Rat lomljenja kostiju: Tko dobiva ako Saudijska Arabija ostane stiješnjena između Hormuza i Bab el-Mandeba?

Saudijska Arabija danas se nalazi pred problemom koji je mnogo veći od jedne fronte u Jemenu.

Jer ono što se događa na Crvenom moru više nije samo jemenski rat.

To je borba za trgovačke koridore, naftu, Bab el-Mandeb i buduću arhitekturu Bliskog istoka.

A kada se svi dijelovi stave na stol, pojavljuje se vrlo zanimljiva slika.

Krenimo od Izraela

Saudijska Arabija godinama je pod pritiskom da normalizira odnose s Izraelom.

Rijad normalizaciju nije potpuno odbacio kao mogućnost, ali je odbio prihvatiti je bez vlastitih političkih i sigurnosnih uvjeta, dok je palestinsko pitanje ostalo jedna od ključnih prepreka.

U pozadini se nalazi još jedan veliki projekt.

IMEC – Indijsko-bliskoistočno-europski gospodarski koridor.

Ideja je povezati Indiju sa Zaljevom, zatim Saudijsku Arabiju i Jordan s Izraelom, odakle bi roba preko Sredozemlja nastavila prema Europi.

Drugim riječima, Izrael bi dobio važnu ulogu u jednom od budućih trgovačkih pravaca između Azije i Europe.

Ali postoji i druga mogućnost koja se sve češće pojavljuje u regionalnim raspravama:

Saudijska Arabija – Jordan – Sirija – Turska – Europa.

Takav pravac dramatično bi smanjio potrebu za izraelskim čvorištem.

I upravo tu priča postaje mnogo veća od Jemena.

A onda dolazi Bab el-Mandeb

Dok Hormuški tjesnac prolazi kroz ozbiljne poremećaje, Saudijskoj Arabiji raste važnost izlaza prema Crvenom moru.

Nafta je ponovno iznad 100 dolara.

A Huti su u međuvremenu napravili ono što se prije nekoliko dana činilo mnogo težim.

Nakon prodora duž zapadne obale Jemena stigli su do samog Bab el-Mandeba i preuzeli strateški otok Mayun, poznat i kao Perim.

To više nije samo pomicanje crte na karti Jemena.

To je udar na jednu od najosjetljivijih arterija svjetske trgovine.

I posebno na Saudijsku Arabiju.

Huti istodobno tvrde da međunarodna plovidba neće biti općenito blokirana, ali saudijski brodovi ostaju obuhvaćeni njihovom najavljenom pomorskom blokadom.

Tu dolazimo do ključnog pitanja.

Tko zapravo dobiva?

Ne tvrdimo da Huti djeluju prema američkim ili izraelskim naredbama.

Za takvu tvrdnju nema dokaza.

Ali geopolitika ne funkcionira samo prema pitanju:

Tko je povukao potez?

Jednako je važno pitanje:

Tko od tog poteza dobiva novu polugu pritiska?

Ako Saudijska Arabija istodobno osjeća pritisak kod Hormuza i Bab el-Mandeba, njezin manevarski prostor postaje uži.

Trgovina postaje skuplja.

Izvoz nafte postaje ranjiviji.

Alternativni koridori postaju važniji.

A politički dogovori dobivaju novu cijenu.

I onda dolazi poziv Trumpu

Prema američkim izvorima, saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman u četvrtak je dvaput razgovarao s Donaldom Trumpom, tražeći američke udare na Hute.

Washington zasad ne želi izravno ući u novi rat.

Američki prioritet ostaje održavanje otvorenog Crvenog mora i potpora Saudijskoj Arabiji bez šireg američkog vojnog ulaska u jemenski sukob.

To Rijad stavlja u vrlo neugodnu situaciju.

Godinama je američka sigurnosna arhitektura bila jedan od temelja saudijske regionalne strategije.

A sada, u trenutku kada se Huti približavaju najvažnijoj južnoj kapiji Crvenog mora, Washington govori:

Pomoći ćemo. Ali rat morate voditi vi.

Zato je važan Savez iz Meke

Saudijska Arabija posljednjih mjeseci više ne gradi sigurnost samo oko Washingtona.

S Turskom i Pakistanom formirala je novi obrambeni okvir u kojem se napad na jednu članicu tretira kao napad na sve.

Pakistan je nakon posljednjih napada ipak naglasio da zasad nije donesena odluka o zajedničkoj vojnoj intervenciji protiv Huta.

Ali sama činjenica da takav savez danas postoji mijenja regionalnu računicu.

Rijad pokušava proširiti vlastiti manevarski prostor.

Turska ulazi dublje u zaljevsku sigurnosnu arhitekturu.

Pakistan donosi vojnu težinu i nuklearno odvraćanje.

A američki monopol nad saudijskom sigurnošću postaje slabiji.

I upravo zato treba gledati širu sliku

Saudijska Arabija ne želi normalizaciju s Izraelom pod bilo kojim uvjetima.

Želi vlastite trgovačke koridore.

Gradi novu sigurnosnu osovinu s Turskom i Pakistanom.

Istodobno joj Hormuz postaje problematičan.

A sada Huti dolaze do Bab el-Mandeba.

Možda između tih događaja nema jedinstvenog centra koji njima upravlja.

Ali njihovi učinci počinju se preklapati.

I svi vode prema istom rezultatu:

povećanju pritiska na Rijad.

Zato ono što danas gledamo u Jemenu možda nije samo nova faza jemenskog rata.

Možda gledamo početak mnogo veće borbe za pitanje:

Kojim će pravcima teći nafta i trgovina, tko će kontrolirati sigurnost Crvenog mora i kakvo će mjesto Saudijska Arabija zauzeti u novom regionalnom poretku?

Jer u geopolitici nije dovoljno gledati tko je ispalio metak.

Ponekad je mnogo važnije gledati:

tko dobiva kada metak pogodi cilj.

Povezani članak: Turska i Pakistan šalju poruku Iranu: Jemen ne smije postati novi rat preko posrednika