Očito je da je Iran najjača karika istočnog bloka koji se suprotstavlja zapadnom bloku.

Hormuški tjesnac i Bab el-Mandeb predstavljaju najjače iranske adute koje Rusija nema. Iran može utjecati na gospodarstvo svojih protivnika, ali i saveznika, zahvaljujući svom geografskom položaju, čak i kada je gospodarski i vojno slabiji od njih.

Bez Irana nema kineskog Pojasa i puta na Bliskom istoku, a za Rusiju Iran predstavlja južna vrata.

Rusija je geografski ograničena u više smjerova. Zapadna Europa je zatvorena ili neprijateljski nastrojena, Baltičko more pod pritiskom je NATO-a, Crno more okruženo je Turskom, NATO-om i Ukrajinom, dok su pomorski pravci prema Aziji dugi i lako nadzirani.

Tu na važnosti dobiva Međunarodni prometni koridor Sjever–Jug, koji povezuje Rusiju s Kaspijskim morem, Iranom, Perzijskim zaljevom, Indijskim oceanom i Indijom.

Taj je koridor Moskvi omogućio trgovački i strateški pravac koji ne prolazi kroz zapadnu Europu niti nužno kroz Sueski kanal.

Zašto mnogi smatraju da je Iran vojno najteža karika?

Iran je teži protivnik od drugih u izravnom sukobu zbog kombinacije nekoliko čimbenika:

* velike površine i planinskog terena * velike demografske i geografske dubine * više centara zapovijedanja i moći * domaće proizvodnje projektila i bespilotnih letjelica * dugog iskustva u asimetričnom ratovanju * mreže utjecaja koja se proteže kroz Irak, Libanon, Jemen i dijelove Sirije, što nema nijedna druga država * sposobnosti ugrožavanja pomorskih pravaca i energetskih tokova * sposobnosti podnošenja udara i nastavka odgovora.

Rusija je znatno jača vojna sila, ali vodi rat na jasno definiranoj europskoj bojišnici.

Kina je gospodarski snažnija, ali nije sudjelovala u velikom suvremenom ratu. Sjeverna Koreja izuzetno je opasna zbog nuklearnog arsenala, ali je geografski ograničena.

Iran, s druge strane, objedinjuje klasičnu državnu vojsku, raketno ratovanje, pomorsko ratovanje, mrežu saveznika i energetski važan geografski položaj.

Zbog toga je Iran teže pokoriti nego bombardirati.

Ipak, iako je vojno najteža karika, Iran je među slabijim karikama istočnog bloka kada je riječ o gospodarstvu i državnim institucijama.

Zato borba za Iran nije samo borba projektilima i vojnim bazama, nego i pitanje sposobnosti države da izdrži unutarnje izazove.

Iran neće pasti zbog bombardiranja. Past će samo ako njegov narod odluči srušiti vlast.

Posljednje pitanje glasi: što ako Iran padne i prijeđe u zapadni blok?

Ako bi Iran postao saveznik Zapada, strateške posljedice bile bi goleme. To bi značilo dublji zapadni pristup Kaspijskom moru, izravan pritisak na jug Rusije i središnju Aziju, kraj koridora Sjever–Jug te otvaranje iranskog teritorija i luka zapadnim ulaganjima koja bi konkurirala Kini.

Time bi se smanjila sposobnost Pekinga da diverzificira energetske i prometne pravce, Irak bi bio dodatno izoliran od euroazijskog prostora, oslabile bi veze između središnje Azije i Levanta, a Rusija i Kina izgubile bi svog najvažnijeg partnera koji se suprotstavlja Sjedinjenim Državama u zapadnoj Aziji.

Zašto ni Indija ne želi pad Irana?

Zato što Iran Indiji omogućuje kopneni pristup Afganistanu i središnjoj Aziji mimo Pakistana, pristup luci Chabahar, povezivanje s koridorom Sjever–Jug prema Rusiji te izlaz na euroazijska tržišta.

Zbog toga Iran nije samo dio kinesko-ruskog bloka, nego čvorište u kojem se susreću interesi Kine, Rusije i Indije, unatoč njihovu međusobnom natjecanju i različitim savezima.

Svijet je poput velike strateške igre, u kojoj je broj glavnih igrača ograničen, a Iran je danas jedan od najvažnijih igrača.