Tko je otvorio vrata Hutima prema Bab el-Mandebu? Pad Moche razotkrio pukotine između Saudijske Arabije, UAE-a i njihovih jemenskih saveznika

Jemen ponovno ulazi u fazu u kojoj jedna izgubljena luka može promijeniti cijelu regionalnu računicu.

Mocha nije bila običan grad.

Godinama je predstavljala jednu od najvažnijih baza snaga Tariqa Saleha na zapadnoj obali Jemena, oslonac anti-hutskog bloka i jednu od posljednjih ozbiljnih prepreka prema Bab el-Mandebu.

A onda je fronta pukla.

Huti su stigli do Moche, zauzeli ključne položaje na zapadnoj obali i približili se jednoj od najvažnijih pomorskih arterija svijeta. Izvještaji govore i o njihovu prodoru prema otocima u Crvenom moru, dok se snage povezane s Tariqom Salehom reorganiziraju južnije.

Anadolu potvrđuje da su se vladine i Salehove snage povlačile prema jugu nakon houthskog napredovanja te da je Mocha imala ključnu vojnu ulogu upravo zbog blizine Bab el-Mandeba.

Ali pravo pitanje nije samo:

Kako su Huti stigli do Moche?

Pravo pitanje glasi:

Tko im je otvorio prostor da tamo uopće stignu?

Zapadna obala nije bila slabo branjena

Tariq Saleh godinama nije raspolagao improviziranom milicijom.

Njegove Nacionalne snage otpora imale su ozbiljno naoružanje, logistiku, obuku i vanjsku potporu.

Mocha je od 2017. bila jedno od ključnih uporišta anti-hutskog tabora na Crvenom moru, a upravo su UAE godinama ulagali u lokalne snage, luke i vojnu infrastrukturu duž jemenske obale.

Kako je sukob Saudijske Arabije i UAE otvorio prostor Hutima za prodor prema Bab al-MandabuCarnegie detaljno opisuje kako je Abu Dhabi izgradio široku mrežu lokalnih partnera te kako je kontrola luka, obale i pomorskih pravaca bila središnji dio njegove jemenske strategije.

Zato pad takve fronte otvara neugodno pitanje.

Kako snaga koja godinama dobiva novac, oružje, obuku i političku potporu može izgubiti strateški koridor u tako kratkom vremenu?

Odgovor vjerojatno nije samo vojni.

Problem je u tome što anti-hutski blok nikada nije bio jedna vojska

To je možda najvažniji dio cijele priče.

Na papiru postoji međunarodno priznata jemenska vlast.

U stvarnosti, teren je godinama podijeljen između više vojnih struktura.

Tariq Saleh ima svoje snage.

Južno prijelazno vijeće ima svoje.

Saudi-backed Nation’s Shield ima svoje.

Giants Brigades imaju vlastitu zapovjednu strukturu i političke veze.

Mnoge od tih formacija formalno pripadaju istom anti-hutskom taboru, ali ne odgovaraju istom centru moći.

To znači da Jemen ima mnogo oružja, ali premalo jedinstvene zapovjedne strukture.

I upravo tu Huti imaju prednost.

Ne nužno u tehnologiji.

Ne nužno u zrakoplovstvu.

Nego u jedinstvenoj političkoj i vojnoj komandi.

Dok njihovi protivnici pregovaraju tko kontrolira koji grad, koji port, koji aerodrom i koju brigadu, Huti imaju jasniji vertikalni lanac zapovijedanja.

Zato pad Moche nije samo poraz jedne brigade.

To je poraz modela po kojem se Jemen godinama pokušavao braniti kroz mrežu paralelnih vojnih struktura.

A gdje je UAE?

Ovdje dolazimo do najosjetljivijeg dijela priče.

UAE i Saudijska Arabija 2015. krenuli su zajedno protiv Huta.

Ali nikada nisu imali potpuno isti projekt za Jemen.

Rijad je prvenstveno želio međunarodno priznatu vlast, stabilnu južnu granicu i Jemen koji neće postati trajna baza iranskog utjecaja.

Abu Dhabi je mnogo snažnije ulagao u obalu, luke, južne separatističke strukture i vlastitu mrežu lokalnih saveznika.

Carnegie je još ranije upozoravao da su se interesi Saudijske Arabije i UAE-a u Jemenu počeli razilaziti te da je Emiratska podrška južnim i obalnim strukturama dodatno fragmentirala anti-hutski blok.

To ne znači da postoje dokazi da se UAE danas „dogovorio s Iranom“ i svjesno otvorio koridor Hutima.

Za takvu tvrdnju zasad nema čvrstih dokaza.

Ali postoji nešto drugo što je jednako važno:

struktura koju su UAE i Saudijska Arabija godinama zajedno gradili pokazala se politički rascjepkanom upravo u trenutku kada su Huti pokrenuli veliki pritisak.

A u ratu ponekad nije potrebno izdati frontu.

Dovoljno je da je nitko stvarno ne kontrolira.

Huti su pogodili pravo mjesto

Zašto baš zapadna obala?

Jer Bab el-Mandeb mijenja cijenu rata.

Dok se borbe vode duboko u planinama Jemena, to je prije svega jemenski problem.

Ali kada Huti dođu na obalu Crvenog mora i približe se Bab el-Mandebu, tada problem postaje:

saudijski,

egipatski,

američki,

europski

i globalni.

Bab el-Mandeb povezuje Adenski zaljev i Crveno more s pravcem prema Sueskom kanalu.

Mocha se nalazi neposredno sjeverno od tog strateškog prostora.

Zato Huti ne moraju čak ni potpuno „zatvoriti“ tjesnac da bi dobili politički učinak.

Dovoljno je da pokažu kako mogu ugroziti plovidbu.

Osiguravatelji povećavaju premije.

Brodari mijenjaju rute.

Transport postaje skuplji.

A Saudijska Arabija dobiva novi sigurnosni problem.

Za Rijad je trenutak posebno loš

Saudijska Arabija već mora računati s nesigurnošću oko Hormuškog tjesnaca.

Zato joj Crveno more i izvozni pravac prema Yanbuu postaju još važniji.

Ako istodobno raste pritisak i na Bab el-Mandeb, Rijad se nalazi između dvije strateške pomorske točke.

Na istoku Hormuz.

Na zapadu Bab el-Mandeb.

I upravo zato houthski prodor prema zapadnoj obali ima mnogo veću težinu nego običan pomak fronta od nekoliko desetaka kilometara.

To postaje pitanje saudijske energetske sigurnosti.

Huti su možda vojno slabiji, ali su dobili polugu

Važno je ovdje ne pretjerivati.

Huti nisu preko noći postali sila sposobna kontrolirati cijelo Crveno more.

Niti pad Moche znači da je Bab el-Mandeb potpuno pod njihovom kontrolom.

Ali dogodilo se nešto drugo.

Dobili su položaj iz kojeg mogu stvarati mnogo veći politički i ekonomski pritisak nego prije.

I to u trenutku kada njihovi protivnici još nisu riješili temeljni problem:

tko zapravo zapovijeda anti-hutskim ratom?

Rijad?

Tariq Saleh?

Predsjedničko vijeće?

UAE?

Južne snage?

Nation’s Shield?

Dok se na to pitanje ne odgovori, svaki novi paket oružja rješava samo dio problema.

Zato Mocha nije priča o nedostatku oružja

Oružja je bilo.

Novca je bilo.

Vanjske potpore bilo je.

Ali zajedničke političke vizije nije bilo dovoljno.

I upravo zato današnja slika Jemena izgleda paradoksalno.

Huti su godinama bili pod zračnim udarima, sankcijama i pritiskom daleko bogatijih država.

A ipak danas ponovno izlaze prema jednoj od najvažnijih pomorskih točaka svijeta.

Ne zato što su njihovi protivnici nužno vojno slabiji.

Nego zato što su podijeljeniji.

Tko je onda otvorio vrata Hutima?

Nije ih otvorio jedan čovjek.

Nije ih otvorila jedna brigada.

I zasad nema dokaza da ih je otvorio jedan tajni dogovor.

Otvorila ih je kombinacija:

podijeljenog zapovijedanja,

suprotstavljenih saudijskih i emiratskih prioriteta,

lokalnih vojnih struktura koje više odgovaraju svojim pokroviteljima nego jedinstvenoj državi,

povlačenja s ključnih položaja

i houthske sposobnosti da napadne upravo tamo gdje je protivnik politički najslabiji.

I zato je najveće pitanje nakon Moche puno veće od same Moche.

Hoće li Saudijska Arabija sada pokušati ponovno sastaviti anti-hutski blok pod jednom komandom?

Jer ako se to ne dogodi, Huti neće morati pobijediti cijelu jemensku vojsku.

Bit će dovoljno da nastave pobjeđivati njezine dijelove, jednog po jednog.

A iza njih se nalazi Bab el-Mandeb.

Iza Bab el-Mandeba Crveno more.

A iza Crvenog mora Suez, nafta i jedna od najvažnijih trgovačkih ruta na svijetu.

Zato se u Jemenu danas ne vodi samo bitka za gradove.

Vodi se bitka za vrata Crvenog mora.

Povezani članak: Kako je sukob Saudijske Arabije i UAE otvorio prostor Hutima za prodor prema Bab al-Mandabu