Saudijska Arabija otvara kanal prema Kini, Washington odobrava F-35: Počinje li Rijad igrati tursku igru ravnoteže?

U samo nekoliko sati pojavile su se dvije velike vijesti koje, kada ih se stavi jednu uz drugu, otvaraju mnogo šire pitanje od samog rata u Jemenu.

Saudijska Arabija aktivirala je kineski kanal kako bi preko Pekinga izvršila pritisak na Iran u vezi s Hutima i krizom oko Bab el-Mandeba.

A gotovo istodobno iz Washingtona stiže druga velika vijest: američki State Department odobrio je moguću prodaju čak 48 borbenih zrakoplova F-35 Lightning II Saudijskoj Arabiji, u paketu vrijednom oko 24,3 milijarde dolara.

Je li tajming slučajan?

Nema dokaza da je odluka o F-35 donesena kao izravna reakcija na današnji saudijsko-kineski potez. Proces oko saudijskog zahtjeva za F-35 traje znatno dulje.

Ali ono što se upravo događa pokazuje nešto drugo:

Rijad Washingtonu demonstrira da Amerika više nije jedina adresa.

Saudijska Arabija našla se između Hormuza i Bab el-Mandeba

Posljednja kriza pokazala je jednu od najvećih strateških slabosti Saudijske Arabije.

Na istoku je Hormuški tjesnac.

Na zapadu Bab el-Mandeb.

Između njih nalaze se saudijska naftna infrastruktura, luke i trgovački pravci o kojima ovisi golemi dio gospodarstva Kraljevine.

Napredovanje Huta i nova eskalacija u Crvenom moru zato za Rijad nisu samo još jedna epizoda jemenskog rata.

To je pitanje nacionalne sigurnosti.

Istodobno je postalo očito da se interesi Saudijske Arabije i njezinih tradicionalnih zapadnih partnera ne moraju uvijek potpuno podudarati.

Washington ima vlastite regionalne prioritete.

Izrael ima vlastite.

Iran također pokušava sačuvati i obnoviti regionalni utjecaj nakon promjena koje su posljednjih godina pogodile njegovu mrežu saveznika.

A Huti imaju vlastite političke i vojne ciljeve u Jemenu.

U takvom okruženju Rijad očito više ne želi svoju sigurnost vezati samo uz jedan centar moći.

Kina ulazi u priču

Upravo zato saudijsko obraćanje Kini ima posebno značenje.

Peking ima ono što Rijadu trenutačno treba, ozbiljan politički i gospodarski kanal prema Teheranu.

Nakon saudijskog obraćanja Kina je od Irana zatražila da iskoristi svoj utjecaj kako bi spriječio daljnju eskalaciju Huta i širenje krize u Crvenom moru.

To je važan trenutak.

Kina nema interes gledati kako se istodobno destabiliziraju Hormuz i Bab el-Mandeb.

Kinesko gospodarstvo snažno ovisi o stabilnim energetskim i trgovačkim pravcima, a Saudijska Arabija jedan je od ključnih energetskih partnera Pekinga.

Rijad je zato napravio vrlo pragmatičan potez:

ako Washington nema dovoljno utjecaja ili političke volje da riješi problem, pokušat će preko države koja ima snažne veze s drugom stranom.

Iran šalje poruku o Meki

Još jedan detalj zaslužuje pozornost.

Nakon zaoštravanja situacije i prijetnji povezanih s područjem Meke, iz Irana je stigla javna poruka da je svaki napad na islamska sveta mjesta, prije svega Meku, neprihvatljiv i za osudu.

To samo po sebi ne znači prekid iranskih odnosa s Hutima.

Ali pokazuje koliko je pitanje Meke osjetljivo čak i za Teheran.

Jer jedno je regionalni sukob Saudijske Arabije i Huta.

Potpuno je drugo ako se u taj sukob počne uvlačiti Meka i pitanje sigurnosti najsvetijih mjesta islama.

Uključivanje Kine dodatno povećava političku cijenu nastavka eskalacije.

A onda Washington odobrava 48 F-35

Upravo u takvom trenutku stiže američka odluka.

State Department odobrio je moguću prodaju Saudijskoj Arabiji 48 F-35 Lightning II, zajedno s pripadajućom opremom, u vrijednosti od približno 24,3 milijarde dolara.

Paket uključuje i 49 motora Pratt & Whitney, komunikacijske sustave, rezervne dijelove, logističku potporu, obuku i drugu opremu.

To nije obična prodaja borbenih zrakoplova.

F-35 godinama je jedno od najosjetljivijih pitanja američke politike na Bliskom istoku.

Izrael je dugo imao poseban položaj kao jedini regionalni korisnik tog stealth borbenog zrakoplova, dok Washington tradicionalno vodi računa o izraelskoj kvalitativnoj vojnoj prednosti.

Zato potencijalni ulazak čak 48 F-35 u saudijske oružane snage ima političku težinu daleko veću od same vrijednosti ugovora.

Je li Washington reagirao na Kinu?

Ovdje treba biti precizan.

Ne možemo tvrditi da je Washington danas odobrio F-35 zato što se Saudijska Arabija danas obratila Kini.

Saudijski interes za kupnju tih zrakoplova postoji od ranije i proces nije započeo ovom krizom.

Ali u geopolitici nije važna samo odluka.

Važan je i trenutak u kojem ona dolazi.

U trenutku kada Rijad pokazuje da Peking može koristiti kao kanal prema Teheranu, Washington Saudijskoj Arabiji otvara vrata jednom od najnaprednijih američkih sustava naoružanja.

Zato ova dva događaja ne treba umjetno povezivati kao uzrok i posljedicu.

Ali ih također nije moguće promatrati potpuno izolirano od šire borbe velikih sila za utjecaj u Zaljevu.

Saudijska Arabija počinje koristiti tursku formulu?

I tu dolazimo do možda najzanimljivijeg dijela cijele priče.

Ovakva politika jako podsjeća na ono što Turska radi već godinama.

Ankara nije napustila NATO.

Nije prekinula odnose sa SAD-om.

Ali je istodobno razvijala odnose s Rusijom, Kinom i drugim centrima moći.

Poruka Washingtonu bila je jednostavna:

Ako zatvorite jedna vrata, postoje i druga.

Jedan od najpoznatijih političkih izraza takvog razmišljanja bila je ideja TRÇ Türkiye, Rusya, Çin, odnosno Turska, Rusija i Kina koju je svojedobno promovirao Devlet Bahçeli.

Nije poanta bila da Turska sutra napusti Zapad i potpuno prijeđe na Istok.

Poanta je bila povećati vlastiti manevarski prostor.

Čini se da Rijad sve više razumije istu logiku.

Ne prekidaj odnos s Amerikom, povećaj broj alternativa

Saudijska Arabija ne mora birati između Washingtona i Pekinga.

Upravo suprotno.

Od SAD-a može tražiti F-35 i najnapredniju vojnu tehnologiju.

Od Kine može koristiti gospodarsku težinu i političke kanale prema Iranu.

S Moskvom može održavati energetske i političke odnose.

S Turskom, Pakistanom i drugim regionalnim državama može razvijati dodatne sigurnosne mehanizme.

Takva politika Rijadu daje nešto mnogo važnije od pukog savezništva s jednom velikom silom:

manevarski prostor.

Jer postoji velika razlika između države koja nema alternativu i države za čije se partnerstvo natječe nekoliko velikih sila.

Kina također treba Saudijsku Arabiju

Ovdje treba naglasiti još nešto.

Ovo nije jednosmjerna priča u kojoj Saudijska Arabija jednostavno traži kinesku pomoć.

Peking također ima vlastite interese.

Kina treba energente.

Treba stabilan Hormuz.

Treba siguran Bab el-Mandeb.

Treba nesmetanu trgovinu između Azije, Bliskog istoka i Europe.

A Saudijska Arabija jedan je od ključnih igrača u toj jednadžbi.

Zato Rijad ima nešto što može ponuditi i Zapadu i Istoku.

Naftu, kapital, tržište, investicije, strateški položaj i politički utjecaj u arapskom i islamskom svijetu.

U svijetu koji se sve više kreće prema natjecanju velikih sila, upravo to postaje saudijska prednost.

Je li poruka stigla do Washingtona?

To je pitanje na koje još nemamo konačan odgovor.

Ali posljednjih nekoliko dana pokazalo je da se odnos Saudijske Arabije prema velikim silama mijenja.

Rijad ne mora okrenuti leđa Americi da bi povećao vlastitu autonomiju.

Dovoljno je Washingtonu pokazati da postoji Peking.

A Pekingu pokazati da postoji Washington.

I zatim od oba centra pokušati dobiti ono što najbolje služi saudijskim interesima.

Upravo je to model kojim se Turska godinama pokušava kretati između velikih sila.

Ako Saudijska Arabija sada ide sličnim putem, današnji kineski potez i američko zeleno svjetlo za 48 F-35 možda nisu kraj priče.

Mogli bi biti početak mnogo šireg saudijskog preslagivanja.

Rijad više ne mora birati između Istoka i Zapada. Njegova najveća prednost mogla bi biti upravo u tome da oba centra znaju da Saudijska Arabija ima alternativu.

Povezani članak: Huti sjeli s Amerikancima: američke i izraelske brodove neće napadati, Saudijska Arabija ostaje meta