Kina i Japan ulaze u opasnu spiralu: vide li se na Pacifiku obrisi velikog rata?

Dok svjetska pozornost ostaje usmjerena na Ukrajinu i Bliski istok, u istočnoj Aziji postupno se oblikuje mnogo opasnija strateška kriza.

Napetosti između Kine i Japana više nisu ograničene samo na diplomatske izjave i teritorijalne sporove. U središte sukoba sada ulaze Tajvan, vojno naoružavanje, američka prisutnost i kontrola ključnih sirovina.

Japanska premijerka Sanae Takaichi upozorila je da bi ozbiljna kriza u Tajvanskom tjesnacu mogla prerasti u situaciju koja ugrožava i sam opstanak Japana. Takva bi procjena, prema japanskom zakonodavstvu, mogla otvoriti mogućnost uporabe vojne sile.

Drugim riječima, Tokio prvi put tako otvoreno povezuje sudbinu Tajvana s vlastitom nacionalnom sigurnošću.

Kina ne odgovara samo vojskom

Peking je takve izjave protumačio kao prijetnju, provokaciju i povratak japanskog militarizma. Međutim, najzanimljiviji dio kineskog odgovora ne nalazi se na moru niti u zraku, nego u gospodarstvu.

Kina posjeduje vrlo snažno sredstvo pritiska: dominantan položaj u preradi i izvozu rijetkih zemnih elemenata. Te su sirovine ključne za proizvodnju elektronike, automobila, baterija, komunikacijske opreme i suvremenih vojnih sustava.

To je jedna od najvažnijih vrsta moći u novom međunarodnom poretku.

Najsnažnija država nije nužno samo ona koja posjeduje najveću vojsku. To je i država koja kontrolira dio opskrbnog lanca bez kojega njezin suparnik ne može održavati vlastitu industriju.

Poruka Pekinga Tokiju zato je vrlo jasna:

Možete govoriti o Tajvanu, povećavati vojni proračun i dodatno se približavati Washingtonu, ali velik dio vaše industrije još uvijek ovisi o sirovinama i opskrbnim pravcima na koje Kina može utjecati.

Tu započinje pravi japanski problem.

Japan između američkog savezništva i kineske geografije

U Japanu se zbog toga pojavljuju glasovi koji pozivaju na smirivanje odnosa s Kinom prije nego što politički sukob preraste u širu gospodarsku ili vojnu konfrontaciju.

Predstavnici nekoliko japanskih političkih stranaka odlazili su u Kinu pokušavajući ponovno otvoriti prostor za dijalog. Sama potreba za takvim razgovorima pokazuje koliko su dvije države međusobno povezane, bez obzira na duboko političko nepovjerenje.

Japan jest formalni vojni saveznik Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, savezništvo s Washingtonom ne može promijeniti geografsku stvarnost.

Amerika se nalazi s druge strane Tihog oceana, dok se Kina nalazi neposredno uz Japan.

Geografija ne prašta.

Ako se američka prisutnost u istočnoj Aziji počne relativno smanjivati, dok kineska vojna i gospodarska moć nastavi rasti, Tokio će se naći pred teškim izborom: dodatno se naoružavati uz američku zaštitu ili pokušati uspostaviti stabilniji odnos s Kinom.

Sigurnosna dilema koja vodi prema ratu

U međunarodnim odnosima postoji pojava poznata kao sigurnosna dilema.

Kada jedna država povećava vlastite vojne kapacitete tvrdeći da to čini radi obrane, susjedna država to može protumačiti kao pripremu za napad. Ona tada pokreće vlastito naoružavanje, što prva država ponovno vidi kao prijetnju.

Tako nastaje začarani krug.

Japan povećava vojni proračun i razvija sposobnosti za djelovanje na većim udaljenostima. Kina ubrzano modernizira vojsku, mornaricu i raketne snage. Istodobno se povećava američka vojna prisutnost oko Tajvana, Japana i Filipina.

Svaka strana tvrdi da reagira na poteze druge strane. Međutim, rezultat je isti: sve više ratnih brodova, zrakoplova, projektila i vojnika nalazi se na prostoru na kojem bi jedna pogrešna procjena mogla izazvati sukob.

Dovoljna bi bila iskra u Tajvanskom tjesnacu, incident oko spornih otoka ili pogrešno protumačen vojni manevar da se oružje iz tvornica preseli na stvarno bojište.

Bi li sukob Kine i Japana koristio Americi?

Sjedinjene Američke Države žele spriječiti Kinu da postane dominantna sila u Aziji. Zbog toga potiču jačanje obrambenih sposobnosti Japana i drugih regionalnih saveznika.

Otvoreni rat Kine i Japana imao bi katastrofalne posljedice za cijeli svijet, uključujući i američko gospodarstvo. Ipak, dugotrajno strateško iscrpljivanje Pekinga moglo bi odgovarati dijelu američkog sigurnosnog establishmenta jer bi usporilo kineski uspon i povećalo ovisnost azijskih država o američkoj vojnoj zaštiti.

Japan zato mora dobro razumjeti razliku između vlastitih interesa i širih američkih ciljeva.

Povijest odnosa Tokija i Washingtona također je složenija od današnjeg savezništva. Sjedinjene Države bacile su atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, nakon rata nadzirale japansku demilitarizaciju, a poslije od Japana izgradile ključnog saveznika u suprotstavljanju Sovjetskom Savezu i Kini.

U međunarodnoj politici nema trajnog prijateljstva bez interesa.

Ide li svijet prema novom velikom sukobu?

Još je prerano govoriti da je Treći svjetski rat neizbježan. Kina, Japan i Sjedinjene Američke Države svjesni su da bi otvoreni sukob uništio gospodarstva, prekinuo globalne opskrbne lance i mogao prerasti u nuklearnu konfrontaciju.

Ali opasnost postoji.

Najveći ratovi često nisu započinjali zato što su ih svi željeli. Započinjali su zato što je svaka strana vjerovala da mora odgovoriti na potez druge strane, da bi povlačenje pokazalo slabost i da još uvijek može kontrolirati eskalaciju.

Upravo se takva dinamika danas razvija u istočnoj Aziji.

Kina jača, Japan se ponovno naoružava, Amerika pokušava očuvati regionalnu prevlast, a Tajvan postaje mjesto na kojem se sijeku interesi svih velikih sila.

Ostaje najvažnije pitanje: razumiju li Peking i Tokio da bi ih međusobni rat mogao pretvoriti u sredstva tuđe geopolitičke borbe?

Odgovor još ne znamo.

Jedino je jasno da se istočna Azija, gotovo neprimjetno i korak po korak, približava granici iza koje bi povratak mogao postati nemoguć.