Izrael ulazi u opasnu izolaciju: Britanci protjerani, Europa zaoštrava mjere, raste sukob sa saveznicima

Izraelska odluka da zatvori britanski konzulat u Istočnom Jeruzalemu više nije samo diplomatski spor Londona i Tel Aviva.

U pozadini se otvara mnogo ozbiljnije pitanje: pretvara li se dugogodišnja zapadna politička potpora Izraelu postupno u pritisak zbog naselja, Zapadne obale i rata u Gazi?

Izrael je Velikoj Britaniji dao 30 dana za zatvaranje konzulata u Istočnom Jeruzalemu, dok se britanskim diplomatima povlače akreditacije. Britanskim predstavnicima povezanim s Ramallahom i koordinacijskim mehanizmom za Gazu određen je još kraći rok za odlazak.

To je jedan od najoštrijih diplomatskih poteza Izraela prema Velikoj Britaniji posljednjih godina.

Ali problem za Izrael mnogo je širi od Londona.

Od političkih osuda prema konkretnim mjerama

U pozadini sukoba nalazi se izraelska politika naseljavanja na okupiranoj Zapadnoj obali.

Velika Britanija krenula je prema konkretnim ograničenjima povezanima s izraelskim naseljima, uključujući trgovinske mjere i stroži pristup izvozu robe i naoružanja koje bi moglo pridonositi održavanju okupacije.

Posebno je važan projekt E1, koji europske države već dugo smatraju jednom od ključnih prijetnji teritorijalnoj povezanosti buduće palestinske države.

London pritom nije usamljen.

Kanada i niz europskih država, među kojima su Francuska, Švedska, Španjolska, Irska, Norveška i druge, posljednjih mjeseci pojačavaju pritisak zbog naselja i mogućnosti daljnje aneksije palestinskog teritorija.

Britanske mjere zato bi mogle predstavljati presedan.

Ako druge države krenu sličnim putem, Izrael se više neće suočavati samo s političkim osudama nego i s konkretnim gospodarskim i diplomatskim posljedicama.

Izrael odgovara protjerivanjem

Izraelska vlada odlučila je odgovoriti vrlo oštro.

Zatvaranje britanskog konzulata, povlačenje diplomatskih akreditacija i udaljavanje britanskih predstavnika iz struktura povezanih s palestinskim teritorijima pokazuju da Netanyahuova vlada zapadne mjere više ne tretira kao običnu diplomatsku kritiku.

Poruka je jasna: države koje poduzmu konkretne mjere protiv izraelske politike na Zapadnoj obali mogu očekivati odgovor.

Međutim, upravo tu nastaje najveći rizik za Izrael.

Ako se isti obrazac sukoba proširi na Francusku, Kanadu, Švedsku i druge države, bilateralni spor s Londonom mogao bi prerasti u mnogo širu konfrontaciju sa skupinom zapadnih zemalja koje su desetljećima bile dio političkog prostora naklonjenog Izraelu.

Zapadna obala postaje nova točka prijepora

Istodobno se sigurnosna situacija na Zapadnoj obali dodatno zaoštrava.

Izraelske snage provode operacije, uhićenja i blokade na području Jeruzalema i izbjegličkog kampa Shuafat, dok izraelski politički i vojni vrh sve otvorenije govori o mogućnosti još šire eskalacije.

Time pitanje naselja više nije izolirana diplomatska tema.

Ono se spaja sa sigurnosnom situacijom na Zapadnoj obali, budućnošću palestinske države i odnosima Izraela s europskim saveznicima.

Istodobno raste neslaganje oko Gaze

Druga potencijalno još važnija točka nalazi se u Gazi.

Između Izraela i Sjedinjenih Država postoje razlike oko političkog i sigurnosnog uređenja Gaze nakon završetka rata.

Washington pokušava pronaći model palestinske uprave koji bi omogućio stabilizaciju, obnovu i drugačiji sigurnosni aranžman, dok izraelska vlada inzistira na vlastitim sigurnosnim zahtjevima.

To još nije raskid između Washingtona i Tel Aviva. SAD ostaje najvažniji izraelski strateški saveznik i bilo bi pogrešno tvrditi da je američka potpora Izraelu nestala.

Ali razlike postoje, a u kombinaciji s europskim pritiskom stvaraju za Izrael mnogo nepovoljniju međunarodnu sliku nego na početku rata.

BI360 ANALIZA: najopasnija fronta možda je ona bez projektila

Izrael je tijekom rata morao istodobno pratiti Gazu, Libanon, Siriju, Iran, Jemen i Zapadnu obalu.

Međutim, jedna druga fronta razvijala se mnogo sporije i gotovo bez buke.

Diplomatska fronta.

Problem za Izrael nije jedna britanska odluka niti nekoliko europskih sankcija.

Problem nastaje ako pojedinačni potezi počnu stvarati obrazac.

Prvo dolaze osude.

Zatim sankcije pojedincima i organizacijama povezanim s naseljima.

Nakon toga ograničenja trgovine.

Zatim ograničenja izvoza određenog naoružanja.

A sada se pojavljuju i protjerivanja diplomata te smanjivanje političke suradnje.

Svaki od tih poteza zasebno Izrael može podnijeti.

Ali njihovo istodobno širenje na više država bilo bi nešto sasvim drugo.

Izrael riskira ono što mu je desetljećima bilo najveća strateška prednost

Izraelska vojna snaga nikada nije počivala samo na tenkovima, zrakoplovstvu, protuzračnoj obrani i nuklearnoj sposobnosti koju mu međunarodni izvori pripisuju.

Jedna od njegovih najvećih strateških prednosti bila je politička zaštita Zapada.

Prije svega Sjedinjenih Država, ali također Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Kanade i drugih zapadnih država.

Zato sadašnja kriza zaslužuje posebnu pozornost.

Još uvijek nije riječ o potpunoj međunarodnoj izolaciji Izraela. Takav zaključak bio bi preuranjen.

Ali trend je teško ignorirati.

Rat u Gazi snažno je narušio međunarodni položaj Izraela. Politika naseljavanja na Zapadnoj obali sada dodatno povećava pritisak, a izraelski odgovor protjerivanjem diplomata prijeti pretvaranjem političkih neslaganja u otvorene diplomatske sukobe.

I upravo bi to mogla postati najopasnija izraelska fronta.

Na njoj nema projektila, dronova ni tenkova. Gube se politički kapital, međunarodna tolerancija i potpora saveznika koja se desetljećima smatrala gotovo zajamčenom.

Izrael još nije međunarodno izoliran.

Ali ako se Londonu pridruže Pariz, Ottawa i druge europske prijestolnice s konkretnim mjerama, pitanje više neće biti postoji li diplomatski problem.

Pitanje će biti koliko daleko proces izolacije može otići prije nego što počne mijenjati i samu stratešku poziciju Izraela.Izrael pod sve većim pritiskom: 12 država okreće se protiv trgovine s naseljima na Zapadnoj obali