Drama u Izraelu: sve više ministara, bivših premijera, medija i građana okreće se protiv Netanyahua

Ali sada je došlo vrijeme za naplatu računa.

Ne našeg računa, nego računa koji ispostavlja Trump.

„Nema besplatnih ručkova“, jednom je rekao Netanyahu. S pravom.

Novac se broji na stepenicama i ne govori se „imamo ga“ prije postignutog gola.

Mi smo potrčali pričati prijateljima i brojali novac koji nismo imali.

Donald Trump okrenuo nam je leđa za 180 stupnjeva i sada baca Netanyahua, zajedno sa svima nama, pod željezničke tračnice.

Izrael sada plaća cijenu sukoba s Iranom, u koji je uvukao Trumpa.

Onaj koji je obećavao potpunu pobjedu, onaj koji je objašnjavao da će režim pasti, onaj koji je mislio da je riječ o laganoj poslijepodnevnoj šetnji u kojoj će vojna, zračna i operativna nadmoć izraelsko-američkog saveza nad Iranom donijeti odlučujući i potpuni rezultat, sada skuplja krhotine vlastite oholosti i nada se da će preživjeti.

Netanyahu i njegovi pristaše imaju samo jedan odgovor na ovaj fijasko:

„Što vi predlažete?“

Kao da je to uopće relevantno.

Netanyahu je predlagao bezbroj prijedloga dok je bio vođa oporbe, prije prvog mandata, nakon njega i tijekom desetljeća u kojem nije bio premijer. Kritizirao je druge premijere, a ponekad je bio i u pravu.

Ali onaj tko je danas odgovoran za poteze, ratove i rezultate jest premijer.

Nažalost, sadašnji premijer nema nikakvu odgovornost kada stvari krenu po zlu.

Prvi je kada treba preuzeti zasluge za pobjede i uspjehe, a posljednji kada treba stati pred javnost kada dođu porazi i neuspjesi.

Nije preuzeo odgovornost za Potop Al-Aqsa, a sada, kada treba preuzeti odgovornost za konačni rezultat gotovo tri godine rata, ponovno pita:

„Što vi predlažete?“

Mi predlažemo, gospodine Netanyahu, da konačno preuzmete odgovornost za nešto.

Jer je to vaša odgovornost.

A nakon što smo to rekli, treba dodati još nešto.

Činjenica da smo nakon vrlo dugog niza zapanjujućih vojnih uspjeha, likvidacija terorističkih vodstava, „glava zmije“ i „krakova hobotnice“, došli do situacije u kojoj Iran ispaljuje balističke rakete na nas kao odgovor na naše napade u Libanonu nepodnošljiva je.

Činjenica da predsjednik Sjedinjenih Država od nas zahtijeva da prestanemo napadati u Libanonu kako bi mogao potpisati sporazum s Iranom teško je probavljiva.

Činjenica da smo od položaja onih koji drže ključeve Bijele kuće stigli do položaja onih koji su izbačeni niz sve stepenice Bijele kuće prije svega je zabrinjavajuća.

Što, primjerice, ne bismo učinili?

Ne bismo se obrušili na Hezbollah dan nakon likvidacije Hamneija zbog simboličnog ispaljivanja nekoliko raketa.

Ne bismo to proglašavali velikom strateškom pobjedom.

Shvatili bismo da je glavna fronta iranska fronta i pokušali obuzdati događaje u Libanonu umjesto da se opijamo pričama o potpunoj pobjedi koje nije bilo.

Da, to je naknadna pamet.

Ali to je privilegija oporbe.

Već je mnogo puta rečeno da je Netanyahu tijekom svojih godina na vlasti, sve do Potopa Al-Aqsa, bio najveći zagovornik suzdržavanja, najveći protivnik rizika i čovjek tijekom čije su se ere sva teroristička čudovišta oko Izraela dodatno osnažila.

Nakon Potopa Al-Aqsa krenuo je u niz ratova s ciljem promjene lica Bliskog istoka.

No sada se suočava s dvije činjenice:

Ako je promijenio lice Bliskog istoka, nije ga promijenio nabolje nego nagore.

Ima što izgubiti. I te kako ima.

Situacija je teška.

Slijepa ulica ostaje slijepa ulica.

Uvlačenje Trumpa u ovu avanturu sada stvara snažan povratni udar i bijesnu trumpističku reakciju iz koje je teško vidjeti izlaz.

Treba ponovno promiješati karte.

Treba pokušati obnoviti savez sa Sjedinjenim Državama.

Treba obnoviti međunarodni ugled Izraela i odnose s Demokratskom strankom koje je Netanyahu sustavno uništavao.

Treba ponovno definirati crvene linije izraelske nacionalne sigurnosti.

Treba postići pomirenje između različitih dijelova društva.

Treba mobilizirati i ultraortodoksne Židove.

Povlastice su završile.

To više nije luksuz nego egzistencijalna potreba.

I treba se moliti da Netanyahu, u svom očaju i kako se budu približavali izbori, ne bude povučen prema doista opasnim i nepromišljenim potezima.

Kad bi želio učiniti posljednju uslugu ovoj državi, objavio bi svoje povlačenje i prepustio drugima da pokušaju obnoviti ruševine koje ostavlja iza sebe.

Istovremeno, ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir poručuje:

Trumpov sporazum nas ne obvezuje. Izrael nije podređen Sjedinjenim Državama. Ne smijemo prihvatiti ništa manje od potpunog razoružavanja Hezbollaha. Ne smijemo se povući ni s jednog područja koje su zauzeli naši vojnici.

A građani Izraela večeras sjede u svojim domovima.

Veliki javni događaji su otkazani.

Čekaju.

Možda će Iran lansirati projektile.

Možda će ga Sjedinjene Države zaustaviti.

Vlada Izraela nema nikakav utjecaj.

Tako izgleda država koja je izgubila inicijativu.

Vojska se bori.

Građani plaćaju cijenu.

Ali Izrael, prema riječima sve većeg broja kritičara unutar same države, nema strategiju, nema inicijativu i nema utjecaj na stvarnost koja ga okružuje.

Pod Netanyahuom je Izrael izgubio utjecaj i sposobnost odvraćanja.

Zato njegovi protivnici danas tvrde:

Netanyahu je problem i ne može nastaviti obnašati dužnost premijera.

Građani Izraela ne zaslužuju trpjeti štetu koju on uzrokuje.

Račun je stigao na naplatu, poručuju Netanyahuovi kritičari.