SDF predaje teško oružje sirijskoj vojsci, Damask ulazi u Hasaku

A na planini Abdulaziz ruše se nekadašnji vojni položaji YPG-a

Godinama je izgledalo gotovo nezamislivo da će sirijska država ponovno preuzimati sjeveroistok zemlje bez velike završne bitke. Još manje da će SDF prestati postojati kao neovisna vojna sila, da će njegovi pripadnici ulaziti u državne strukture, a teško naoružanje prelaziti pod kontrolu sirijske vojske.

Sada se upravo to događa.

A dramatična snimka velikog urušavanja na planini Abdulaziz, južno od Hasake, postaje gotovo simbol cijelog preokreta.

Na sjeveroistoku Sirije ne mijenjaju se samo zastave na kontrolnim točkama. Mijenja se sustav vlasti koji je ondje nastajao više od desetljeća.

SDF je krajem kolovoza prestao djelovati kao neovisna vojna sila u sklopu procesa integracije u sirijske državne strukture. U danima nakon toga proces je postao vidljiv i na terenu: državne sigurnosne strukture ulaze u Hasaku, preuzimaju nekadašnje objekte SDF-a, a u grad se raspoređuju snage povezane s Ministarstvom unutarnjih poslova i Ministarstvom obrane.

Sada dolazi i jedan od najosjetljivijih dijelova cijelog procesa: teško oružje.

Prema izvještajima iz Hasake od 3. rujna, sirijska vojska počela je preuzimati teško naoružanje bivšeg SDF-a, uključujući tenkove, oklopna vozila, minobacače, teške strojnice i protuzračne topove.

To je važna prekretnica.

Postoji velika razlika između političke izjave da će se dvije vojne strukture integrirati i trenutka kada jedna od njih počne predavati teško naoružanje državi u čiju vojsku ulazi.

A onda se počela rušiti planina

Gotovo istodobno pojavila se dramatična snimka s područja planine Abdulaziz.

Na njoj se vidi veliko urušavanje dijela planinske mase i golemi oblak prašine.

Prema lokalnim navodima koji prate snimku, skupine povezane s bivšim YPG-om/SDF-om detonirale su nekadašnje vojne položaje i podzemne objekte na planini.

Tu ipak treba napraviti važnu razliku.

Snimka potvrđuje veliko urušavanje, ali sama po sebi ne može dokazati tko je aktivirao eksploziv niti pod kojim je okolnostima izvršeno uništavanje. Zbog toga tvrdnju o odgovornosti YPG-a zasad treba navoditi kao lokalni izvještaj, a ne kao konačno neovisno potvrđenu činjenicu.

Ono što nije sporno jest nešto drugo.

Planina Abdulaziz godinama je bila područje intenzivne izgradnje podzemne vojne infrastrukture povezane sa SDF-om/YPG-om.

Raniji izvještaji dokumentirali su kopanje tunela, podzemnih položaja i druge infrastrukture na tom području. Zabilježene su čak i nesreće tijekom radova na tunelima.

Zato današnje urušavanje dobiva mnogo veće značenje.

Ono što je godinama građeno za dugotrajnu prisutnost zasebne vojne strukture sada se ruši upravo u trenutku kada ta struktura prestaje djelovati neovisno.

U Hasaku istodobno ulazi država

Dok snimke s planine Abdulaziz privlače najveću pozornost, politički možda još važnija promjena odvija se u samoj Hasaki.

Damask ponovno uspostavlja državne institucije.

Snage sirijskog Ministarstva unutarnjih poslova ulaze u grad i preuzimaju sigurnosne objekte koje je prethodno kontrolirao SDF. Uključuju se vojna policija, cestovna policija i druge državne strukture.

Ali ne ulaze samo vojska i policija.

Proces obuhvaća i civilnu upravu.

Jedna od temeljnih odredbi dogovora o integraciji upravo je uključivanje civilnih institucija provincije Hasaka u administrativnu strukturu sirijske države.

Time se postupno uklanja sustav u kojem su na istom prostoru postojale državne institucije i paralelne institucije Autonomne administracije.

To je možda čak važnije od promjene vojnih položaja.

Damask ne preuzima samo teritorij. Ponovno uspostavlja državnu vertikalu.

Što će biti s ljudima koji su radili za SDF i autonomnu administraciju?

Tu dolazimo do jednog od najzanimljivijih dijelova cijelog dogovora.

Damask očito ne pokušava jednostavno ukloniti desetke tisuća ljudi koji su godinama radili unutar postojećeg sustava.

Model koji se provodi mnogo je složeniji.

Dio zaposlenika lokalne administracije trebao bi nastaviti raditi unutar sirijskih državnih institucija. Dio pripadnika sigurnosnih struktura integrira se u Ministarstvo unutarnjih poslova, dok se bivše vojne formacije uključuju u strukturu Ministarstva obrane.

Drugim riječima:

ljudi mogu ostati, ali se mijenja država i zapovjedna struktura kojoj odgovaraju.

U tome je ključ razumijevanja cijelog procesa.

Ne radi se o nestanku Kurda iz političkog i sigurnosnog života sjeveroistočne Sirije. Naprotiv, sporazumi predviđaju njihovu integraciju, uz priznanje određenih političkih, kulturnih i lokalnih prava.

Nestaje nešto drugo: mogućnost postojanja zasebne vojske i paralelnog sustava vlasti izvan središnje države.

Najteže pitanje bilo je oružje

Mjesecima je upravo sudbina teškog naoružanja bila jedna od najvećih nepoznanica.

Politički sporazum može se potpisati za nekoliko sati.

Integracija desetaka tisuća ljudi može se dogovoriti na papiru.

Ali tenkovi, oklopna vozila, topništvo i protuzračno naoružanje predstavljaju stvarnu vojnu moć.

Zbog toga su ranije tvrdnje da je SDF već počeo predavati teško oružje izazivale veliku pozornost. U veljači ih je Syrian Observatory for Human Rights čak izričito demantirao, navodeći da tada nije bilo dokaza da je takav proces počeo.

Sada je situacija bitno drukčija.

SDF je u međuvremenu raspušten kao neovisna vojna struktura, državne snage ulaze u njegove objekte, a novi izvještaji iz Hasake govore o stvarnom preuzimanju teškog naoružanja.

Ako se taj proces nastavi do kraja, jedna od najvećih vojnih prepreka ponovnom ujedinjenju Sirije bit će uklonjena.

Rasplet koji je malo tko očekivao

Upravo je tu možda najvažniji dio cijele priče.

Prije samo nekoliko mjeseci postojao je sasvim realan scenarij velikog sukoba između Damaska i SDF-a.

Na sjeveroistoku su postojale zasebne vojne snage, zasebne sigurnosne strukture, vlastita administracija i kontrola nad strateški važnim teritorijem.

Godinama su kopani tuneli i građeni obrambeni položaji.

Sve je izgledalo kao priprema za dugotrajno održavanje zasebnog sustava ili, u najgorem slučaju, za veliki rat.

A onda je došao potpuno drukčiji rasplet.

Umjesto završne bitke za Hasaku, došli su pregovori.

Umjesto dvije vojske, počela je integracija.

Umjesto trajnog paralelnog sigurnosnog aparata, njegovi pripadnici ulaze u državne institucije.

Umjesto borbe za teško naoružanje, ono počinje prelaziti sirijskoj vojsci.

A čovjek koji je donedavno zapovijedao SDF-om, Mazloum Abdi, imenovan je savjetnikom sirijskog predsjednika Ahmeda al-Šare. Reuters je njegovo imenovanje opisao upravo u kontekstu šireg procesa integracije i pomirenja.

To dovoljno govori koliko se situacija promijenila.

Planina Abdulaziz zato je snažan simbol

Ako se dodatno potvrdi da je urušavanje posljedica planskog uništavanja nekadašnje podzemne vojne infrastrukture SDF-a/YPG-a, prizor će imati gotovo nevjerojatnu simboliku.

Godinama su kopani tuneli za rat koji se očekivao.

Građeni su položaji za obranu zasebne vojne strukture.

A sada se ta infrastruktura ruši upravo dok se na nekoliko desetaka kilometara udaljenosti njezino teško naoružanje predaje sirijskoj vojsci, a državne institucije ulaze u Hasaku.

Naravno, bilo bi prerano proglasiti cijeli proces završenim.

Ostaju ozbiljna pitanja stvarnog zapovjednog lanca, lokalnih ovlasti, integracije tisuća bivših boraca i sigurnosnog osoblja te dugoročnog položaja kurdske zajednice.

Integracija sustava koji je postojao više od desetljeća neće biti završena preko noći.

Ali smjer događaja sada je teško previdjeti.

Ne ruši se samo planina

Možda upravo te riječi najbolje opisuju ono što danas gledamo.

Na planini Abdulaziz urušava se stijena. U Hasaki se istodobno gasi posljednja velika paralelna vojna i administrativna struktura na sjeveroistoku Sirije.

Na njezino mjesto, korak po korak, ulazi Damask.

Ne samo sa zastavom.

Sa svojim ministarstvima, policijom, vojskom, administracijom i zapovjednim lancem.

I upravo zato ova priča nije samo dramatična snimka urušavanja planine.

Ako proces bude dovršen bez povratka velikom sukobu, mogao bi ostati zapamćen kao jedan od najvećih političkih preokreta nove Sirije: problem za koji se godinama pretpostavljalo da bi mogao završiti velikim ratom počeo se rješavati raspuštanjem paralelne vojske, predajom njezina teškog naoružanja i postupnim povratkom državnih institucija.

BI360 Analiza