Hoće li Iran odgovoriti na ukrajinski napad? Ovo su njegove vojne opcije i mogući scenariji

Iransko Ministarstvo vanjskih poslova jučer je objavilo da je jedan iranski pomorac poginuo, a drugi ranjen u napadu ukrajinske bespilotne letjelice na iranski brod u Kaspijskom moru te je najavilo da će Iran odgovoriti.

S druge strane, Ukrajina tvrdi da je brod prevozio oružje i streljivo za Rusiju preko jedne od luka.

No postavlja se pitanje: kakve vojne opcije Iran uopće ima?

Zračna udaljenost između Irana i Ukrajine iznosi oko 1300 kilometara, no stvarne udaljenosti do pojedinih ciljeva znatno su veće. Odesa je udaljena približno 1700 do 1800 kilometara, Harkiv oko 1500 do 1700 kilometara, a Kijev oko 2000 do 2100 kilometara.

Prema dostupnim procjenama, balistički projektil Emad mogao bi dosegnuti ciljeve poput Odese, dok bi projektili Khorramshahr-4 i Sejjil, barem teoretski, mogli imati domet dovoljan za ciljeve poput Kijeva, osobito uz manju masu bojne glave.

Od bespilotnih letjelica, Shahed-136B i Arash-2 također imaju deklarirani domet koji bi omogućio napade na ciljeve unutar Ukrajine. Međutim, takva operacija bila bi vrlo složena zbog potrebe prelaska zračnog prostora trećih država, ponajprije Azerbajdžana, gdje bi letjelice mogle biti presretnute.

Pojedina izvješća navode i da Iran razvija projektile dometa između 4000 i 5500 kilometara.

Ipak, nema službene potvrde da takvi projektili već postoje u operativnoj uporabi. Među njima se spominje projekt Sejjil-3.

Jedan od najvažnijih iranskih krstarećih projektila ostaje Soumar, čiji se domet procjenjuje na oko 3000 kilometara, a namijenjen je napadima na strateške kopnene ciljeve.

Istodobno, ostaje otvoreno pitanje obavještajne potpore. Iran, prema dostupnim informacijama, nema razvijenu bazu podataka o ciljevima unutar Ukrajine usporedivu s ruskom, što znači da bi za precizne udare vjerojatno trebao rusku obavještajnu pomoć.

Drugi mogući scenarij: energetska infrastruktura povezana s Europom

U međuvremenu je iranski list Farhikhtegan objavio analizu u kojoj se razmatra mogućnost da eventualni iranski odgovor ne bude usmjeren izravno na Ukrajinu, nego na energetsku infrastrukturu povezanu s europskom opskrbom.

U članku se kao potencijalni ciljevi spominju:

* naftovodi i plinovodi poput Baku–Tbilisi–Ceyhan, Južnog plinskog koridora, EastMeda i Arapskog plinovoda * plinska i naftna polja Shah Deniz, ACG i Absheron u Azerbajdžanu te Leviathan u Izraelu, Zohr u Egiptu i Kronos na Cipru * LNG terminali u Egiptu i Grčkoj * europski financirani projekti proizvodnje zelenog vodika u Omanu.

Važno je naglasiti da to nije službeni iranski plan, već analiza objavljena u jednom iranskom mediju. Ne postoji potvrda da je iransko državno ili vojno vodstvo donijelo odluku o napadima na navedene objekte.

Za sada nije poznato kakav će odgovor Teheran odabrati. Mogućnosti se kreću od diplomatskih mjera i ograničenih vojnih akcija do odgovora preko regionalnih saveznika ili drugih oblika asimetričnog djelovanja.

Hoće li Iran odgovoriti izravnim napadom na Ukrajinu ili će odabrati drukčiji oblik odmazde, ostaje otvoreno pitanje.