Zašto Turska danas ima veću geopolitičku težinu nego prije dvadeset godina?

Kada se govori o međunarodnoj politici, često se uspoređuje vojna snaga, veličina gospodarstva ili broj stanovnika.

Međutim, utjecaj neke države ne određuju samo ti pokazatelji.

Ponekad je presudno pitanje gdje se ta država nalazi i koliko različitih regija povezuje.

Turska je jedan od najboljih primjera.

Nalazi se na spoju Europe i Azije.

Povezuje Crno more sa Sredozemnim morem preko Bospora i Dardanela.

Graniči s Kavkazom, Bliskim istokom i istočnim Mediteranom.

U njezinoj neposrednoj blizini nalaze se Rusija, Ukrajina, Sirija, Irak, Iran i Europska unija.

Malo je država na svijetu koje istodobno dodiruju toliko važnih geopolitičkih prostora.

Zbog toga gotovo svaka velika promjena u okolnim regijama povećava i važnost Turske.

Rat u Ukrajini ponovno je otvorio pitanje sigurnosti Crnog mora.

Promjene u Siriji izravno utječu na tursku južnu granicu.

Razvoj novih energetskih i prometnih koridora između Azije i Europe prolazi područjima u kojima Ankara želi imati važnu ulogu.

Istodobno, Turska ostaje članica NATO-a, ali održava odnose i s državama koje nisu dio zapadnog saveza.

To joj daje prostor za djelovanje koji mnoge druge države nemaju.

Takav položaj donosi i prednosti i izazove.

S jedne strane, Ankara može razgovarati s različitim centrima moći i pokušati posredovati u pojedinim krizama.

S druge strane, svaka veća regionalna napetost povećava i pritisak na njezinu vanjsku politiku.

Važno je razumjeti da geopolitička težina ne znači automatski i potpunu slobodu djelovanja.

Naprotiv.

Što je država važnija, to se više različitih interesa prelama preko njezina teritorija.

Zato Turska istodobno sudjeluje u raspravama o sigurnosti Crnog mora, budućnosti Sirije, razvoju Iraka, prometnim koridorima između Azije i Europe te energetskoj sigurnosti regije.

To nisu odvojene teme.

One su međusobno povezane.

Ako se izgradi novi prometni koridor između Perzijskog zaljeva i Europe preko Iraka i Turske, promijenit će se gospodarska važnost cijelog prostora.

Ako se stabilizira Sirija, otvorit će se nove mogućnosti za trgovinu, energetiku i promet.

Ako se promijeni sigurnosna ravnoteža na Crnom moru, promijenit će se i položaj Turske unutar NATO-a i šire europske sigurnosne arhitekture.

Zbog toga Turska posljednjih godina pokušava razvijati vlastitu obrambenu industriju, jačati prometnu infrastrukturu i sudjelovati u projektima koji je povezuju s Kavkazom, srednjom Azijom i Bliskim istokom.

Takva politika ne proizlazi samo iz želje za većim regionalnim utjecajem.

Ona odražava spoznaju da će u svijetu koji postaje sve više multipolaran najveću vrijednost imati države koje mogu povezivati različite regije, a ne samo pripadati jednom političkom bloku.

Naravno, takva strategija nosi i rizike.

Balansiranje između različitih interesa zahtijeva stalnu prilagodbu.

Jedna pogrešna procjena može narušiti odnose s jednim partnerom, a pritom ne donijeti korist u odnosima s drugim.

Upravo zato položaj Turske nije jednostavan.

Ali upravo zbog toga njezina geopolitička važnost danas je veća nego prije dvadeset godina.

Ne zato što se promijenila samo Turska.

Nego zato što se promijenilo okruženje u kojem se nalazi.

Što se više mijenja euroazijski prostor, to više raste važnost država koje povezuju njegove ključne regije.

A među njima Turska zauzima jedno od najistaknutijih mjesta.