Mekkanski sporazum prelazi s papira na teren? Turska priprema obrambenu potporu Saudijskoj Arabiji

Mekkanski obrambeni sporazum mogao bi uskoro dobiti svoj prvi ozbiljan operativni test.

Prema izvještaju Middle East Eyea, Turska priprema mogućnost pružanja obrambene potpore Saudijskoj Arabiji, uključujući potencijalno raspoređivanje zrakoplova, operatera i tehničkog osoblja koje bi pomoglo u obrani Kraljevine od projektila i bespilotnih letjelica iz pravca Jemena.

Ako se plan realizira, neće nužno značiti ulazak Turske u rat u Jemenu. Naprotiv, zasad se govori o obrambenom modelu: zaštiti saudijskog teritorija, infrastrukture i zračnog prostora.

Ali upravo je u tome šira važnost cijele priče.

Saudijska Arabija treba dodatni obrambeni štit

Pritisak na Rijad posljednjih dana značajno je porastao.

Associated Press 16. rujna objavio je, pozivajući se na dvojicu regionalnih dužnosnika, da Saudijska Arabija troši zalihe proturaketnih presretača i traži dodatnu protuzračnu obrambenu pomoć od saveznika.

Među državama kojima se Rijad obratio AP navodi Pakistan, Egipat, Francusku i Veliku Britaniju.

Istodobno se povećava prijetnja saudijskoj energetskoj infrastrukturi, dok sukob u Jemenu ponovno dobiva regionalnu dimenziju. (AP News⁠)

Situacija je posebno osjetljiva zbog Bab el-Mandeba. Najnovije napredovanje Huta prema strateškim područjima uz Crveno more ponovno je otvorilo pitanje sigurnosti jednog od najvažnijih pomorskih prolaza na svijetu. Reuters navodi da je prodor Huta predstavljao jedan od najozbiljnijih saudijskih neuspjeha u Jemenu posljednjih godina. (Reuters⁠)

U takvom trenutku pojavljuje se Turska.

Ankara priprema obrambenu opciju

Middle East Eye izvještava da se unutar Turske razmatra obrambena potpora Saudijskoj Arabiji usmjerena na prijetnju projektila i dronova.

Važna razlika mora biti naglašena: zasad nema potvrde da je Ankara odlučila poslati borbene snage u Jemen niti da namjerava izravno napadati položaje Huta.

Model o kojem se govori mnogo je bliži ovome:

Turska pomaže braniti Saudijsku Arabiju, ali ne ulazi nužno u rat na jemenskom teritoriju.

To bi Ankari omogućilo da pokaže ozbiljnost obrambenog partnerstva s Rijadom, a istodobno zadrži prostor za diplomaciju i izbjegne izravno uvlačenje u složeni jemenski rat.

Postoji, međutim, još jedna važna ograda. AP je 16. rujna citirao turskog i pakistanskog dužnosnika koji su rekli da njihove države do tog trenutka nisu primile saudijski zahtjev za pomoć u okviru Mekkanskog sporazuma. (AP News⁠)

To znači da treba razlikovati pripremu mogućih opcija od formalnog aktiviranja kolektivne obrane.

Zašto je Mekkanski sporazum sada toliko važan?

Turska, Saudijska Arabija i Pakistan potpisali su Mekkanski sporazum 7. kolovoza 2026.

Njegova najvažnija odredba vrlo je jasna:

oružani napad na jednu od tri države smatra se napadom na sve tri.

Sporazum također predviđa širenje vojne suradnje, jačanje zajedničkog odvraćanja, suradnju obrambenih industrija i veću interoperabilnost oružanih snaga. (İletişim Başkanlığı⁠)

Zato današnju situaciju ne treba promatrati izolirano.

Samo nekoliko tjedana nakon potpisivanja sporazuma, ministri vanjskih poslova i obrane te vojni vrhovi triju država sastali su se 31. kolovoza u Istanbulu.

Dogovoreno je daljnje institucionaliziranje saveza, uspostavljanje stalnog tajništva u Saudijskoj Arabiji, zajedničke aktivnosti te snažnija suradnja obrambenih industrija, uključujući zajednički razvoj i proizvodnju tehnologije. (Ministarstvo vanjskih poslova Pakistana⁠)

Drugim riječima, sporazum nije ostao samo politička deklaracija.

Institucije koje bi ga trebale pretvoriti u funkcionalni sigurnosni mehanizam već se grade.

Prvi pravi test novog saveza

Upravo zato je jemenska kriza toliko važna.

Kada je Mekkanski sporazum potpisan, mogao se promatrati kao dugoročni projekt sigurnosnog povezivanja Ankare, Rijada i Islamabada.

Sada se prvi put pojavljuje konkretna sigurnosna situacija u kojoj jedna od država potpisnica trpi napade i treba dodatne obrambene kapacitete.

Pitanje više nije samo što piše u sporazumu.

Pitanje je što će njegove članice napraviti kada jedna od njih bude izložena ozbiljnom vojnom pritisku.

Ako Turska doista rasporedi obrambene sposobnosti u Saudijskoj Arabiji, to bi bio važan korak prema pretvaranju Mekkanskog sporazuma u praktičan regionalni sigurnosni mehanizam.

Ne treba očekivati novu kopnenu invaziju Jemena

Ovdje je potrebno izbjeći pogrešan zaključak.

Turska zasad ne pokazuje da želi poslati kopnene snage protiv Huta.

Ni Pakistan nije objavio odluku o ulasku u jemenski rat.

Ankara je Mekkanski sporazum od početka predstavljala kao obrambeni, a ne napadački savez. Turski dužnosnici naglašavali su da sporazum nije usmjeren protiv određene države te da treba ojačati regionalno odvraćanje i sigurnost. (Anadolu Ajansı⁠)

Zato je realniji model stvaranje slojevite obrane Saudijske Arabije: radari, protuzračni i protudronski sustavi, zrakoplovi, tehničko osoblje, razmjena podataka i eventualno zajedničko zapovjedno povezivanje.

Koji bi konkretni turski sustavi bili poslani, zasad nije javno potvrđeno.

Šira slika: sigurnost regije sve manje počiva samo na Washingtonu

Ovdje se otvara još važnije strateško pitanje.

Mekkanski sporazum nastao je prije sadašnje eskalacije u Jemenu. Zato nije moguće tvrditi da je savez stvoren kao odgovor na ovu konkretnu krizu.

Ali upravo sada može postati vidljivo zašto je takav mehanizam uopće formiran.

Saudijska Arabija desetljećima je svoju vanjsku sigurnost u velikoj mjeri vezivala uz Sjedinjene Države. Današnja kriza pokazuje ograničenja takvog modela.

AP navodi da Washington zasad pruža obavještajnu suradnju i potporu u planiranju, ali ne pokazuje namjeru izravno ući u sukob. Istodobno Saudijska Arabija traži dodatnu pomoć drugih partnera. (AP News⁠)

Tu Mekkanski sporazum dobiva svoju najveću stratešku težinu.

Ne mora zamijeniti američku sigurnosnu ulogu preko noći.

Ali može predstavljati početak modela u kojem regionalne države pokušavaju preuzeti veći dio odgovornosti za vlastitu obranu.

Turska donosi snažnu i rastuću obrambenu industriju te iskustvo NATO članice.

Pakistan donosi veliku vojsku, razvijenu raketnu infrastrukturu i nuklearno odvraćanje.

Saudijska Arabija donosi financijsku snagu, geostrateški položaj i sve ambiciozniju vlastitu obrambenu industriju.

Ako se te sposobnosti počnu operativno povezivati, Mekkanski sporazum više neće biti važan samo zbog političke simbolike.

Postat će pitanje regionalne vojne ravnoteže.

Od potpisa u Mekki do mogućeg obrambenog štita

Prije nešto više od mjesec dana trojica čelnika potpisala su sporazum u Mekki.

Krajem kolovoza njihovi ministri obrane, ministri vanjskih poslova i vojni zapovjednici već su gradili institucije za njegovu provedbu.

Danas se, usred eskalacije oko Jemena, pojavljuju izvještaji da Ankara priprema konkretne mogućnosti obrambene pomoći Rijadu.

Još nije moguće govoriti o formalnom aktiviranju kolektivne obrane niti o potvrđenom turskom vojnom raspoređivanju.

Ali smjer razvoja događaja vrijedi pažljivo pratiti.

Jer ako turski zrakoplovi, protuzračne sposobnosti ili vojno-tehnički timovi zaista budu raspoređeni radi zaštite Saudijske Arabije, Mekkanski sporazum napravit će važan prijelaz:

od političkog potpisa prema stvarnom obrambenom povezivanju na terenu.

A tada će pitanje biti mnogo veće od samog Jemena:

gledamo li početak nove regionalne sigurnosne arhitekture u kojoj Turska, Saudijska Arabija i Pakistan postupno grade vlastiti sustav kolektivnog odvraćanja?

Povezani članak: Govorili su da je Mekkanski sporazum „cionistički“ danas se vidi da je cilj oslobađanje od stranog tutorstva