Izrael pred izbore stvara novog neprijatelja: Turska sve više zauzima mjesto Irana

Dok se Izrael priprema za opće izbore 27. listopada, premijer Benjamin Netanyahu čini sve kako bi zadržao vlast.

U tom se kontekstu promatra i izraelski napad na sirijsku zračnu bazu Abu al-Duhur, smještenu nedaleko od granice s Turskom.

Napad nije samo vojna poruka Damasku i Ankari. On dolazi u trenutku kada se Turska u izraelskoj javnosti sve češće predstavlja kao nova strateška prijetnja.

Autorica izvorne analize: Nilgün Gümüş, Hürriyet. Arapski prijevod i obrada: Turk Press. Prijevod i prilagodba na hrvatski: BI360 Analiza.

Obećanja koja su ostala neispunjena

Izbori 27. listopada mogli bi biti među najosjetljivijima u novijoj izraelskoj povijesti. Nakon Hamasova napada 7. listopada 2023., Netanyahuova vlada pokrenula je ratove na nekoliko frontova, opravdavajući ih tvrdnjom da se Izrael suočava s egzistencijalnom prijetnjom.

Međutim, Netanyahu nije u potpunosti ostvario nijedan od svojih glavnih ciljeva.

Pojas Gaze gotovo je potpuno razoren, ali Hamasov utjecaj nije nestao. U Libanonu Hezbollah nije potpuno neutraliziran, dok u Iranu režim nije srušen. Umjesto jasnog ishoda, rat se postupno pretvorio u dugotrajnu krizu bez vidljivog završetka.

Zbog toga ostaje otvoreno pitanje jesu li svi ti ratovi Izrael doista učinili sigurnijim ili su samo otvorili nove fronte i produbili njegovu regionalnu izolaciju.

Turska kao novi neprijatelj

Kako prijetnje povezane s Hamasom, Hezbollahom i Iranom postupno gube političku svježinu, Turska se u Izraelu sve snažnije prikazuje kao novi protivnik.

Takvu retoriku ne koristi samo Netanyahu.

Bivši izraelski premijer Naftali Bennett, jedan od njegovih glavnih političkih suparnika, najavio je da bi iz Gaze izbacio Tursku i Katar, uključio Egipat te uspostavio savez takozvanih umjerenih država protiv Irana, Turske i Katara.

Bennett je još u veljači Tursku, iz perspektive izraelske sigurnosti, nazvao „novim Iranom“.

To pokazuje da protuturska politika više nije ograničena samo na Netanyahuov politički blok. Ona postupno pronalazi mjesto i među njegovim suparnicima.

Netanyahu više nije siguran u pobjedu

Netanyahu, koji je s prekidima Izraelom vladao ukupno 19 godina, ovoga puta ulazi u izbornu utrku bez sigurnog vodstva.

Prema anketama koje navodi autorica, vodi savez bivšeg načelnika Glavnog stožera Gadija Eisenkota. Na drugom su mjestu Likud i njegovi partneri, dok se savez Naftalija Bennetta nalazi na trećem mjestu.

Konačan ishod neće ovisiti samo o broju osvojenih mandata, nego i o sposobnosti pojedinih blokova da sastave vladajuću koaliciju.

Problem je u tome što Netanyahuovi glavni protukandidati prema regionalnim pitanjima nisu nužno umjereniji od njega. Promjena vlasti stoga ne mora automatski značiti i promjenu izraelske politike prema Siriji i Turskoj.

Izborna kampanja preko Sirije i Turske

Netanyahu pokušava okupiti biračku bazu stvaranjem slike Turske kao nove prijetnje izraelskoj sigurnosti.

Nakon napada na Abu al-Duhur izjavio je da Izrael neće dopustiti širenje turske vojne prisutnosti prema jugu Sirije ako bi ona mogla predstavljati prijetnju Izraelu.

Na njegove je izjave reagirao ravnatelj turskog Ureda za komunikacije Burhanettin Duran:

„Nastavit ćemo se suprotstavljati destabilizirajućim aktivnostima počinitelja genocida Netanyahua.“

Ovakva razmjena poruka pokazuje da se napetost između Turske i Izraela sve otvorenije prenosi na sirijski teritorij.

Što se dogodilo u Abu al-Duhuru?

Zračna baza Abu al-Duhur nalazi se u pokrajini Idlib, na području između Hame i Alepa, približno 300 kilometara od izraelske granice. Tijekom sirijskog rata pretrpjela je velika razaranja, a sirijske vlasti posljednjih su mjeseci radile na njezinoj obnovi.

Iako se baza nalazi približno 70 kilometara od sirijsko-turske granice, Ankara je objavila da u trenutku izraelskog napada ondje nije bilo turskih vojnika.

Tursko Ministarstvo nacionalne obrane priopćilo je da u bazi nije postojala turska vojna misija ni prije ni nakon napada.

Ministarstvo je napad opisalo kao čin usmjeren protiv sigurnosti Sirije te poručilo da će Turska nastaviti podupirati izgradnju sirijskih vojnih sposobnosti u okviru načela „jedna država, jedna vojska“.

Izrael ne želi snažnu sirijsku državu

Turska je jedna od glavnih zagovornica očuvanja teritorijalne cjelovitosti Sirije, obnove njezinih institucija i jačanja državnog suvereniteta.

Upravo to izaziva sve veću zabrinutost u Izraelu.

Postavljanje turskog radarskog sustava za nadzor civilnog zračnog prometa u zračnoj luci u Damasku ranije je izazvalo raspravu u izraelskim sigurnosnim krugovima. Nakon napada na Abu al-Duhur američki diplomat Tom Barrack izjavio je da se razgovara o uspostavljanju komunikacijskih kanala radi smanjenja napetosti između Sirije i Izraela, uz mogućnost sudjelovanja Turske.

Barrack je naglasio da je radar u Damasku potreban za civilno zrakoplovstvo i da ne predstavlja prijetnju Izraelu.

Međutim, izraelski problem nije samo civilni radar. Izrael ne želi da obnovljena sirijska država dobije sustave protuzračne obrane koji bi mogli ograničiti buduće izraelske vojne operacije nad Sirijom.

Drugim riječima, Tel Aviv želi sigurnosni aranžman koji bi Siriju zadržao vojno slabom i bez mogućnosti učinkovite zaštite vlastitoga zračnog prostora.

Šira regionalna promjena

Izrael vlast Ahmeda al-Šarae i kadrove koji potječu iz organizacije Hayat Tahrir al-Sham i dalje smatra potencijalnom prijetnjom.

Istodobno sa zabrinutošću promatra približavanje Turske, Sirije i Iraka, kao i jačanje suradnje Ankare, Rijada i Islamabada. U izraelskim se sigurnosnim krugovima takvo regionalno povezivanje sve češće tumači kao stvaranje novog bloka koji bi dugoročno mogao ograničiti izraelsku slobodu djelovanja.

Zbog toga postoji opasnost da se protuturska retorika, koja se trenutačno koristi u izbornoj kampanji, postupno pretvori u trajnu izraelsku državnu politiku.

Netanyahu možda koristi Tursku kako bi mobilizirao birače, ali činjenica da slične stavove zastupaju i njegovi politički protivnici pokazuje da je problem znatno dublji.

Turska se u izraelskoj strateškoj percepciji više ne promatra samo kao diplomatski suparnik. Sve češće se predstavlja kao regionalna sila koja bi, preko obnove Sirije i novih savezništava, mogla promijeniti postojeću ravnotežu snaga.

Autorica izvorne analize: Nilgün Gümüş (Hürriyet). Arapski prijevod i urednička obrada: Turk Press. Hrvatski prijevod, prilagodba i obrada: BI360 Analiza.