Kako je sukob Saudijske Arabije i UAE otvorio prostor Hutima za prodor prema Bab al-Mandabu

Pad Moche otvorio je jedno mnogo veće pitanje od same kontrole nad gradom: kako je fronta koju su godinama gradile i financirale bogate zaljevske države tako brzo popustila?

Dio odgovora možda se nalazi u dugogodišnjem rivalstvu Saudijske Arabije i UAE, različitim jemenskim saveznicima i činjenici da protiv Huta i dalje ne postoji jedna vojska s jednim zapovjedništvom.

Dok se očekivalo da će snage koje podržava Saudijska Arabija nastaviti pritisak prema Hodeidi i pokušati presjeći jednu od najvažnijih logističkih arterija Huta, dogodilo se upravo suprotno.

Huti su krenuli u snažan protunapad i zauzeli Mochu, jednu od strateški najvažnijih luka na zapadnoj obali Jemena. Reuters je danas, pozivajući se na četiri izvora iz jemenskih vladinih snaga, potvrdio preuzimanje grada, kao i hutijske napade prema strateškom otočju Hanish.

Ali ovdje više nije najvažnija samo Mocha.

Pitanje je kako je fronta koja je godinama građena, naoružavana i financirana uz potporu zaljevskih država tako brzo popustila.

Saudijska Arabija i UAE nikada nisu imali potpuno isti Jemen

Jedan dio odgovora nalazi se u starom sukobu Saudijske Arabije i UAE oko budućnosti Jemena.

Rijad i Abu Dhabi zajedno su krenuli protiv Huta, ali nikada nisu imali potpuno isti projekt. Saudijska Arabija ostala je glavni pokrovitelj međunarodno priznate jemenske vlasti, dok je UAE izgradio vlastitu mrežu saveznika, među kojima posebno mjesto zauzima separatističko Južno prijelazno vijeće (STC).

Te razlike krajem 2025. više nisu bile samo prikrivene. Nakon velikog prodora UAE-om podržanog STC-a kroz južni Jemen, Saudijska Arabija izvela je udar na luku Mukalla. Reuters je tada ocijenio da je kriza iznijela na površinu godine neslaganja Rijada i Abu Dhabija oko Jemena, regionalnog utjecaja i drugih pitanja.

Iza svega nije samo politika.

Tu je i borba za utjecaj, luke, otoke i trgovačke pravce.

Jemenski jug i zapadna obala nalaze se uz prostor koji povezuje Indijski ocean i Adenski zaljev s Bab al-Mandabom, Crvenim morem i Sueskim kanalom. Tko ima snažan utjecaj nad tim prostorom, ima i stratešku polugu daleko veću od samog Jemena.

Zato su jemenske luke i otoci toliko važni i Saudijskoj Arabiji i UAE.

Bab al-Mandab sada Saudijskoj Arabiji vrijedi još više

Za Rijad je današnja situacija posebno osjetljiva.

Rat s Iranom snažno je poremetio plovidbu kroz Hormuški tjesnac, zbog čega Saudijska Arabija sve više koristi crvenomorski pravac za izvoz nafte. Reuters navodi da su saudijski utovari sirove nafte i kondenzata u luci Yanbu početkom rujna snažno porasli.

To znači da sigurnost Bab al-Mandaba za Saudijsku Arabiju nije samo vojno pitanje.

To je sada i izravno gospodarsko i energetsko pitanje.

Bab al-Mandab povezuje Crveno more s Adenskim zaljevom i jedan je od ključnih svjetskih pomorskih prolaza. Prema Reutersu, kroz njega prolazi približno sedam posto globalne opskrbe naftom.

Upravo zato unutarnje podjele protuhutskog tabora danas postaju mnogo skuplje.

Protiv Huta ne stoji jedna vojska s jednim zapovjedništvom, nego niz različitih formacija, političkih interesa i centara moći.

I Huti upravo udaraju u tu slabost.

Dok Huti napreduju na zapadu, vlada udara na sjeveroistoku

Ali rat se ne odvija samo na zapadnoj obali.

Na sjeveroistoku situacija izgleda drukčije.

Jemenska vojska objavila je da je u Al-Jawfu zauzela područje Al-Mutahaffat, brdo Al-Masariya i položaje sjeverno od Al-Labanata te oko 20 kilometara utvrđenja prema Bir al-Maraziqu, istočno od Al-Hazma. Objavljeni su i pomaci vladinih snaga na frontovima Mariba.

I tu dolazimo do možda najzanimljivijeg dijela cijele bitke.

Prihvaćaju li Huti svjesno taktičke gubitke u unutrašnjosti kako bi ostvarili mnogo veći strateški dobitak na zapadu?

Moguće je da procjenjuju kako je njihova glavna dubina prema Sani još uvijek dovoljno sigurna da mogu prihvatiti gubitak pojedinih položaja, dok najveći napor koncentriraju prema obali.

Jer izgubljeno selo, brdo ili položaj u Al-Jawfu može se pokušati vratiti.

Bab al-Mandab je nešto sasvim drugo.

Mocha je pala. Sada treba gledati Dhubab

Približavanje Bab al-Mandabu Hutima daje mogućnost pritiska na jednu od najvažnijih arterija svjetske trgovine, a posredno daje i Iranu dodatnu kartu u širem sukobu sa Sjedinjenim Državama.

Reuters je još u srpnju upozoravao da bi Bab al-Mandab mogao postati druga velika točka pritiska na globalne energetske tokove uz Hormuški tjesnac.

Zato nakon pada Moche više nije ključno pitanje Mocha.

Ključno pitanje je Dhubab.

Ako Huti nastave prema jugu i približe se Dhubabu i otoku Mayun/Perim, bitka više neće biti samo borba za zapadnu obalu Jemena.

Doći će neposredno pred Bab al-Mandab.

Važno je pritom napraviti razliku: zauzimanje Moche ne znači da Huti kontroliraju Bab al-Mandab. Sam tjesnac je zasebno i mnogo veće strateško pitanje.

Ali upravo bi se ovdje mogla skrivati zamka

Dok vladine snage otvaraju pritisak u Al-Jawfu, Maribu, Al-Baydi i na drugim pravcima, Huti moraju raspoređivati svoje snage na sve većem prostoru.

Istodobno, svaki njihov kilometar prema Bab al-Mandabu povećava međunarodnu dimenziju rata.

Dok se bore za Al-Jawf ili Marib, to je prvenstveno jemenski rat.

Ako počnu stvarno ugrožavati slobodnu plovidbu kroz Bab al-Mandab, problem više nije samo jemenski.

Tada u jednadžbu ulaze Saudijska Arabija, međunarodna trgovina, energetska sigurnost i države kojima je slobodna plovidba Crvenim morem strateški interes.

Huti bi se tako mogli naći između dvije vatre: pritiska vladinih snaga u unutrašnjosti i mnogo ozbiljnijeg međunarodnog pritiska na obali.

To ne znači da je današnji razvoj događaja dokaz neke unaprijed pripremljene zamke jemenske vlade. Za takvu tvrdnju zasad nema dovoljno dokaza.

Ali strateški učinak mogao bi biti upravo takav.

Gdje je Saudijska Arabija?

Tu se postavlja možda i najveće pitanje.

Rijad raspolaže golemim financijskim sredstvima, modernim naoružanjem i regionalnim savezništvima, ali jemenski rat ponovno pokazuje koliko je teško vojnu nadmoć pretvoriti u političku i teritorijalnu kontrolu kada se rat vodi preko različitih lokalnih saveznika.

Čak ni najnovija eskalacija zasad nije automatski aktivirala širu vojnu intervenciju saveznika. Pakistan je danas službeno objavio da nakon napada Huta na saudijske gradove i energetsku infrastrukturu nije razgovarano o vojnom odgovoru u okviru Mekkanskog obrambenog sporazuma sa Saudijskom Arabijom i Turskom.

Zato je današnja situacija puna paradoksa.

Saudijska Arabija i UAE godinama su ulagali goleme resurse i međusobno se nadmetali za utjecaj nad jemenskim jugom, lukama, otocima i trgovačkim pravcima.

A sada Huti koriste podjele njihovih saveznika i približavaju se prostoru oko kojeg su se svi borili.

Bab al-Mandabu.

BI360 analiza

Sljedeći potezi pokazat će gledamo li veliku stratešku pobjedu Huta ili početak vrlo opasne kocke.

Ako zauzmu Dhubab i ozbiljno ugroze Mayun, Huti bi dobili golemu stratešku polugu prema Saudijskoj Arabiji i međunarodnoj trgovini.

Ali upravo bi tada mogli prijeći granicu nakon koje njihovo napredovanje prestaje biti samo problem jemenske vlade.

Paradoks ove bitke mogao bi zato biti brutalan: Huti mogu doći bliže svom najvećem strateškom dobitku upravo u trenutku kada protiv sebe počnu okupljati mnogo veće sile.

Povezano: Hutijski napadi prvi veliki test Mekanskog pakta: hoće li Turska i Pakistan stati uz Saudijsku Arabiju?