Prije samo nekoliko godina Turska je oružjem zaustavila Haftara pred vratima Tripolija.

A danas…

Ulazi u Bengazi na velika vrata i pokušava istog čovjeka od vojnog protivnika pretvoriti u kartu koja služi njezinu regionalnom projektu.

Pogledajte pažljivo…

Jučerašnji posjet Hakana Fidana sažeo je cijelu sliku. U samo godinu dana prostor turskog djelovanja znatno se proširio.

Vojna suradnja s istokom Libije, ulazak turskih kompanija u obnovu, povratak zračnih linija i konzulata u Bengazi, ulazak TPAO-a u naftni sektor te pokušaj učvršćivanja tursko-libijskog pomorskog sporazuma u istočnom Mediteranu.

Ali postoji još važniji detalj.

Haftar drži cijelo jedno geografsko čvorište. Zato se treba vratiti važnoj ideji iz „Velike šahovske ploče“.

Država koja želi postati veliki igrač ne promatra jedno bojište odvojeno od svega oko njega. Ona geografiju promatra kao jednu šahovsku ploču i pokušava kontrolirati točke koje joj omogućuju utjecaj u više smjerova.

Upravo to radi Turska.

Utjecaj istočne Libije proteže se prema sjeveru, prema Kreti i istočnom Mediteranu, a prema jugu preko Kufre prema Sudanu i Darfuru.

Ako Turska uspije pridobiti Haftara…

Ona Grčkoj oduzima jednu od najvažnijih libijskih karata protiv tursko-libijskog pomorskog sporazuma, jača svoj položaj južno od Krete i svom gospodarskom i pomorskom utjecaju praktički otvara gotovo cijelu libijsku obalu.

A na jugu…

Libijsko-sudanska granica predstavlja važan koridor prema Darfuru. Kontrola tih pravaca ili promjena Haftarova stava prema njima mogla bi utjecati na opskrbne linije unutar sudanskog rata i ići u korist sudanskoj vojsci, koja surađuje s Turskom.

Ali obratite pozornost na Rusiju.

Nakon što je Moskva izgubila velik dio svojeg strateškog prostora u Siriji, Libija joj je postala još važnija kao vrata prema Africi.

I tu ponovno ulazi Turska.

Što se više produbljuju njezini odnosi s obitelji Haftar, vojnom strukturom, naftnim sektorom i obnovom istoka Libije, to Rusija manje može djelovati kao jedini veliki vanjski igrač na tom prostoru kao ranije.

Drugim riječima, Ankara ne pokušava samo pridobiti Haftara. Ona se priprema preuzeti dio prostora s kojeg bi se Rusija mogla povući.

Čak i Egipat ulazi u ovu jednadžbu.

Ranije je slika bila jasna: Turska uz Tripoli, Egipat uz Haftara.

Danas se Turska približava Kairu, a istodobno i Haftaru, pokušavajući tako razgraditi jednu od najvažnijih osovina sukoba koja ju je ograničavala u Libiji i istočnom Mediteranu.

I upravo ovdje postaje jasno što znači biti „veliki igrač“.

Prosječan promatrač Fidanov posjet Bengaziju vidi kao pomirenje s Haftarom.

Ali strateški promatrač, kroz prizmu „Velike šahovske ploče“, iza Haftara vidi Grčku, Kretu, Rusiju, Egipat, Sudan, Darfur, Crveno more i libijsku naftu.

Turska jednim potezom pokušava pogoditi više ciljeva.

Zato Haftar za Ankaru više nije samo neprijatelj kojeg treba srušiti, nego važna figura koju pokušava postupno izvući iz ruku svojih suparnika i uvući u vlastitu sferu utjecaja.