ŠTO SU KRILI TUNELI SDF-a ISPOD SIRIJE…

ispod sjevera Sirije godinama je nastajala jedna od najvećih podzemnih vojnih mreža na Bliskom istoku.

Riječ je o stotinama kilometara tunela koje je koristio SDF.

Tuneli nisu bili obični podzemni prolazi.

Prema snimkama i izvješćima koja su se pojavila nakon ulaska sirijskih snaga u pojedina područja, radilo se o pravim podzemnim gradovima.

Sadržavali su zapovjedne centre, skladišta oružja, komunikacijske sustave, smještajne kapacitete i logističke centre za opskrbu boraca.

Pojedini izvori navode da su mogli tjednima opskrbljivati tisuće ljudi bez potrebe za izlaskom na površinu.

Borci su se mogli kretati kilometrima ispod zemlje.

Živjeti.

Prebacivati oružje.

I voditi operacije bez da ih se lako otkrije iz zraka.

Mnogi analitičari smatraju da cilj nije bio samo vojna obrana.

Nego stvaranje dugoročne infrastrukture koja bi osigurala trajnu kontrolu nad velikim dijelovima sjeveroistočne Sirije.

Prema tumačenjima koja se često pojavljuju u arapskim i turskim medijima, projekt je imao i širu geopolitičku dimenziju.

Prema toj interpretaciji, cilj je bio očuvati dugoročni zapadni utjecaj na prostoru koji povezuje Siriju, Irak i tursku granicu te zadržati važnu polugu utjecaja nad jednim od najosjetljivijih geostrateških područja Bliskog istoka.

U tim analizama posebno se spominju Sjedinjene Države i Francuska kao najvažniji međunarodni podupiratelji SDF-a tijekom godina u kojima je nastajala ova golema podzemna infrastruktura.

Prema tvrdnjama koje se često pojavljuju u arapskim i turskim medijima, takav projekt ne bi bio moguć bez višegodišnje političke, vojne i financijske potpore Zapada.

No tada se počela mijenjati geopolitička karta regije.

Damask i Ankara počeli su djelovati koordiniranije protiv SDF-a.

Istovremeno su se mijenjali i regionalni odnosi, a politički prostor na kojem je SDF godinama gradio svoju strategiju postupno se sužavao.

A ono što je godinama izgledalo kao neprobojna podzemna tvrđava počelo je gubiti svoju stratešku vrijednost.

Ključnu ulogu odigrao je i razvoj turske vojne tehnologije.

Bespilotne letjelice, elektroničko izviđanje, senzori, satelitski podaci i precizno navođeno naoružanje omogućili su otkrivanje i gađanje položaja koji su se godinama smatrali gotovo nedodirljivima.

Tuneli su trebali biti osiguranje za budućnost.

Trebali su jamčiti da će projekt preživjeti bez obzira na promjene na površini.

No dogodilo se upravo suprotno.

Velik dio podzemne infrastrukture danas je uništen, napušten ili se nalazi pod kontrolom sirijske države.

Tuneli koji su trebali povezivati područja između Sirije, Iraka i turske granice više ne predstavljaju stratešku prednost kakvu su njihovi graditelji zamišljali.

Zato mnogi analitičari danas ne govore samo o padu tunela.

Govore o padu cijele strategije.

Strategije koja je vjerovala da stotine kilometara podzemnih prolaza, godine ulaganja i vanjska politička, vojna i financijska potpora mogu nadjačati novu političku i vojnu stvarnost u Siriji.

Nisu pali samo tuneli.

Pala je i vizija koja je stajala iza njih.