Trump i noćna mora američkih sigurnosnih službi: Što se krije iza velikih čistki?

Iako Trumpovo upravljanje američkim političkim institucijama, osobito onima zaduženima za vanjsku politiku, predstavlja jasno odstupanje od poznatih tradicija američke administracije, najveće promjene i najdublji sukobi ipak se odvijaju unutar sigurnosno-obavještajnog aparata.

Razmjeri tih promjena upućuju na prikrivenu zabrinutost zbog informacija za koje Trump ne želi da dospiju pred oči nadzornih institucija ili budu izložene svjetlu javnosti. Upravo zato krenuo je putem politizacije sigurnosnih službi i stvaranja svojevrsnog „organiziranog kaosa“, kako unutar Sjedinjenih Država tako i u njihovoj vanjskoj politici.

Ako postoji suglasnost da su promjene u sigurnosnim službama i povezanim pravosudnim institucijama dosegnule nezapamćene razmjere, tada je potrebno pažljivo promotriti koliko je ljudi uklonjeno i koje su vodeće osobe pogođene snažnim Trumpovim udarima.

Ostavke koje su otvorile ozbiljna pitanja

Ostavka Joea Kenta, bivšeg ravnatelja Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma, jedne od najvažnijih američkih sigurnosnih institucija, predstavljala je važnu prekretnicu.

Kent je u ožujku 2026. objavio da podnosi ostavku u znak prosvjeda protiv američkog rata s Iranom. Svoju je odluku obrazložio vrlo jasno: taj rat nije mogao podržavati zbog „moralnih razloga“.

Nakon toga uslijedila je ostavka Tulsi Gabbard na položaj ravnateljice Nacionalne obavještajne službe. Bila je poznata po protivljenju ratu s Iranom, ali i po kritičkom odnosu prema Trumpovoj politici popuštanja Rusiji, što je njezino stajalište približavalo Kentovu.

Bolest njezina supruga, kojemu je dijagnosticiran rak, možda je ubrzala njezinu odluku, ali nije bila njezin glavni razlog.

Posebno je zanimljivo da je Trump, prema navodima američkih medija poput The Washington Posta, bio sklon isključivati i Kenta i Gabbard sa sastanaka na kojima se raspravljalo upravo o Iranu i odnosima s Rusijom.

Medijska izvješća navode da je Gabbard ustrajala na nastavku istraga o dvama osjetljivim pitanjima: procjeni ruskog miješanja u Trumpov izbor i skidanju oznake tajnosti s dokumenata povezanih s odnosima između Trumpova okruženja i Rusije.

Posebnu ulogu imala je u objavljivanju važnog republikanskog izvješća o odnosima s Rusijom, poznatog pod nazivom „Russia Collusion Hoax“.

Na kraju je podnijela ostavku, a na njezino mjesto imenovan je Jay Clayton, jedan od Trumpovih vrlo bliskih ljudi. Clayton dolazi izvan obavještajnog sustava. Bio je savezni tužitelj, a ranije i predsjednik američke Komisije za vrijednosne papire i burzu. Ono što je za Trumpa vjerojatno bilo najvažnije jest njegova osobna bliskost s predsjednikom.

Više od tisuću ljudi napustilo je sustav

Brojna izvješća navode da je više od tisuću zaposlenika napustilo američke sigurnosno-obavještajne institucije, osobito CIA-u i Ured ravnatelja Nacionalne obavještajne službe - ODNI, koji koordinira rad 18 američkih obavještajnih agencija.

Američki mediji otkrili su da se unutar sustava vodio i ozbiljan sukob oko prirode informacija koje treba dostavljati predsjedniku te načina na koji ih on koristi.

Ovdje je posebno važno naglasiti da je Gabbard, kao ravnateljica Nacionalne obavještajne službe, ustrajala na nastavku istrage o razlozima zbog kojih je Rusija navodno podržavala Trumpov izbor tijekom njegova prvog predsjedničkog mandata.

Čini se da je zabrinutost unutar CIA-e bila dovoljno snažna da je njezina ravnatelja Johna Ratcliffea navela na tajni posjet Moskvi.

Ratcliffe se ondje sastao s ravnateljem ruske Vanjske obavještajne službe, SVR-a, Sergejem Nariškinom. Trump je pokušao umanjiti značaj tog posjeta, opisujući ga kao „rutinski“.

Vodeće novinske agencije i zapadni mediji, međutim, izvijestili su da je posjet bio usko povezan s ratom protiv Irana, ali i sa sve napetijim odnosima Rusije i država NATO-a.

Trump želi potpunu poslušnost službi

Postaje sve jasnije da Trump želi sigurnosno-obavještajne institucije potpuno podčiniti svojim odlukama, bez obzira na to jesu li njegovi nalozi u suprotnosti s profesionalnom ulogom tih institucija.

Trump je najveći dio poslovne karijere proveo kao direktor privatnih kompanija i investicijskih projekata. Bio je naviknut zapovijedati, a ne primati zapovijedi ili dopuštati da neovisne institucije propituju njegove odluke.

Istodobno ga prate sumnje i strahovi povezani s informacijama do kojih bi obavještajne službe mogle doći, a za koje ne želi da postanu dostupne drugima.

Riječ je o čovjeku kojega se optuživalo da je poslao drugu osobu da umjesto njega polaže prijemni ispit za fakultet. Nakon što je postao predsjednik, donio je i odluku kojom je obrazovnim institucijama koje je pohađao zabranjeno da bilo kome dostavljaju njegove školske ili fakultetske ocjene.

Čovjek spreman toliko snažno štititi svoju prošlost teško će drukčije postupati kada se nađe usred uzburkanog svijeta obavještajnih službi.

Iran je razotkrio dubinu sukoba

Dovoljno je navesti jedan primjer.

U ožujku 2025. američka Obrambena obavještajna agencija objavila je procjenu učinka američkih napada na iranska nuklearna postrojenja. U toj procjeni navedeno je da bi Iran u roku od nekoliko mjeseci mogao ponovno osposobiti napadnuta postrojenja.

Takav zaključak izravno je proturječio Trumpovoj tvrdnji da su iranski nuklearni kapaciteti potpuno uništeni.

Trump je nakon toga smijenio ravnatelja Obrambene obavještajne agencije, generala Jeffreyja Krusea. Istodobno su se produbili sukobi između Ureda ravnatelja Nacionalne obavještajne službe i vodstva CIA-e, koja je prestala dostavljati vlastite procjene povezane s ratom protiv Irana.

Nakon odlaska Gabbard uslijedio je novi val premještaja i smjena velikog broja zaposlenika sigurnosno-obavještajnog aparata.

Samo je u Uredu ravnatelja Nacionalne obavještajne službe otpušteno ili premješteno približno 200 zaposlenika, a slične promjene zahvatile su većinu od 18 agencija koje čine američku obavještajnu zajednicu.

Politizacija cijelog sigurnosnog sustava

Politički motivirani valovi promjena obuhvatili su približno 1.200 zaposlenika Nacionalne obavještajne službe. Sigurnosne ovlasti ukinute su za više od 37 državnih dužnosnika, dok je smijenjena približno polovica istražitelja Odjela za borbu protiv terorizma pri Ministarstvu pravosuđa.

Sve su to pokazatelji sve dublje politizacije sigurnosnog aparata.

Trump očito želi sustav koji neće proturječiti njegovim tvrdnjama i odlukama, čak ni kada profesionalne procjene obavještajnih službi govore nešto potpuno drukčije.

Upravo zato ostaje dojam da predsjednik nije zabrinut samo zbog političkog otpora unutar tih institucija, nego i zbog onoga što bi one mogle otkriti, odnosno zbog „onoga što se krije iza brda“.

Trump, Putin i nova pitanja o Rusiji

Dodamo li svemu tome nove informacije o Trumpovu odnosu prema Rusiji, politizacija sigurnosnih službi postaje još razumljivija.

Britanski novinar The Guardiana Luke Harding u knjizi Betrayal: Trump, Putin, and the New Age of Conquest tvrdi da je Trump potpuno opčinjen osobnošću Vladimira Putina i da želi biti poput njega.

Čini se da je Putin toga svjestan i da tu Trumpovu fascinaciju nastoji iskoristiti.

Hardingove tvrdnje treba promatrati zajedno sa skupinom izvješća poznatih kao „Steele Dossier“, koje je 2016. sastavio Christopher Steele, bivši britanski obavještajac.

Dokumenti su sadržavali tvrdnje o tajnim kontaktima između Trumpova okruženja i Rusije, a pojedini navodi govorili su čak i o mogućnosti ruskog financijskog ucjenjivanja Trumpa.

Upravo su te informacije potaknule američki FBI da počne nadzirati neke osobe iz Trumpova okruženja. Nakon toga uslijedile su žestoke rasprave o nadzoru Cartera Pagea, savjetnika u Trumpovoj predsjedničkoj kampanji 2016. godine, za kojega se tvrdilo da je održavao kontakte s ruskim dužnosnicima.

Funkcija veća od čovjeka koji je obnaša

Trumpov drugi predsjednički mandat, osobito s obzirom na njegovu poodmaklu dob od 80 godina, pokazuje da je predsjednička funkcija postala mnogo veća od čovjeka koji je obnaša.

Uz osobnost obilježenu izrazito snažnim narcizmom Trump pokazuje osam od devet obilježja potpuno razvijenog narcističkog poremećaja njegov položaj dodatno otežavaju neuspjesi u međunarodnim trgovinskim ratovima, pad popularnosti unutar Sjedinjenih Država i ograničeni rezultati rata s Iranom.

Tome treba dodati njegovo odstupanje od tradicionalno napetog obrasca američko-ruskih odnosa, oskudnu političku i intelektualnu pozadinu te dominaciju uskog, pragmatičnog pogleda na međunarodne odnose.

Sve ga je to navelo da upravljanje nekretninama pomiješa s upravljanjem međunarodnim odnosima.

Njegove političke i moralne kontroverze postaju sve vidljivije, dok ih pokušava prikriti neprekidnim iznošenjem neistina. Upravo to može objasniti njegovu „improviziranu agresivnost“.

Trumpov odnos prema američkim sigurnosnim službama zato više nije samo unutarnje pitanje njegove administracije. On otvara mnogo širu dilemu: pokušava li predsjednik reformirati sustav ili ukloniti sve koji bi mogli osporiti njegovu verziju stvarnosti?

To je razdoblje koje američki povjesničari vjerojatno neće zaboraviti.