Washingtona, a ne zajamčen ishod.

Sankcije mogu oslabiti državu, ali mogu i ojačati njezine najsigurnosnije strukture. Vlast može za gospodarske probleme okriviti vanjskog neprijatelja, pojačati represiju i dodatno militarizirati društvo.

Najveći teret pritom obično prvo osjeti stanovništvo, a tek zatim politička i vojna elita.

Zato ostaje otvoreno pitanje hoće li pritisak izazvati ustanak protiv vlasti ili će proizvesti još zatvoreniji i opasniji Iran.

Kada ekonomski rat postaje vojni?

Najveća opasnost američke strategije jest mogućnost da Iran odluči razbiti blokadu silom.

Zapovjednici Iranske revolucionarne garde već su upozoravali da strpljenje Teherana prema pomorskom pritisku nije neograničeno i da vojne opcije ostaju otvorene.

Iran bi mogao napasti američke vojne položaje, brodove ili gospodarske interese u Zaljevu. Mogao bi ponovno ugroziti trgovačku plovidbu, udariti na infrastrukturu država koje sudjeluju u blokadi ili otvoriti novu fazu sukoba s Izraelom.

Takav potez možda bi kratkoročno pokušao razbiti gospodarski obruč, ali bi Washingtonu istodobno mogao ponuditi povod za novu vojnu operaciju.

Upravo tu se nalazi srž američke strategije.

Ako Iran popusti, Washington će pritisak prikazati kao pobjedu.

Ako Iran napadne, Washington će tvrditi da je nova vojna operacija postala nužna.

A ako Teheran ne učini ništa, njegovo gospodarstvo nastavit će se iscrpljivati.

Vojna opcija čeka u pozadini

Moguće je da Sjedinjene Države neće odmah odgovoriti novim velikim udarom, čak ni ako Iran poduzme ograničenu akciju.

Washington bi mogao nastaviti okupljati države, zatvarati trgovačke i financijske kanale te čekati trenutak u kojem će Iran biti gospodarski slabiji, diplomatski izoliraniji i vojno ranjiviji.

Zato nekoliko mjeseci bez američkih bombi ne treba tumačiti kao kraj rata.

Pomorska blokada, sekundarne sankcije, pritisak na kineske rafinerije, zatvaranje financijskog kanala preko Dubaija i udar na flotu u sjeni mogu biti samostalna strategija, ali i priprema terena za sljedeću vojnu fazu.

Trump zasad pokušava postići ono što bombe nisu uspjele: prisiliti Iran na promjenu ponašanja bez preuzimanja troškova otvorenoga rata.

Ako ekonomsko gušenje ne donese željeni rezultat, vojna opcija ponovno će se pojaviti.

Možda za nekoliko mjeseci.

Možda nakon iranske pogrešne procjene.

A možda potpuno iznenada, upravo onda kada se učini da se sukob smirio.