IZRAEL PRIJETI BRITANIJI ODGOVOROM: Što se zapravo krije iza Sa’arovih riječi „imamo alate“?

Ovo više nije obična diplomatska svađa.

Izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa’ar otvoreno je upozorio Veliku Britaniju da će Izrael odgovoriti ako London uvede nove mjere protiv izraelske politike na okupiranoj Zapadnoj obali.

„Ako Britanija djeluje protiv Izraela, Izrael će djelovati protiv Britanije.“

Kada su ga upitali što bi taj odgovor konkretno značio, Sa’ar nije želio otkriti detalje.

Poručio je tek:

„Postoje alati. Govorim to jasno i nedvosmisleno. Pripremamo se.“

Upravo je riječ „pripremamo se“ možda najzanimljiviji dio cijele izjave.

Jer iza kulisa već se govori o mogućim izraelskim protumjerama.

Što Izrael priprema Britaniji?

Prema Financial Timesu, jedna od opcija koju Izrael razmatra jest uklanjanje britanskih predstavnika iz međunarodnog centra za koordinaciju vezanog uz Gazu u Kiryat Gatu.

Riječ je o centru pod američkim vodstvom u kojem sudjeluju predstavnici brojnih država.

I to možda nije sve.

Izvor upoznat sa slučajem potvrdio je da se razmatraju i „druge mjere“ protiv Londona.

Njihova priroda zasad nije javno otkrivena.

Zato Sa’arova poruka da Izrael „ima alate“ više ne izgleda kao obična politička retorika.

Zašto je došlo do sukoba?

U središtu spora nalazi se izraelski projekt E1 na okupiranoj Zapadnoj obali.

Britanska vlada smatra da bi izgradnja na području E1 mogla presjeći teritorijalnu povezanost palestinskih područja i dodatno ugroziti mogućnost stvaranja održive palestinske države.

Britanski ministar vanjskih poslova Ed Miliband 19. kolovoza otišao je korak dalje.

Izraelskom kolegi izravno je poručio da Izrael mora zaustaviti E1, povući natječaj i prekinuti širenje naselja.

London je istodobno pozvao izraelskog otpravnika poslova na razgovor.

A zatim je stigla najvažnija najava.

Britanija je objavila da će u narednim tjednima predstaviti „sveobuhvatan paket mjera“ protiv politike izraelske vlade povezane s naseljima.

Moguće mjere uključuju ograničavanje sudjelovanja britanskih kompanija u financiranju, izgradnji i oglašavanju novih naselja te dodatne ciljane sankcije.

Problem za Izrael mnogo je veći od Britanije

Ovdje priča postaje znatno ozbiljnija.

London nije ostao sam.

Zajedničkoj izjavi protiv projekta E1 postupno su se pridružile Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Kanada, Norveška, Australija, Novi Zeland, Švedska, Belgija, Španjolska, Austrija, Grčka, Cipar, Finska, Island, Litva, Malta, Danska, Irska, Slovačka i Europska komisija.

To znači da se spor više ne može svesti samo na bilateralni sukob Izraela i Velike Britanije.

Formira se znatno širi politički pritisak na Netanyahuovu vladu zbog Zapadne obale.

Potpisnici su otišli toliko daleko da su upozorili kompanije da ne sudjeluju u natječajima za izgradnju E1 zbog mogućih pravnih i reputacijskih posljedica.

Zašto je izraelska reakcija toliko oštra?

Jer bi se mogla mijenjati sama priroda europskog pritiska na Izrael.

Godinama su europske države kritizirale izraelska naselja, ali sada se sve otvorenije govori o konkretnim ekonomskim i političkim posljedicama.

U tome je stvarna važnost Sa’arove izjave.

Izrael pokušava uspostaviti vlastito odvraćanje prema europskim državama: ako uvedete mjere nama, očekujte naše mjere protiv vas.

Drugim riječima, više se ne raspravlja samo o tome tko će izdati oštrije priopćenje.

Počinje se razgovarati o cijeni koju će obje strane platiti za svoje odluke.

Još jedna dimenzija: izraelski izbori

Postoji i unutarnjopolitički razlog zbog kojeg je trenutak posebno osjetljiv.

Izrael se približava izborima 27. listopada.

Sa’ar tvrdi da britanska politika nije odvojena od izraelskih izbora i optužuje London da svojim potezima praktično ulazi u izraelsku političku kampanju.

S druge strane, međunarodni pritisak može imati i paradoksalan učinak.

Netanyahuov blok može ga pokušati predstaviti biračima kao dokaz da je Izrael pod vanjskim pritiskom i da mu je zbog toga potrebna čvrsta vlada.

Zbog toga svaka nova europska sankcija ima dvije dimenzije: vanjskopolitičku i izraelsku unutarnjopolitičku.

Najvažnija stvar u ovoj priči možda uopće nije sama Sa’arova prijetnja Britaniji.

Važnije je pitanje zašto je Izrael došao u situaciju da jednom od svojih tradicionalno važnih zapadnih partnera mora govoriti jezikom protumjera.

Britansko-izraelski odnosi već su pali na jednu od najnižih razina posljednjih desetljeća.

Ali London sada nije izoliran.

Ako britanske mjere ostanu samo nacionalna politika, njihov će učinak biti ograničen.

Ako, međutim, druge europske države počnu slijediti isti model i političke osude postupno pretvarati u trgovinska ograničenja, sankcije i zabrane sudjelovanja kompanija u naseljima, tada problem za Izrael postaje mnogo ozbiljniji.

Upravo zato treba pratiti dvije stvari.

Prvo, što će se nalaziti u britanskom „sveobuhvatnom paketu mjera“.

I drugo, što Sa’ar zapravo misli kada kaže:

„Imamo alate. Pripremamo se.“

Jedna izraelska protumjera već se razmatra.

Ostale još nisu otkrivene.

I upravo bi njihovo objavljivanje moglo pokazati koliko je duboko otišao sukob između Izraela i jednog dijela Europe.