SDF predaje teško oružje Damasku: Siriji se vraća arsenal koji je preživio pad Assada

Tenkovi, oklopna vozila, topništvo i protuzračni sustavi počeli su prelaziti iz ruku SDF-a pod kontrolu sirijske države.

Dio tog oružja ima posebno zanimljivu prošlost: pripadao je Assadovoj vojsci, preživio je kaos nakon pada režima i izraelske udare, završio kod SDF-a, a sada se vraća Damasku.

U Hasaki se događa nešto što je još prije nekoliko mjeseci izgledalo vrlo teško ostvarivo.

Nakon ulaska sirijskih sigurnosnih snaga i vojne policije te postupnog preuzimanja državnih institucija, počela je i predaja teškog naoružanja SDF-a sirijskom Ministarstvu obrane.

Ovo više nije samo politički dogovor na papiru.

Na transporterima sada odlaze tenkovi, oklopna vozila, topništvo i druga teška vojna sredstva.

A među njima se pojavljuje nešto što ovu priču čini posebno zanimljivom.

oružje koje je preživjelo pad Assada

Nakon pada Assadova režima krajem 2024. Izrael je pokrenuo masovne udare na ostatke sirijskog strateškog arsenala.

Ciljevi su bili vojni aerodromi, raketni sustavi, skladišta, protuzračna obrana i druga sredstva za koja Izrael nije želio da završe u rukama nove vlasti.

Ali nije uništeno sve.

Tijekom kaosa koji je uslijedio, SDF, koji je tada bio pod američkom vojnom zaštitom i predstavljao glavnog američkog partnera na sjeveroistoku Sirije, preuzeo je dio opreme nekadašnje Assadove vojske.

Prema aktualnim izvještajima, upravo se dio tih sustava sada predaje Damasku.

Drugim riječima, dio sirijskog arsenala napravio je puni krug.

Pripadao je staroj Sirijskoj vojsci.

Preživio je pad režima i izraelske udare.

Završio je kod SDF-a.

A sada se ponovno vraća sirijskoj državi.

među predanim oružjem i protuzračni sustavi

Prema informacijama s terena, Damask preuzima oklopna vozila, tenkove, minobacače, teške strojnice, topništvo i protuzračno naoružanje.

Među sustavima koji se navode pojavljuju se ZSU-23-4 Šilka i mobilni protuzračni sustavi 2K12 Kub, kakav se vidi i na snimkama koje se danas šire.

Pojavile su se i tvrdnje da se među preuzetom opremom nalazi najmanje jedan lanser balističkog sustava Točka, kao i pojedini sustavi Buk ruske proizvodnje.

Za posljednje dvije tvrdnje zasad nema dovoljno čvrste neovisne potvrde da bismo ih predstavljali kao konačno utvrđenu činjenicu.

Ali već ono što je potvrđeno dovoljno je zanimljivo.

SDF Damasku ne predaje samo puške i laka vozila.

Predaje se teško naoružanje i dio nekadašnje sirijske protuzračne opreme.

može li Damask ponovno oživjeti ove sustave?

Tu treba biti realan.

Jedan lanser ne čini protuzračnu obranu.

Za sustave poput 2K12 Kub potrebni su radari, zapovjedni elementi, ispravne rakete, logistika, rezervni dijelovi i obučene posade.

Ne znamo u kakvom je tehničkom stanju sve što se danas prevozi.

Ali postoji važna razlika između SDF-a i sirijske države.

Sirija ima desetljeća iskustva s uporabom sovjetskih i ruskih sustava protuzračne obrane te još uvijek raspolaže ljudima koji poznaju tu tehnologiju.

Ako su ključne komponente sačuvane, dio opreme mogao bi ponovno postati operativan.

To neće preko noći zatvoriti sirijsko nebo niti promijeniti odnos snaga s izraelskim zrakoplovstvom.

Ali Damask negdje mora početi.

A nakon što je velik dio sirijske protuzračne obrane uništen, čak i povratak starijih preživjelih sustava ima svoje značenje.

nije riječ samo o oružju

Tu dolazimo do možda najvažnijeg dijela cijele priče.

SDF je godinama predstavljao zasebnu vojnu strukturu na sjeveroistoku zemlje.

Imao je vlastito zapovjedništvo, teritorij, teško naoružanje i institucije.

Sada se ta paralelna struktura postupno rastavlja.

Sirijske snage ulaze u Hasaku.

Državne institucije vraćaju se pod Damask.

Vojne i sigurnosne strukture integriraju se u Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova.

A teško naoružanje odlazi sirijskoj vojsci.

To je možda najkonkretniji pokazatelj koliko se odnos snaga na sjeveroistoku Sirije promijenio.

Jer jedno je potpisati sporazum.

Sasvim je drugo predati tenk.

BI360 analiza: Damask ne vraća samo teritorij

Još prije nekoliko mjeseci glavno pitanje bilo je hoće li SDF uopće pristati odreći se svoje zasebne vojne strukture.

Danas je pitanje drugačije:

koliko će brzo Damask uspjeti ponovno objediniti vojnu moć zemlje?

Jer ono što sada gledamo u Hasaki nije samo transport stare vojne tehnike.

To je povratak jednog od temeljnih atributa države: monopola nad teškim naoružanjem.

I postoji određena povijesna ironija u cijeloj priči.

Izrael je nakon pada Assada pokušao uništiti što veći dio sirijskog strateškog arsenala kako ne bi završio u rukama nove vlasti.

Dio je ipak preživio.

Neko vrijeme nalazio se izvan dosega Damaska, pod kontrolom SDF-a.

A sada se barem dio tog oružja vraća upravo tamo gdje ga Izrael tada nije želio vidjeti:

pod kontrolu nove sirijske države.

Neće nekoliko starih sustava Kub ili Šilka promijeniti vojnu ravnotežu na Bliskom istoku.

Ali njihov povratak govori nešto mnogo veće.

Sirija koja je godinama bila podijeljena između različitih vojski, milicija, stranih sila i paralelnih administracija pokušava ponovno sastaviti vlastitu državu.

Prvo institucije.

Zatim teritorij.

Sada i oružje.

A kada teški arsenal počne mijenjati vlasnika, tada postaje jasno da se na terenu više ne mijenjaju samo zastave. Mijenja se odnos moći.