Mitsotakis na nekoliko kilometara od Turske: Kastellorizo ponovno otvara veliki spor a u pozadini se pojavljuje i Izrael

Grčki premijer Kyriakos Mitsotakis stigao je na Kastellorizo, otok koji Turci nazivaju Meis, u trenutku kada se između Turske i Grčke ponovno gomilaju pitanja Egeja, teritorijalnih voda, pomorskih zona i militarizacije otoka.

Grčki premijer Kyriakos Mitsotakis stigao je na Kastellorizo, otok koji Turci nazivaju Meis, u trenutku kada se između Turske i Grčke ponovno gomilaju pitanja Egeja, teritorijalnih voda, pomorskih zona i militarizacije otoka.

Na prvi pogled riječ je o posjetu malenom grčkom otoku.

Ali pogledajte kartu.

Kastellorizo leži neposredno ispred turske mediteranske obale.

I upravo zato svaki vojni kadar s ovog otoka u Ankari dobiva mnogo veće značenje nego što bi njegova veličina sugerirala.

Posebnu pozornost privukle su snimke i fotografije Mitsotakisova boravka na kojima se pojavljuju pripadnici grčkih oružanih snaga.

I tu ponovno počinje stari spor.

Ne oko toga kome Kastellorizo pripada.

Nego oko mnogo osjetljivijeg pitanja:

smije li ovaj otok biti militariziran?

Što zapravo piše u međunarodnim ugovorima?

Krenimo od činjenica.

Lausannskim mirovnim ugovorom iz 1923. Turska se odrekla prava na Kastellorizo u korist Italije.

Nakon Drugog svjetskog rata situacija se ponovno promijenila.

Člankom 14. Pariškog mirovnog ugovora iz 1947. Italija je Dodekanez, uključujući Kastellorizo, prepustila Grčkoj pod punim suverenitetom.

Ali u istom članku nalazi se odredba koja je danas ponovno u središtu spora.

Otoci trebaju biti i ostati demilitarizirani.

To je ključ cijele priče.

Grčki suverenitet nad Kastellorizom i pitanje njegove militarizacije dvije su različite stvari.

Nije potrebno osporavati prvo da bi se postavilo pitanje drugoga.

Upravo na tome Ankara godinama gradi svoj argument.

Turska upozorava: ugovori nisu nestali

Tursko stajalište prilično je jednostavno.

Ako međunarodni ugovor propisuje demilitarizirani status određenih otoka, tada njihovo vojno jačanje Ankara smatra kršenjem preuzetih međunarodnih obveza.

To nije nova turska pozicija.

Turska već godinama optužuje Grčku za militarizaciju pojedinih egejskih i dodekaneških otoka čiji je status reguliran međunarodnim sporazumima.

A Kastellorizo je posebno osjetljiv.

Zašto?

Ponovno pogledajte kartu.

Otok se nalazi neposredno ispred turske obale.

Ono što Atena predstavlja kao obranu vlastitog teritorija, Ankara promatra kao raspoređivanje vojnih kapaciteta gotovo pred svojim vratima.

I upravo tu dvije potpuno različite sigurnosne perspektive dolaze jedna nasuprot drugoj.

Grčka odgovara: imamo pravo braniti vlastiti teritorij

Atena odbacuje tursko tumačenje.

Grčka naglašava pravo na obranu vlastitog teritorija i poziva se na današnje sigurnosne okolnosti u regiji.

Također ističe da Turska nije potpisnica Pariškog mirovnog ugovora iz 1947. godine.

Drugim riječima, Atena ne prihvaća zaključak da Ankara na temelju tog ugovora može određivati kako će Grčka organizirati obranu svojih otoka.

Grčka se pritom poziva i na pravo samoobrane.

Zato ovaj spor nije moguće svesti na jednu fotografiju Mitsotakisa uz vojnike.

Fotografija je samo novi okidač.

Problem je mnogo stariji.

Ali zašto onda ovaj posjet privlači toliku pozornost?

Zbog trenutka u kojem se događa.

Mitsotakis nije stigao na izolirani otok u razdoblju potpunog grčko-turskog mira.

Dolazi dok se ponovno raspravlja o teritorijalnim vodama, pomorskim zonama, vojnim kapacitetima na otocima i budućoj ravnoteži snaga u Egeju i istočnom Mediteranu.

Zato je važno napraviti jednu razliku.

Sam dolazak grčkog premijera na grčki teritorij nije kršenje međunarodnog prava.

Ali vojna prisutnost na otoku za koji Pariški ugovor predviđa demilitarizirani status otvara legitimno pravno i političko pitanje.

I onda dolazimo do još jednog zanimljivog detalja.

Stil koji neodoljivo podsjeća na Netanyahuove poruke s granice

Prizor političkog čelnika na osjetljivoj granici, uz vojno osoblje i državni simbolizam, već smo mnogo puta gledali na drugom kraju istočnog Mediterana.

Kod izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

Dolazak na osjetljivo područje.

Vojni kadar u pozadini.

Poruka protivniku ili susjedu koja ne mora čak biti izgovorena do kraja.

Naravno, to nije dokaz da su Atena i Tel Aviv koordinirali Mitsotakisov posjet Kastellorizu.

Ali sličnost političke komunikacije teško je ne primijetiti.

A još je zanimljivija kada se pogleda što se posljednjih godina događa između Grčke i Izraela.

Grčka i Izrael više nisu samo politički partneri

Njihova suradnja sve je dublja i na sigurnosnom i obrambenom području.

Vojne vježbe.

Obrambena tehnologija.

Zračne snage.

Protuzračna obrana.

Obavještajna i strateška suradnja.

Energetika istočnog Mediterana.

To više nije odnos koji postoji samo na diplomatskim sastancima.

Istodobno obje države vrlo pažljivo promatraju rast turske vojne moći i sve samostalniju regionalnu politiku Ankare.

Turska razvija vlastite borbene zrakoplove.

Dronove.

Ratne brodove.

Rakete.

Protuzračne sustave.

I sve više nastoji djelovati kao sila koja vlastitu sigurnosnu politiku određuje samostalno.

Tu se grčki i izraelski sigurnosni interesi na pojedinim područjima počinju preklapati.

To ne znači da Grčka i Izrael imaju zajednički plan protiv Turske.

Ali znači da obje države imaju razlog vrlo pažljivo pratiti njezin rast.

I zato se nameće pitanje:

gledamo li samo simboličan posjet grčkog premijera ili se u istočnom Mediteranu postupno oblikuje mnogo šira sigurnosna arhitektura u kojoj Grčka i Izrael sve češće gledaju prema istom regionalnom izazovu?

Kastellorizo je malen. Njegovo geopolitičko značenje nije.

Na karti izgleda gotovo beznačajno.

U geopolitici je upravo suprotno.

Njegov položaj čini ga važnim u mnogo većoj raspravi o raspodjeli pomorskog prostora u istočnom Mediteranu.

Grčka smatra da njezini otoci imaju prava koja proizlaze iz međunarodnog prava mora.

Turska osporava tumačenje prema kojem bi mali otoci smješteni neposredno uz dugu tursku obalu mogli imati nerazmjerno velik učinak na razgraničenje pomorskih područja.

Zbog toga mali otok postaje jedna od strateških točaka između dviju članica NATO-a.

I zato Ankara toliko pažljivo promatra što se na njemu događa.

A vojna ravnoteža Egeja već se mijenja

Ovdje cijela priča postaje još ozbiljnija.

Grčka posljednjih godina snažno modernizira svoje oružane snage i produbljuje obrambenu suradnju s Izraelom i drugim partnerima.

Turska istodobno ubrzano razvija vlastitu obrambenu industriju, mornaricu, bespilotne sustave, raketne sposobnosti i borbene zrakoplove.

Obje strane promatraju poteze one druge.

Svaki novi protuzračni sustav.

Svaki novi ratni brod.

Svaka vojna vježba.

Svaki izviđački let.

I svaki vojni kadar s otoka neposredno uz protivničku obalu.

Zbog toga pitanje demilitariziranih otoka više nije samo rasprava pravnika o dokumentima starim gotovo osam desetljeća.

Postalo je dio aktualne sigurnosne arhitekture Egeja.

Ipak, jednu granicu treba jasno povući

Ponekad se može čuti tvrdnja da bi militarizacija Kastelloriza Turskoj automatski dala pravo na rat protiv Grčke.

To je previše pojednostavljeno.

Međunarodno pravo vrlo strogo ograničava uporabu sile, a spor oko poštovanja međunarodnog ugovora sam po sebi ne znači automatsko pravo na vojni napad.

Ali to ne briše temeljno pitanje.

Ako međunarodni ugovor kaže da određeni otoci trebaju ostati demilitarizirani, onda postoji legitimno pitanje poštuje li se ta obveza.

Ankara ima dokument na koji se poziva.

Atena ima vlastite pravne i sigurnosne argumente kojima odgovara.

I zato se bitka zasad vodi politički, diplomatski i pravno.

Jedna fotografija, ali mnogo veća priča

Mitsotakisov posjet Kastellorizu zato ne treba promatrati izolirano.

Sam dolazak grčkog premijera nije problem.

Pravo pitanje glasi:

što se vojno nalazi na otoku za koji Pariški mirovni ugovor iz 1947. predviđa demilitarizirani status?

Za Atenu je riječ o obrani grčkog teritorija.

Za Ankaru o kršenju međunarodno preuzetih obveza neposredno uz tursku obalu.

A u pozadini se pojavljuje još jedan faktor koji će biti sve teže zanemarivati:

sve snažnije strateško partnerstvo Grčke i Izraela.

Nema dokaza da su koordinirali ovaj konkretan potez.

Ali partnerstvo postoji.

Vojna suradnja postoji.

Sigurnosni interesi se preklapaju.

A rast turske vojne i političke moći pomno se prati i u Ateni i u Tel Avivu.

Zato Kastellorizo više nije samo mali otok udaljen nekoliko kilometara od Turske.

Postao je jedna od točaka na kojima se može vidjeti kako izgleda nova borba za ravnotežu snaga u istočnom Mediteranu.

Kastellorizo je malen.

Ali ono što se oko njega gradi mnogo je veće.

I upravo zato svaki sljedeći potez na ovom otoku treba pažljivo pratiti.

Povetani članak: „Udaljenost vas neće zaštititi“: Izrael šalje Turskoj ozbiljno upozorenje dok napetost na Mediteranu raste