Prava snaga ne počinje ratom, nego izgradnjom države i društva

Kina ima više od dva milijuna pripadnika oružanih snaga, tisuće borbenih zrakoplova i najveću ratnu mornaricu na svijetu prema broju plovila.

Posjeduje i stotine službeno prijavljenih nuklearnih bojnih glava te vojni proračun koji premašuje 300 milijardi dolara godišnje.

Rusija, s druge strane, ima gotovo milijun i pol vojnika, tisuće vojnih zrakoplova i jedan od najvećih nuklearnih arsenala na svijetu. Uz to raspolaže poznatim strateškim sustavima odvraćanja, poput sustava „Mrtva ruka”, a njezin se vojni proračun procjenjuje na između 150 i 190 milijardi dolara.

Unatoč svoj toj vojnoj moći, Moskva i Peking, kada je riječ o njihovu bliskom savezniku Iranu, nastojali su izbjeći izravan vojni sukob sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Uglavnom su se ograničili na političku i diplomatsku potporu te druge oblike neizravne pomoći.

Istodobno se u našoj regiji mogu čuti zahtjevi da države s mnogo manjim vojskama, ograničenim vojnim proračunima i vojnom opremom koja se djelomično oslanja na Zapad uđu u izravan sukob sa Sjedinjenim Američkim Državama ili potpuno prekinu vojne veze s njima, kao da odnos snaga ne postoji.

Problem nije u hrabrosti, nego u razumijevanju stvarnosti.

Još uvijek smo društva koja više troše nego što proizvode, koja se više dijele nego što se ujedinjuju, a često ne uspijevaju riješiti ni vlastite unutarnje probleme niti pozvati na odgovornost korumpirane dužnosnike dostupnim pravnim sredstvima.

Zato put prema preporodu ne počinje velikim izjavama ni pozivima na ratove za koje nemamo potrebne sposobnosti. Počinje izgradnjom čovjeka, razvojem svijesti, reformom obrazovanja, gospodarstva i institucija te postupnim stvaranjem stvarne snage, korak po korak.

Pogledajte iskustva zemalja u regiji.

Koliko je političkih vođa došlo na vlast putem izbora pod sloganima reforme i preporoda, a zatim završilo u zatvoru, bilo ubijeno, uklonjeno s vlasti ili doživjelo slom vlastitog projekta.

Nedavno su objavljena izvješća o pogoršanju zdravstvenog stanja Rašida Ganušija u zatvoru u Tunisu, uz pozive organizacija za ljudska prava da mu se poboljšaju uvjeti pritvora i da bude pušten zbog poodmakle životne dobi.

Na kraju ostaje jedno pitanje:

Jesmo li doista spremni za velike regionalne ratove ili je naš prvi zadatak izgraditi snažne institucije, gospodarstvo, obrazovanje i društvo, pa tek onda razmišljati o suočavanju s najvećim svjetskim silama?