2027. godina mogla bi biti jedna od najvažnijih za budućnost NATO-a.

Te će se godine u nizu europskih država održati opći izbori.

U Njemačkoj će prvo biti održani predsjednički, a zatim parlamentarni izbori. U Francuskoj slijede predsjednički izbori, dok će Italija, Španjolska i Poljska birati nove sastave svojih parlamenata.

U Njemačkoj krajnje desna stranka Alternativa za Njemačku (AfD), kojoj ankete predviđaju vrlo snažan rezultat, traži povlačenje svih savezničkih i američkih snaga, uključujući i nuklearne kapacitete, s njemačkog teritorija.

Stranka također otvoreno zagovara preispitivanje njemačkog članstva u NATO-u ako Savez ne bude uvažavao ruske interese.

Prema sadašnjem programu AfD-a, NATO se promatra kao privremeno rješenje koje bi trebalo postojati samo dok Europa ne izgradi vlastiti, neovisni i sposobni vojni savez.

U Francuskoj čelnica krajnje desnice Marine Le Pen, kojoj je ponovno otvoren put prema predsjedničkoj kandidaturi, smatra da Francuska treba ostati članica NATO-a, ali se povući iz njegove integrirane vojne zapovjedne strukture.

Le Pen također kritizira članak 5. NATO-a, koji obvezuje saveznike na međusobnu pomoć u slučaju napada.

Istodobno smatra da bi NATO umjesto politike obuzdavanja Rusije trebao veći naglasak staviti na borbu protiv radikalnog islamističkog terorizma.

Španjolska, koja također ulazi u izbornu godinu, jedan je od najglasnijih zagovornika stvaranja europske vojske, pri čemu NATO vidi kao dopunski sigurnosni okvir.

Posljednje ankete pokazuju pad potpore lijevoj koaliciji i jačanje stranaka desnog centra i krajnje desnice.

Stranka Vox, koja bi mogla imati ključnu ulogu u formiranju nove vlade, snažno podržava NATO, kao i stranka desnog centra koja trenutačno vodi u anketama.

Ipak, u Španjolskoj postupno raste nezadovoljstvo politikom predsjednika Donalda Trumpa.

Unatoč tome, ne očekuje se da bi Španjolska u skorije vrijeme mogla napustiti NATO.

Politička situacija u Italiji nešto je složenija.

Najnovije ankete pokazuju blagi pad potpore i premijerki Giorgiji Meloni i glavnoj oporbenoj koaliciji lijevog centra.

Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da čak 50 posto birača navodi kako možda neće izaći na izbore.

Meloni se protivi stvaranju europske vojske, ali je tijekom posjeta Ankari poručila da Europa mora biti sposobna sama jamčiti vlastitu sigurnost.

S druge strane, široka lijeva koalicija još uvijek nema jedinstven stav o budućnosti NATO-a.

Ankete također pokazuju postupni pad povjerenja talijanske javnosti u Savez.

U Poljskoj se, bez obzira na ishod izbora, očekuje nastavak snažne potpore NATO-u.

Litva, koja graniči s Rusijom, među državama je koje najviše zagovaraju stvaranje zajedničke europske vojske.

Iako Europska komisija trenutačno ne pokazuje veliki entuzijazam prema toj ideji, rezultati izbora u Njemačkoj i Francuskoj mogli bi otvoriti novu raspravu o budućnosti NATO-a.

Europska unija još je početkom 2000-ih pokušala osnovati europsku vojsku od oko 60.000 vojnika.

Ideja je bila stvoriti europske vojne snage koje bi mogle intervenirati u krizama u kojima Sjedinjene Države ne žele sudjelovati.

U tu je svrhu tadašnji glavni tajnik NATO-a Javier Solana imenovan visokim predstavnikom EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku.

Projekt je, međutim, završio potpunim neuspjehom, a ideja europske vojske naposljetku je odbačena.

U Bruxellesu taj neuspjeh nije zaboravljen, što objašnjava oprez prema današnjim prijedlozima o stvaranju europske vojske.

Danas europske vojske nisu u boljem stanju nego početkom ovog stoljeća.

U mnogim europskim državama vojna služba i obrana zemlje više nisu među prioritetima društva.

Ipak, sve izraženije udaljavanje Europe od Washingtona moglo bi ponovno oživjeti ideju zajedničke europske obrane.

Takav sigurnosni sustav teško je zamisliti bez Turske.

Istodobno, zbog unutarnjih političkih razloga i otpora dijela država članica, Europska unija vjerojatno neće otvoriti put punopravnom članstvu Turske, unatoč njezinoj sigurnosnoj važnosti.

Uz to, diljem Europe jačaju desne političke stranke koje se protive prijenosu nacionalnog suvereniteta na institucije Europske unije.

Zbog svega toga, budućnost NATO-a u kratkom roku nije dovedena u pitanje, ali je sve izvjesnije da će Savez u godinama koje dolaze proći kroz značajne promjene svoje strukture i uloge, uz intenzivne političke rasprave unutar Europe.