Hutijski napadi prvi veliki test Mekanskog pakta: hoće li Turska i Pakistan stati uz Saudijsku Arabiju?

Napadi Huta na saudijski teritorij više nisu samo novo poglavlje rata u Jemenu.

Oni bi mogli postati prvi ozbiljan test novog obrambenog saveza Turske, Saudijske Arabije i Pakistana.

I upravo zato posljednja izjava pakistanskog ministra obrane Khawaje Muhammada Asifa zaslužuje posebnu pažnju.

Asif je upozorio da bi hutijski napadi na Saudijsku Arabiju, odnosno prelijevanje rata iz Jemena na teritorij Kraljevstva, mogli aktivirati Mekanski sporazum o zajedničkoj obrani.

Njegova poruka bila je vrlo jasna.

Prema sporazumu, agresija na jednu od triju država smatra se agresijom na sve tri, a Pakistan je obvezan poštovati preuzete obveze.

„Ovo je sporazum o zajedničkoj obrani. Neizazvana agresija ili prelijevanje onoga što se događa u Jemenu na Saudijsku Arabiju definitivno će učiniti sporazum operativnim. O tome ne bi trebalo biti nikakve sumnje“, poručio je Asif.

Dodao je da će Pakistan poštovati uvjete sporazuma ako se za tim pojavi potreba.

To je do sada možda najjasnija izjava jednog visokog dužnosnika država članica o tome što bi Mekanski pakt mogao značiti u stvarnom ratu.

Do prije nekoliko dana sve je uglavnom bilo na razini teorije.

Danas više nije.

Huti su rat prenijeli na saudijski teritorij

Huti su 8. rujna izveli veliki koordinirani napad projektilima i bespilotnim letjelicama na jug Saudijske Arabije.

Napadnuta su područja Jizana, Abhe, Najrana i Khamis Mushaita, uključujući energetsku infrastrukturu i područje zračne baze King Khalid.

Prema saudijskim vlastima, ozlijeđene su 73 osobe, uključujući žene i djecu, dok su na pojedinim energetskim postrojenjima izbili požari.

Riječ je o jednom od najvećih hutijskih napada na Saudijsku Arabiju od ponovne eskalacije sukoba.

Saudijska Arabija odgovorila je novim zračnim udarima u Jemenu, dok se istodobno na kopnu vodi sve ozbiljnija bitka između Huta i snaga međunarodno priznate jemenske vlade.

Ali upravo ovdje cijela priča prestaje biti samo jemenska.

Pakistan ne govori o obrani Saudijske Arabije iz Islamabada

Ovo je možda najvažniji detalj cijele priče.

Pakistanska vojska već je u Saudijskoj Arabiji.

Reuters je još 18. svibnja otkrio razmjere pakistanskog raspoređivanja u Kraljevstvu.

Prema trojici sigurnosnih dužnosnika i dvojici vladinih izvora na koje se Reuters pozvao, Pakistan je rasporedio oko 8.000 vojnika.

Ali to nije sve.

U Saudijsku Arabiju poslana je i puna eskadrila od približno 16 borbenih zrakoplova, većinom JF-17 Thunder, zajedničkog pakistansko-kineskog razvoja.

Uz njih su, prema istim izvorima, raspoređene dvije eskadrile bespilotnih letjelica te kineski sustav protuzračne obrane HQ-9.

Reuters je tada zaključio da veličina i sastav snaga pokazuju kako se radi o mnogo ozbiljnijem raspoređivanju od simbolične ili savjetodavne misije.

Oprema je pod upravljanjem pakistanskog osoblja, a raspoređene snage pridružile su se tisućama pakistanskih vojnika koji su se već ranije nalazili u Saudijskoj Arabiji prema drugim sporazumima.

Pakistanske i saudijske vlasti tada nisu javno potvrdile sve pojedinosti Reutersova izvještaja, zbog čega te brojke treba pripisivati Reutersovim izvorima, a ne predstavljati ih kao službene saudijske podatke.

I upravo zbog toga današnja Asifova izjava dobiva potpuno drugačiju težinu.

Pakistan ne govori samo o tome što bi jednog dana mogao poslati Saudijskoj Arabiji.

Značajan dio pakistanskih vojnih kapaciteta već se nalazi tamo.

A onda u priču ulazi Turska

Tu dolazimo do razloga zbog kojeg je Mekanski pakt mnogo veća priča od tradicionalnog pakistansko-saudijskog vojnog partnerstva.

Treća članica je Turska.

Saudijska Arabija donosi ogromnu financijsku i energetsku moć.

Pakistan donosi veliku vojsku, nuklearni status i desetljeća vojne suradnje sa Saudijskom Arabijom.

Turska donosi jednu od najvećih vojski NATO-a, snažnu i brzo rastuću obrambenu industriju, razvijene bespilotne sustave, projektile, elektroničko ratovanje, protuzračnu obranu i veliko operativno iskustvo.

Zajedno predstavljaju vojnu kombinaciju kakva do sada nije postojala u ovom obliku između Ankare, Rijada i Islamabada.

Zato je važno ono što Asif sada govori.

Ako se hutijski napadi na Saudijsku Arabiju nastave, više nije pitanje samo kako će odgovoriti Rijad.

Postavlja se pitanje što će učiniti Islamabad i Ankara ako Rijad službeno zatraži aktiviranje zajedničke obrane.

Aktiviranje pakta ne znači automatski ulazak u Jemen

Ovdje treba biti vrlo precizan.

Aktiviranje zajedničke obrane ne znači da će turski i pakistanski vojnici automatski krenuti prema Sani.

Postoji čitav niz mogućnosti prije takvog scenarija.

Pakistan i Turska mogu pomoći u zaštiti saudijskog zračnog prostora, presretanju projektila i dronova, razmjeni obavještajnih podataka, zaštiti energetskih postrojenja, elektroničkom ratovanju, pomorskoj sigurnosti i logistici.

Pakistan za dio tih zadaća već ima snage na saudijskom teritoriju.

Turska bi, ako politička odluka bude donesena, također mogla ponuditi sposobnosti koje je posljednjih godina intenzivno razvijala.

Zato je možda najveća vrijednost ovog saveza upravo u jednoj riječi.

Odvraćanje.

Huti sada moraju računati s novom jednadžbom

Do sada su Huti svoju vojnu strategiju prema Saudijskoj Arabiji mogli graditi prvenstveno oko odnosa snaga između Sane i Rijada.

Mekanski pakt tu jednadžbu potencijalno mijenja.

Ako svaki veliki napad na saudijske gradove, vojne baze ili energetsku infrastrukturu nosi rizik uključivanja pakistanskih i turskih vojnih kapaciteta u obranu Kraljevstva, cijena daljnje eskalacije raste.

To ne znači da će se Turska i Pakistan automatski uključiti u rat.

Ali znači da Huti više ne mogu potpuno ignorirati tu mogućnost.

Asif je upravo to javno stavio na stol.

Njegova poruka Hutima bila je da trebaju imati na umu kako bi se odredbe pakta mogle aktivirati ako pokušaju prenijeti sukob iz Jemena na teritorij Saudijske Arabije.

Ali postoji i druga strana priče.

Ako nakon velikih napada na jednu članicu savez ne pokaže nikakav oblik zajedničkog odgovora, pojavit će se pitanje koliko u praksi vrijedi načelo prema kojem je napad na jednu državu napad na sve.

Zato sadašnji sukob postaje prvi ozbiljan test vjerodostojnosti Mekanskog pakta.

Istodobno Huti osjećaju pritisak unutar Jemena

Sve se ovo događa u vrlo nezgodnom trenutku za Hute.

Nakon njihova početnog napada prema zapadnom Taizu i južnoj Hodeidi, jemenske vladine snage pokrenule su protunapade i otvorile više frontova.

Borbe su se proširile prema Al-Jawfu, Maribu, Al-Baydi, Taizu i Hodeidi.

Reuters navodi da su saudijski podržane jemenske snage posljednjih dana pokrenule ofenzivu s ciljem vraćanja teritorija pod kontrolom Huta.

To Hutima stvara ozbiljan strateški problem.

Na kopnu moraju raspoređivati snage na više međusobno udaljenih bojišta.

Istodobno projektilima i dronovima prema Saudijskoj Arabiji pokušavaju povećati cijenu saudijskog sudjelovanja i natjerati Rijad da smanji pritisak unutar Jemena.

Ali upravo takva strategija sada nosi novi rizik.

Što su hutijski napadi dublji i snažniji na saudijskom teritoriju, to je veća mogućnost da se sukob prestane promatrati samo kao rat između Huta i Saudijske Arabije.

Prvi pravi ispit novog regionalnog saveza

Zbog toga događaji posljednjih dana imaju mnogo veće značenje od pomicanja nekoliko crta na karti Jemena.

Mekanski pakt potpisan je kao novi okvir kolektivne obrane Turske, Saudijske Arabije i Pakistana.

Sada dolazi ono mnogo teže.

Treba pokazati što riječi „napad na jednu članicu smatra se napadom na sve“ znače kada projektili i dronovi stvarno pogode teritorij jedne od njih.

Pakistan je prvi dao vrlo jasan odgovor.

Ako se rat prelije na Saudijsku Arabiju, sporazum može postati operativan.

A činjenica da se oko 8.000 pakistanskih vojnika, eskadrila borbenih zrakoplova, dvije eskadrile dronova i sustav HQ-9 prema Reutersovim izvorima već nalaze u Kraljevstvu pokazuje da iza političkih riječi već postoji ozbiljna vojna infrastruktura.

Sada se čeka sljedeći potez.

Hoće li se eskalacija zaustaviti?

Hoće li Huti nastaviti napadati Saudijsku Arabiju?

I ako nastave, hoće li Rijad prvi put zatražiti da novi obrambeni savez pokaže što zapravo znači u praksi?

Jer sporazume je lako potpisivati dok nema rata.

Njihova stvarna vrijednost vidi se tek kada jedna od država potpisnica bude napadnuta.

Jemen bi zato mogao postati mjesto na kojem ćemo prvi put vidjeti je li savez Turske, Saudijske Arabije i Pakistana samo politička deklaracija ili početak stvarnog regionalnog sustava kolektivne obrane.

„Savez pet kupola“: Turska predvodi stvaranje velikog islamskog obrambenog bloka, pet vojski i 440 borbenih zrakoplova mijenjaju ravnotežu snaga na Bliskom istoku