Izrael priprema odgovor na Mekanski obrambeni savez: savez s Indijom, Grčkom i Ciprom protiv uspona Turske, Saudijske Arabije i Pakistana

Mekanski obrambeni sporazum između Turske, Saudijske Arabije i Pakistana mogao bi temeljito promijeniti sigurnosnu ravnotežu na Bliskom istoku i u južnoj Aziji.

Zbog toga se u izraelskim i indijskim strateškim krugovima već razmatra stvaranje šireg protusaveza koji bi trebao ograničiti utjecaj triju država.

Mekanski sporazum povezuje Tursku, Saudijsku Arabiju i Pakistan te uključuje načelo kolektivne obrane. Napad na jednu članicu smatrao bi se napadom na sve članice saveza.

Iako pojedini indijski krugovi ovaj savez zasad promatraju kao povezivanje država čiji se interesi ne podudaraju u potpunosti, Abhinav Pandya u analizi objavljenoj na portalu Middle East Forum upozorava da bi njegove dugoročne posljedice mogle biti znatno ozbiljnije.

Prema toj procjeni, Mekanski savez mogao bi privući i druge države s muslimanskom većinom, ubrzati regionalnu utrku u naoružanju te Pakistanu osigurati veću vojnu, financijsku i diplomatsku važnost. Autor također smatra da bi sporazum mogao približiti Tursku i Saudijsku Arabiju razvoju vlastitih nuklearnih sposobnosti.

Ako bi mu se jednoga dana pridružio i Bangladeš, Indija bi se mogla suočiti s dodatnim sigurnosnim pritiskom u središnjim i sjeveroistočnim dijelovima zemlje. Upravo zbog toga autor tvrdi da Izrael i Indija trebaju razviti dugoročan strateški, operativni i obavještajni plan za obuzdavanje Mekanskog saveza.

Izraelski „Šesterokut savezništava“

Kao jedan od mogućih odgovora predlaže se stvaranje šire mreže protusaveza. U središtu izraelskog prijedloga nalazi se takozvani „Šesterokut savezništava“, koji bi povezivao Izrael, Indiju, Grčku, Cipar, Ujedinjene Arapske Emirate i Somaliland.

Svaka od tih država ili teritorija imala bi posebnu ulogu.

Grčka i Cipar trebali bi ograničavati turski utjecaj u istočnom Sredozemlju, dok bi Somaliland zbog svojeg položaja južno od tjesnaca Bab al-Mandab mogao imati važnu ulogu u nadzoru jednoga od najvažnijih svjetskih pomorskih pravaca.

Međutim, da bi takav savez postao učinkovit, ne bi mogao ostati samo neformalna politička inicijativa. Autor predlaže osnivanje stalnog tajništva, razvoj obrambene i tehnološke suradnje, povezivanje gospodarstava, jačanje kulturnih odnosa, usklađivanje vojnih sustava te redovitu suradnju analitičkih centara i društvenih organizacija.

Jačanje saveza I2U2

Indija i Izrael istodobno bi mogli proširiti postojeću skupinu I2U2, u kojoj se nalaze Indija, Izrael, Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Ta je skupina trenutačno uglavnom usredotočena na ulaganja, tehnologiju i gospodarsku suradnju. Uključivanje razmjene obavještajnih podataka i obrambene suradnje, prema autoru, pretvorilo bi je u mnogo snažniju protutežu novom savezu Turske, Saudijske Arabije i Pakistana.

Armenija kao prepreka širenju turskog utjecaja

Izrael i Indija imaju zajedničke interese i na južnom Kavkazu. Autor smatra da Armenija, unatoč svojim vojnim ograničenjima, ostaje njihov najprirodniji partner u tom području.

Erevan pokušava ublažiti pritisak Turske i Azerbajdžana projektima poput „Raskrižja mira“ i takozvane „Trumpove rute“. Međutim, u analizi se tvrdi da Ankara i Baku nisu odustali od širenja svojeg regionalnog utjecaja.

Očuvanje funkcionalno neovisne Armenije zato se prikazuje kao način ograničavanja turskog prodora prema srednjoj Aziji, osobito u vrijeme kada Ankara dodatno jača sigurnosne i vojne veze s Pakistanom.

Unutarnje podjele Pakistana kao strateška prilika

Najkontroverzniji dio predložene strategije odnosi se na potporu Baločima, Paštunima i drugim protupakistanskim akterima kako bi pakistanska vojska ostala zaokupljena unutarnjim sukobima.

Baločke skupine svoju borbu predstavljaju kao sekularni i demokratski pokret za neovisnost. Autor navodi da su posljednjih godina pakistanskoj vojsci nanijele ozbiljne gubitke, dok Islamabad pokušava spriječiti širenje pobune i mogućnost nastanka nove odcijepljene države.

Slabljenje pakistanske kontrole nad Baločistanom ne bi pogodilo samo Islamabad. Ono bi ugrozilo i Kinesko-pakistanski gospodarski koridor, jedan od ključnih projekata kineske inicijative „Pojas i put“.

Za Kinu je posebno važna luka Gwadar, preko koje pokušava smanjiti ovisnost o Malačkom tjesnacu pri uvozu energenata. Gubitak pakistanske kontrole nad tim područjem znatno bi zakomplicirao kineske gospodarske i sigurnosne planove.

Počinje stvaranje dvaju suprotstavljenih blokova?

Mekanski obrambeni sporazum danas možda izgleda kao ograničen savez triju država. Međutim, njegovo moguće širenje moglo bi dovesti do stvaranja povezanijeg islamskog sigurnosnog bloka.

Strategija koju predstavlja Paul Antonopoulos predviđa formaliziranje izraelskog „Šesterokuta savezništava“, vojno i obavještajno jačanje skupine I2U2, potporu Armeniji te iskorištavanje unutarnjih podjela u Pakistanu.

Takav razvoj događaja pokazuje da Mekanski sporazum više nije samo pitanje suradnje Turske, Saudijske Arabije i Pakistana. U dijelu izraelskih i indijskih krugova već se promatra kao geopolitički projekt kojem treba suprotstaviti drugi, jednako širok savez.

Ako se oba projekta nastave razvijati, Bliski istok, istočno Sredozemlje, Kavkaz i južna Azija mogli bi postati dijelovi jedne velike strateške podjele.

Napomena uredništva: Tekst predstavlja sažetu i uređenu verziju analize Paula Antonopoulosa objavljene u Greek City Timesu. Tvrdnje, procjene i prijedlozi izneseni u tekstu predstavljaju stajališta izvornog autora, a ne nužno stajalište uredništva BI360 Analiza.