Je li Netanyahu bio upozoren prije operacije Potop Al-Aksa? UAE, Dahlan i politička bomba pred izraelske izbore

Izrael je samo nekoliko tjedana prije parlamentarnih izbora dobio novu političku aferu koja izravno udara u najosjetljiviju točku političke karijere Benjamina Netanyahua: pitanje tko je znao što se sprema prije operacije Potop Al-Aksa i zašto izraelski sigurnosni sustav nije reagirao.

Sve je počelo izvještajem izraelskog Haaretza prema kojem je predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata Mohammed bin Zayed približno deset dana prije operacije Potop Al-Aksa osobno razgovarao s Netanyahuom i upozorio ga da Yahya Sinwar priprema veliku operaciju protiv Izraela.

Prema izvještaju, razgovor je trajao oko 45 minuta. Bin Zayed navodno je upozorio da Sinwar priprema veliki događaj koji bi mogao izazvati krvoproliće, destabilizirati regiju i ugroziti Abrahamove sporazume.

Netanyahu je, prema istom izvoru, reagirao relativno mirno. Navodno je smatrao da bi moguća palestinska operacija prije mogla biti usmjerena sa Zapadne obale te je uvjeravao emiratskog čelnika da je Izrael spreman za različite scenarije.

Ali sigurnosni vrh Izraela, prema Haaretzu, nije bio obaviješten o tom upozorenju.

Netanyahuov ured sve kategorički odbacuje.

Tvrdi da razgovora u tom razdoblju nije bilo i da Netanyahu od UAE-a nije dobio nikakvo upozorenje. Netanyahu je sada otišao i korak dalje te je svojim odvjetnicima naložio pokretanje postupka za klevetu protiv Haaretza i novinara Shlomija Eldara.

Haaretz, međutim, poručuje da stoji iza objavljenog izvještaja.

Reakcija UAE-a dodatno je zakomplicirala priču

Abu Dhabi nije potvrdio da je sporni razgovor održan.

Ali ga nije ni izravno demantirao.

Ministarstvo vanjskih poslova UAE-a priopćilo je da ne komentira medijske tvrdnje i nagađanja o razgovorima između državnih čelnika.

Istodobno je naglasilo nešto vrlo zanimljivo: UAE i Izrael više od pet godina održavaju otvorene i izravne komunikacijske kanale te se, kada je potrebno, „sve relevantne obavještajne informacije“ prenose između odgovarajućih institucija.

To nije potvrda da je Mohammed bin Zayed upozorio Netanyahua.

Ali nije ni demanti.

Štoviše, Times of Israel potom je objavio da mu je emiratski izvor upoznat s razgovorom potvrdio osnovni dio priče: upozorenje je, prema tom izvoru, doista preneseno tijekom telefonskog razgovora Mohammeda bin Zayeda i Netanyahua.

Tako sada imamo dvije potpuno suprotstavljene verzije.

Netanyahu tvrdi da razgovora nije bilo.

Emiratski izvor Times of Israelu tvrdi da jest.

UAE službeno ne potvrđuje niti demantira razgovor, ali potvrđuje postojanje kanala za razmjenu obavještajnih podataka.

Gdje u cijelu priču ulazi Mohammed Dahlan?

Tu sigurnosna afera postaje predizborna politička bitka.

Likud je optužio Mohammeda Dahlana, nekadašnjeg visokog dužnosnika Fataha i jednog od najutjecajnijih bivših palestinskih sigurnosnih dužnosnika u Gazi, da stoji iza pokušaja političkog udara na Netanyahua.

Dahlan već godinama živi u UAE-u i održava snažne veze s emiratskim političkim vrhom.

Likud sada tvrdi da se preko Dahlana pokušava utjecati na izraelske izbore i oslabiti Netanyahua.

Stranka traži kaznenu istragu zbog mogućeg stranog miješanja.

Ali ovdje je nužno odvojiti činjenice od političkih optužbi.

Postojanje Haaretzova izvještaja je činjenica.

Službena reakcija UAE-a je činjenica.

Postojanje izraelsko-emiratskih komunikacijskih i obavještajnih kanala potvrđeno je iz samog Abu Dhabija.

Postoji i emiratski izvor koji je za Times of Israel potvrdio da se sporni razgovor dogodio.

Ali zasad nema javno predočenog dokaza da je Mohammed Dahlan organizirao curenje informacije, koordinirao operaciju s izraelskom opozicijom ili da UAE pokušava manipulirati izraelskim izborima.

To je u ovom trenutku optužba Likuda, a ne utvrđena činjenica.

Zašto je ova priča toliko opasna za Netanyahua?

Zato što udara upravo u pitanje njegove osobne odgovornosti za najveći sigurnosni slom Izraela posljednjih desetljeća.

Netanyahu je dugo naglašavao odgovornost vojske, Shin Beta i drugih dijelova sigurnosnog aparata.

Ali ako bi se dokazalo da je strani predsjednik približno deset dana prije operacije Potop Al-Aksa osobno upozorio Netanyahua da Yahya Sinwar priprema veliku operaciju, politička dimenzija cijelog sigurnosnog neuspjeha dramatično bi se promijenila.

Tada više ne bi bilo dovoljno pitati:

Kako izraelske obavještajne službe nisu vidjele što se priprema?

Pitanje bi postalo mnogo neugodnije:

Je li upozorenje stiglo do samog premijera i, ako jest, što je Netanyahu učinio s njim?

Posebno bi bilo važno utvrditi zašto takva informacija, ako je doista postojala, nije izazvala podizanje razine pripravnosti i zašto nije prenesena najvišim sigurnosnim dužnosnicima.

Vrijeme objave nije slučajno nevažno

Izbori u Izraelu održavaju se 27. listopada.

Netanyahu ulazi u jednu od najtežih izbornih utakmica svoje političke karijere.

Likud prema aktualnim anketama može ostati najveća pojedinačna stranka, ali bi mogao izgubiti približno trećinu svoje sadašnje parlamentarne snage, dok Netanyahuov blok ima ozbiljan problem s formiranjem većine.

Njegov najopasniji izazivač postaje bivši načelnik Glavnog stožera Gadi Eisenkot.

Zato obje strane imaju snažan politički interes.

Netanyahuovi protivnici žele pitanje odgovornosti za operaciju Potop Al-Aksa vratiti u samo središte kampanje.

Likud želi cijelu aferu prikazati kao politički tempiranu operaciju izraelske ljevice, Haaretza i vanjskih aktera.

Najavljena Netanyahuova tužba protiv Haaretza dodatno podiže ulog.

Jer sada više nije riječ samo o novinskom članku.

Netanyahu službeno tvrdi da je priča izmišljena.

Haaretz službeno tvrdi da stoji iza nje.

A iz UAE-a stiže izvor koji potvrđuje da se razgovor dogodio.

Ključno pitanje ostaje otvoreno

Je li Mohammed bin Zayed krajem rujna 2023. stvarno upozorio Benjamina Netanyahua da Yahya Sinwar priprema veliku operaciju?

Ako se pokaže da razgovora nije bilo, Haaretz će se suočiti s iznimno ozbiljnim pitanjima o vlastitom izvještavanju, posebno zato što je priča objavljena usred izraelske izborne kampanje.

Ali ako se potvrdi da je razgovor postojao i da je Netanyahu dobio takvo upozorenje, posljedice bi mogle biti daleko veće od jedne predizborne afere.

Jer tada pitanje više neće biti samo kako su izraelska vojska i obavještajne službe propustile prepoznati pripreme za operaciju Potop Al-Aksa.

Pitanje će biti mnogo ozbiljnije:

Je li upozorenje stiglo do samog vrha izraelske države i zašto nakon njega nije učinjeno dovoljno da se spriječi ono što je uslijedilo?