Izraelske rakete stižu na egejske otoke: približavaju li se Grčka i Turska opasnoj točki?

Nitko još nije objavio rat. Nema mobilizacije ni kolona tenkova. Ali iznad Egeja već se događa nešto što vrijedi pažljivo pratiti.

Dok Grčka uz izraelsku tehnologiju gradi novi protuzračni štit, turski dronovi sve češće izviđaju prostor Egeja, a grčki F-16 već polijeću u presretanje. Prostor za pogrešku postaje sve manji.

Prije nekoliko mjeseci pažnja je bila usmjerena prema Cipru.

Sada se težište polako pomiče prema Egeju.

Krenimo od početka.

Grčka i Izrael 31. kolovoza potpisali su veliki obrambeni sporazum vrijedan oko tri milijarde eura.

Naziv projekta je Achilles Shield – Ahilejev štit.

David’s Sling.

SPYDER.

BARAK MX.

MMR radari.

Protudronski sustavi.

I novi sustav zapovijedanja koji bi različite elemente trebao povezati u jednu višeslojnu obrambenu mrežu.

Ne radi se, dakle, samo o kupnji nekoliko raketnih baterija.

Radi se o pokušaju stvaranja nove arhitekture grčkog neba, sposobne otkrivati i odgovarati na zrakoplove, bespilotne letjelice, krstareće i balističke projektile.

Sporazum predstavlja veliki korak u vojnoj suradnji Atene i Izraela, dok je Ahilejev štit samo jedan dio mnogo šire grčke modernizacije oružanih snaga.

Ali najvažnije pitanje nije što je Grčka kupila

Pitanje je:

gdje će se nove sposobnosti nalaziti i što će moći vidjeti?

Egej nije običan geografski prostor.

Pojedini grčki otoci nalaze se neposredno uz tursku obalu.

Grčka već modernizira protudronske sposobnosti na otocima istočnog Egeja, dok se šira protuzračna arhitektura razvija upravo u trenutku kada se stari spor Atene i Ankare oko militarizacije otoka ponovno zaoštrava.

Za Grčku je odgovor jednostavan: država ima pravo braniti svoj teritorij.

Turska na to gleda potpuno drugačije.

Ankara desetljećima tvrdi da je status dijela egejskih otoka uređen međunarodnim ugovorima koji ograničavaju njihovu militarizaciju. Atena odbacuje takvo tumačenje.

Sada tom starom političkom i pravnom sporu dolazi nova tehnološka dimenzija.

Modernom radaru nije potrebno prijeći granicu.

Dovoljno je da vidi preko nje.

Ako se napredni senzori nalaze na otocima blizu turske obale, njihov prostor nadzora može obuhvatiti i područja prema Turskoj.

Za Atenu:

obrana.

Za Ankaru:

nova vojna činjenica neposredno uz njezinu obalu.

Dok Grčka priprema štit, Turska već šalje oči u nebo

I upravo ovdje priča postaje ozbiljnija.

Dok Atena gradi novu protuzračnu mrežu, turski Bayraktar dronovi posljednjih tjedana gotovo svakodnevno pojavljuju se u sjeveroistočnom Egeju, prema navodima grčkih dužnosnika.

Letovi se bilježe još od sredine kolovoza, osobito na prostoru između Samotrake i Limnosa.

A onda je 28. kolovoza situacija otišla korak dalje.

Prema grčkim vlastima, turska bespilotna letjelica ušla je u atenski FIR i povrijedila grčki nacionalni zračni prostor između Samotrake i Limnosa.

Grčka reagira.

Dva F-16 polijeću.

Zadatak je pronaći, identificirati i presresti turski dron.

U isto vrijeme bespilotna letjelica približila se području zračne luke Alexandroupoli dok se civilni putnički zrakoplov pripremao za polijetanje, zbog čega je njegova ruta privremeno prilagođena.

Nekoliko dana poslije stiže novi signal.

Grčki mediji, pozivajući se na podatke Ministarstva obrane, izvijestili su 2. rujna o pet turskih letjelica – jednom CN-235 i četiri bespilotne letjelice – te ukupno 11 prijavljenih povreda nacionalnog zračnog prostora.

I više nije bilo riječ samo o jednom području.

Sjeveroistočni Egej.

Središnji Egej.

Jugoistočni Egej.

Grčka je navela da su letjelice identificirane i presretnute.

Sada spojite dvije slike

S jedne strane:

turski dronovi, izviđanje i grčki F-16 koji polijeću u presretanje.

S druge:

grčki protuzračni štit vrijedan milijarde eura.

Radari.

Rakete.

Protudronski sustavi.

Jedinstvena zapovjedna mreža.

I sve to u prostoru u kojem se dvije države desetljećima spore oko mora, neba, otoka, teritorijalnih voda i kontinentalnog pojasa.

Tu se nalazi stvarna priča.

Ne u pitanju:

Hoće li sutra početi rat?

Nego u pitanju:

što će se dogoditi kada se turski dron sljedeći put pojavi u spornom prostoru, a nova grčka mreža bude potpuno operativna?

Hoće li ga samo pratiti?

Hoće li biti radarski zahvaćen?

Hoće li ponovno poletjeti F-16?

I gdje će u tom trenutku Ankara i Atena povući crvenu liniju?

Postoji još jedan faktor – Izrael

Ovo više nije isključivo grčko-turska vojna jednadžba.

U nju sve dublje ulazi Izrael.

Odnosi Ankare i Izraela izrazito su opterećeni, dok Atena i Izrael istodobno produbljuju obrambenu suradnju.

Zato Ankara izraelske radare i raketne sustave u grčkoj obrambenoj arhitekturi teško može promatrati samo kao komercijalnu prodaju naoružanja.

Ahilejev štit predstavlja najveći izraelsko-grčki obrambeni izvozni sporazum do sada.

Istodobno Grčka provodi mnogo širi program modernizacije koji uključuje F-35, nove fregate i velika ulaganja u obrambenu industriju. Reuters navodi da Atena do 2036. planira oko 28 milijardi eura za modernizaciju svojih oružanih snaga.

Ali ni Turska ne stoji

Ankara posljednjih godina ubrzano gradi vlastitu vojnu moć.

Dronovi.

Rakete.

Protuzračna obrana.

Elektroničko ratovanje.

Ratni brodovi.

KAAN.

Turska nastoji što veći dio ključnih vojnih sposobnosti proizvoditi unutar vlastite obrambene industrije.

I upravo tu nastaje klasična sigurnosna spirala.

Turska jača.

Grčka odgovara.

Grčka kupuje nove sustave.

Turska ponovno računa.

Izrael ulazi dublje u grčku obrambenu arhitekturu.

Ankara razvija nove sposobnosti.

A Egej postaje sve zasićeniji radarima, dronovima, raketama, ratnim brodovima i borbenim zrakoplovima.

Hoće li izbiti rat?

Tvrdnja da će rat između Grčke i Turske izbiti za nekoliko dana ili mjeseci zasad je procjena, a ne potvrđena činjenica.

Nema dovoljno pokazatelja da je donesena odluka o ratu.

Nema široke mobilizacije, velike koncentracije udarnih snaga niti prekida političkih kanala kakav bi se očekivao neposredno prije velikog konvencionalnog sukoba.

Grčka i Turska također su članice NATO-a, zbog čega bi otvoreni rat izazvao sigurnosnu krizu koja bi daleko nadilazila Egej.

Ali možda se postavlja pogrešno pitanje.

Jer najveća opasnost nije nužno planirani rat.

Najveća opasnost može biti incident koji nitko nije planirao.

Jedan dron.

Jedno presretanje.

Jedno radarsko zahvaćanje.

Jedan pilot koji ima nekoliko sekundi za odluku.

Jedna pogrešna procjena.

I onda više nije najvažnije tko je prvi želio rat.

Pitanje postaje može li ga netko zaustaviti.

Prije nekoliko mjeseci gledali smo Cipar.

Sada treba pažljivo gledati Egej.

Jer ondje se, bez ispaljenog metka, gradi nova vojna ravnoteža.

A što je više oružja koncentrirano na tako malom i politički spornom prostoru, to je manje prostora za pogrešku.

Povezani članak: Turska i Izrael: predstava za javnost ili stvarni sukob koji bi mogao završiti ratom?