Velika geopolitička igra možda tek počinje. Je li cilj zaista cijeli Iran? Mislim da nije.

Na prvi pogled izgleda kao plan potpune invazije. Ali kada se pažljivije analizira, otkriva se nešto sasvim drugo.

Ne radi se o osvajanju Teherana.

Težište je gotovo u potpunosti usmjereno prema jugu Irana području gdje se nalaze najveća naftna infrastruktura, Hormuški tjesnac i ključni pomorski pravci kroz koje prolazi velik dio svjetske trgovine energentima.

Istodobno karta prikazuje pritisak iz više smjerova.

Na sjeverozapadu preko kurdskog područja.

Na jugoistoku preko Balučistana.

Iz zraka kroz izraelske udare.

S mora kroz američke i savezničke snage.

To nije klasična invazija. To je scenarij višesmjernog pritiska čiji bi cilj bio ograničiti iransku sposobnost odgovora.

Zanimljivo je da se posljednjih mjeseci u američkim vojnim i strateškim analizama sve češće ne govori o osvajanju Irana, nego o mogućnosti ograničene kopnene operacije usmjerene na zaštitu plovidbe kroz Hormuški tjesnac i kontrolu ključnih energetskih točaka.

Ako je to doista smjer razmišljanja, tada cilj nije okupacija zemlje.

Cilj je kontrola najvrjednijih geostrateških točaka koje mogu promijeniti ravnotežu snaga na cijelom Bliskom istoku.

Hoće li se takav scenarij ostvariti, nitko danas ne može sa sigurnošću tvrditi.

Ova karta predstavlja hipotetski scenarij, a ne potvrđeni operativni plan.

Ali jedno je sigurno.

Na Bliskom istoku ratovi se često ne dobivaju osvajanjem glavnih gradova, nego preuzimanjem nekoliko ključnih kilometara zemlje koji kontroliraju energiju, trgovinu i pomorske prolaze.

Iskreno se nadamo da će ovakvi scenariji ostati samo predmet vojnih analiza te da će svaki plan koji bi doveo do novog velikog rata propasti. Regiji su potrebni stabilnost, diplomacija i mir, a ne novi sukobi s nesagledivim posljedicama.