Mekanski savez još nije ispalio metak, a već mijenja računicu Izraela i Indije

Prije nekoliko dana pisao sam o nastajanju dviju različitih sigurnosnih arhitektura od istočnog Mediterana do Indijskog oceana.

Sada se pojavljuje možda još zanimljiviji dio priče.

Mekanski savez još nije vodio nijedan rat. Nije aktivirao zajedničku obranu niti poslao zajedničke snage na bilo koje bojište.

Ali već postiže nešto što ozbiljni vojni savezi trebaju postići i prije rata: tjera druge države da ponovno računaju svoje poteze.

Tajming koji privlači pozornost

Istoga dana kada je Turska ugostila Saudijsku Arabiju i Pakistan radi daljnjeg institucionaliziranja Mekanskog saveza, Izrael i Grčka intenzivirali su vlastitu obrambenu suradnju povezanu s grčkim projektom „Ahilov štit“.

Sama vremenska podudarnost ne dokazuje da je jedna strana odgovorila drugoj.

Ali strateška slika postaje zanimljivija kada se događaji stave na istu kartu.

Na jednoj strani Turska, Saudijska Arabija i Pakistan pokušavaju izgraditi novi okvir zajedničkog odvraćanja.

Na drugoj Izrael dodatno učvršćuje svoje veze s Grčkom i Ciprom, dok sve važniju ulogu u široj računici može imati Indija.

I tu priča postaje mnogo veća od jednog sastanka u Istanbulu.

Problem za Izrael zove se Saudijska Arabija

Jedna od najvećih posljedica novog saveza za Izrael mogla bi biti daljnja promjena saudijske strateške orijentacije.

Godinama se govorilo o mogućnosti da Saudijska Arabija krene putem normalizacije odnosa s Izraelom i približi se Abrahamovim sporazumima.

Takav razvoj događaja omogućio bi stvaranje mnogo šire regionalne konstrukcije u kojoj bi Izrael, arapske monarhije i Sjedinjene Države gradili sigurnosni okvir protiv zajedničkih prijetnji.

Ali Rijad sada sjedi za obrambenim stolom s Ankarom i Islamabadom.

To ne znači da je Saudijska Arabija postala neprijatelj Izraela niti da će prekinuti odnose sa Zapadom.

Znači nešto drugo: dobiva više mogućnosti.

Što Rijad ima više alternativnih sigurnosnih, gospodarskih i vojnih partnerstava, to je njegova ovisnost o samo jednom centru moći manja.

A upravo je to važna promjena.

Netanyahuov problem nije samo Turska

Izraelska strategija dugo je pokušavala izgraditi širi regionalni krug država čiji se interesi barem djelomično podudaraju s izraelskima.

Mekanski savez tu računicu komplicira.

Ako se Turska, Saudijska Arabija i Pakistan uspiju povezati ne samo politički nego i kroz vojnu industriju, obavještajnu suradnju, protuzračnu obranu, zajedničke vježbe i interoperabilnost svojih vojski, nastaje centar moći koji više nije moguće promatrati samo kroz pojedinačne države.

Posebno ako se jednog dana tom okviru približe druge arapske ili muslimanske zemlje.

Tada bi se regionalna ravnoteža počela mijenjati bez potrebe da itko ispali jedan projektil.

A onda se pojavljuje Indija

Ovo je možda najzanimljiviji dio cijele priče.

Indija ima vrlo snažne obrambene i tehnološke odnose s Izraelom.

Istodobno ima duboko strateško suparništvo s Pakistanom.

A Pakistan sada više nije samo Pakistan.

Ako Mekanski savez zaživi onako kako je zamišljen, Islamabad iza sebe dobiva mogućnost mnogo šire političke, financijske, obavještajne i vojne potpore Turske i Saudijske Arabije.

To ne znači da bi Ankara i Rijad automatski krenuli u rat protiv Indije zbog svakog budućeg pakistansko-indijskog sukoba.

Takav zaključak bio bi pretjeran.

Ali vojno odvraćanje upravo tako funkcionira.

Protivnik prije svakog poteza mora računati ne samo ono što će se sigurno dogoditi nego i ono što bi se moglo dogoditi.

Ako New Delhi prije eventualnog budućeg udara na pakistanski teritorij mora u kalkulaciju uključiti moguću tursku vojno-tehnološku, saudijsku financijsku i zajedničku diplomatsku potporu Islamabadu, računica više nije ista.

Zato Izrael sve više treba druge partnere

Upravo tu postaju važni Grčka i Cipar.

I upravo tu treba pratiti što će se događati između Izraela, Grčke i Indije.

Ne tvrdim da pred nama nastaje formalni savez Izrael–Grčka–Cipar–Indija. Takav savez danas ne postoji.

Ali geopolitika često počinje mnogo prije potpisivanja formalnog sporazuma.

Počinje zajedničkim interesima.

Izrael i Grčka imaju snažnu obrambenu suradnju. Grčka i Cipar imaju vlastite sporove i strateško natjecanje s Turskom. Indija ima Pakistan kao jednog od svojih glavnih sigurnosnih izazova.

Ako se na drugoj strani učvršćuje osovina Ankara–Rijad–Islamabad, nije teško razumjeti zašto bi se te države međusobno još pažljivije promatrale i približavale tamo gdje im se interesi podudaraju.

Šahovska ploča počela se pomicati

I upravo je to možda najvažnija posljedica Mekanskog saveza.

Njegova snaga neće se mjeriti samo time hoće li jednoga dana njegove članice zajedno ratovati.

Možda je važnije hoće li samim svojim postojanjem uspjeti spriječiti rat.

Ozbiljno odvraćanje počinje onoga trenutka kada protivnik prije poteza mora zastati i zapitati se:

Ako udarim jednu državu, koliko će drugih država reagirati i na koji način?

Vojno?

Obavještajno?

Financijski?

Diplomatski?

Ili kombinacijom svega toga?

Ako Mekanski savez uspije stvoriti takvu neizvjesnost kod svojih potencijalnih protivnika, već je postigao dio svojeg cilja.

Pravi test tek dolazi

Ne treba žuriti s proglašavanjem novog NATO-a.

Turska, Saudijska Arabija i Pakistan imaju različite interese, različite odnose sa Sjedinjenim Državama, Kinom, Rusijom i drugim regionalnim silama.

Pravi test bit će pretvaranje političkih deklaracija u stvarnu vojnu koordinaciju.

Trebat će pratiti zajedničke vježbe, zapovjedne strukture, razmjenu obavještajnih podataka, zajedničku proizvodnju oružja i eventualno priključivanje novih država.

Ali jedna stvar već je vidljiva.

Mekanski savez više nije važan samo zbog onoga što njegove članice govore da će učiniti.

Važan je zbog onoga što druge države počinju raditi dok promatraju njegovo nastajanje.

I zato je možda prerano govoriti da je nova regionalna ravnoteža već stvorena.

Ali nije prerano reći da se stara počela pomicati.

Mekanski savez još nije ispalio nijedan metak. Ako već sada tjera Izrael, Indiju i druge regionalne aktere da ponovno računaju svoje poteze, onda je prvi učinak njegova nastanka već postao vidljiv.