Izraelski ministar usporedio al-Šaru sa Sinwarom i sirijsku vlast s Hamasom: Zašto već najavljuje rat sa Sirijom?

Amichai Chikli tvrdi da će Izrael „prije ili poslije“ ratovati sa Sirijom te da mu povezivanje Damaska i Ankare predstavlja veću zabrinutost čak i od Irana. Njegove riječi otkrivaju da Izrael kao prijetnju ne vidi razorenu Siriju, nego mogućnost njezina oporavka.

Izraelski ministar za dijasporu Amichai Chikli ponovno je uputio otvorene prijetnje Siriji. Izjavio je da će Izrael „prije ili poslije“ ratovati sa Sirijom te da Damask i Ankara predstavljaju „mnogo zabrinjavajući problem od Irana“.

Chikli je i ranije novu sirijsku vlast uspoređivao s Hamasom, dok je predsjednika Ahmeda al-Šaru predstavljao kao sirijsku verziju Yahye al-Sinwara.

Takve izjave otvaraju ključno pitanje: zašto izraelski ministar govori o ratu sa zemljom čija nova vlast nije otvorila frontu protiv Izraela, nego pokušava stabilizirati državu i obnoviti ono što je razoreno tijekom dugogodišnjeg rata?

Odgovor se možda ne nalazi u onome što Sirija predstavlja danas, nego u onome što bi mogla postati sutra.

Izraelu odgovara slaba i podijeljena Sirija

Izrael se ne boji razorene, podijeljene i vojno nemoćne Sirije. Upravo je takva Sirija godinama odgovarala izraelskim strateškim interesima.

Opasnost za Izrael počinje kada Damask ponovno preuzme kontrolu nad svojim odlukama, ujedini teritorij, obnovi institucije i izgradi funkcionalnu vojsku.

Tada Sirija prestaje biti otvoreni prostor u kojem izraelski zrakoplovi mogu napadati gotovo bez posljedica. Postaje država sposobna nametnuti političku, vojnu i sigurnosnu cijenu svakom budućem napadu.

Zato uspoređivanje Sirije s Gazom nije samo uvreda Siriji. Ono razotkriva način na koji dio izraelskog političkog vrha promatra sirijsku frontu.

Izrael želi slab, demilitariziran i politički rascjepkan jug Sirije, otvoren za izraelske upade. Na svojoj granici ne želi snažnu sirijsku državu s modernom vojskom, velikom teritorijalnom i demografskom dubinom te sve razvijenijim strateškim i vojnim odnosima s Turskom.

Problem nije ono što Sirija radi danas

Nova sirijska vlast nije započela rat s Izraelom niti je krenula prema otvaranju nove fronte.

Njezini su prioriteti uspostavljanje unutarnje sigurnosti, obnova institucija, ponovno pokretanje gospodarstva i vraćanje državne kontrole nad cijelim teritorijem.

Ahmed al-Šaraa javno je naglašavao da Sirija ne želi ulaziti u nove ratove, dok je Turska također poručivala da ne želi sukob s Izraelom na sirijskom teritoriju.

Unatoč tome, izraelski ministar govori o ratu kao o nečemu neizbježnom.

Razlog je jednostavan: za ovaj izraelski politički smjer problem nije samo ono što Sirija radi danas, nego ono što bi Sirija mogla postati u budućnosti.

Svaka godina u kojoj Damask obnavlja vojsku, gospodarstvo, institucije i suverenitet povećava cijenu mogućeg izraelskog napada.

Sirija nije druga Gaza

Sirija se ne može promatrati kao druga Gaza.

Riječ je o velikoj državi sa znatnom geografskom i demografskom dubinom, strateškim položajem te mogućnošću stvaranja snažnih regionalnih savezništava.

Širi rat sa Sirijom zato bi bio potpuno drukčiji od rata u Gazi. Otvaranje sirijske fronte značilo bi ulazak u dugotrajan sukob čije bi se posljedice mogle proširiti na Libanon, Irak, istočni Mediteran i odnose s Turskom.

Tko vjeruje da će Sirija zauvijek ostati onakva kakva je bila tijekom godina raspada, čini ozbiljnu stratešku pogrešku.

Država se možda neće obnoviti preko noći, ali svaki obnovljeni vojni kapacitet, prometnica, energetski objekt i državna institucija postupno mijenjaju odnos snaga.

Ako izraelski ekstremisti odluče sirijsku granicu pretvoriti u otvorenu ratnu frontu, mogli bi otkriti da nisu stvorili drugu Gazu, nego su protiv sebe otvorili dugu i nepredvidivu frontu za koju nitko ne zna gdje bi završila.

Pravi odgovor nije rat koji protivnik želi

Sirijci su platili golemu cijenu kako bi ponovno dobili priliku izgraditi vlastitu državu. Zbog toga neće prihvatiti da jedno tutorstvo zamijene drugim niti jednu okupaciju novom okupacijom.

Međutim, odgovor na izraelske prijetnje ne smije biti brzopleto ulaženje u rat koji protivnik možda upravo želi izazvati.

Pravi odgovor su snažna država, uređene institucije, obnovljeno gospodarstvo, profesionalna vojska i čvrsta regionalna savezništva.

Tek tada Sirija prestaje biti zemlja kojoj drugi prijete kada god požele.

Tada postaje država pred čijim će granicama svaki agresor dobro razmisliti prije nego što napravi ijedan korak.