Oron i Shavit nad Sirijom i Libanonom: Što Izrael traži i priprema li teren za moguću operaciju?

Aktivnost specijaliziranih izraelskih obavještajnih platformi otvara važno pitanje. Prikuplja li Izrael samo podatke ili ažurira svoju banku ciljeva u trenutku kada se vojna suradnja Turske i Sirije ubrzano produbljuje?

Aktivnost izraelskih obavještajnih zrakoplova povezana sa sirijskim i libanonskim prostorom privlači posebnu pozornost u trenutku kada se sigurnosna i vojna ravnoteža u regiji ponovno mijenja.

Prema informacijama koje se pojavljuju u regionalnim izvorima, u aktualnim aktivnostima spominju se zrakoplovi izraelske 122. eskadrile Nachshon, uključujući specijalizirane platforme Shavit i Oron.

Ako se potvrdi njihov pojačan i koordiniran angažman u ovom području, teško bi ga bilo promatrati kao običan izviđački let. Međutim, konkretni aktualni letovi i njihove zadaće zasad nisu neovisno potvrđeni, pa taj dio treba jasno odvojiti od onoga što pouzdano znamo o sposobnostima tih zrakoplova.

Shavit i Oron nisu obični izviđački zrakoplovi

Shavit je specijaliziran za SIGINT, odnosno signalno i elektroničko obavještajno djelovanje. Njegova je zadaća nadzirati elektromagnetski spektar, otkrivati i locirati izvore elektroničkih emisija i komunikacijske mreže te stvarati obavještajnu sliku aktivnosti na terenu.

Israel Aerospace Industries navodi da Shavit pripada najnaprednijim izraelskim platformama te vrste.

Oron ide još dalje.

Riječ je o višesenzorskoj platformi temeljenoj na Gulfstreamu G550 koja kombinira AESA radar, SIGINT, elektrooptičke senzore i naprednu obradu podataka. Može nadzirati velika kopnena i pomorska područja, pratiti ciljeve u stvarnom vremenu i objedinjavati različite izvore podataka u jedinstvenu obavještajnu sliku.

IAI potvrđuje i da Oron, Shavit i Eitam djeluju u okviru izraelske 122. eskadrile Nachshon.

Zbog toga pravo pitanje nije samo jesu li izraelski zrakoplovi aktivni.

Pitanje je što Izrael pokušava saznati?

Prva mogućnost: nova obavještajna slika Sirije i Libanona

Najlogičniji cilj bio bi stvaranje ažurirane slike rasporeda vojnih snaga i sustava.

Izrael želi znati gdje se nalaze radari, sustavi protuzračne obrane, zapovjedna mjesta, komunikacijska infrastruktura i drugi vojno važni objekti te jesu li se njihove lokacije ili način djelovanja promijenili.

Upravo je to vrsta zadatka za koju su platforme poput Orona i Shavita razvijene.

Oron može nadzirati vrlo velika područja i stvarati obavještajnu sliku gotovo u stvarnom vremenu, dok Shavit omogućuje praćenje elektroničkih emisija i komunikacijskih mreža.

Druga mogućnost: praćenje novih vojnih sposobnosti

Drugi mogući cilj jest praćenje premještanja vojne opreme, naoružanja i novih sustava.

To postaje posebno važno u Siriji.

Svaki novi radar, sustav protuzračne obrane, zapovjedni centar ili druga napredna vojna infrastruktura može promijeniti izraelsku procjenu prijetnje.

A upravo tu dolazimo do Turske.

Turski faktor mijenja izraelske kalkulacije

Ubrzano vojno i političko približavanje Ankare i Damaska predstavlja novu stratešku varijablu za Izrael.

Izrael više ne mora procjenjivati samo kakve sposobnosti sirijska vojska ima danas. Mora procjenjivati i kakve bi sposobnosti mogla imati sutra uz snažniju tursku pomoć, obuku, tehnologiju i eventualno nove sustave naoružanja.

To bitno mijenja računicu.

Sirijska vojska koja prolazi kroz obnovu uz pomoć Turske dugoročno predstavlja potpuno drukčiji sigurnosni izazov od fragmentirane i tehnološki oslabljene vojske kakvu je Izrael godinama imao preko svoje sjeveroistočne granice.

Upravo zato eventualno intenziviranje izraelskog izviđanja nad tim prostorom ne bi bilo iznenađujuće.

Izrael želi znati što se mijenja i koliko brzo.

Treća mogućnost: stvaranje banke ciljeva

Postoji i osjetljivija mogućnost.

Intenzivno obavještajno djelovanje može služiti ažuriranju ili stvaranju banke potencijalnih ciljeva za buduću vojnu operaciju.

To nije nagađanje o samim sposobnostima Orona. IAI otvoreno opisuje sustav kao platformu sposobnu generirati i distribuirati podatke o ciljevima u stvarnom vremenu. Izraelski izvori također navode da je Oron korišten u operacijama povezanim s Iranom za prikupljanje obavještajnih podataka, upozoravanje i potporu upravljanju napadima.

I sama 122. eskadrila ima iskustvo povezivanja obavještajnog rada s operacijama duboko izvan izraelskog teritorija. IDF je prethodno opisivao njezinu ulogu u prikupljanju podataka, identifikaciji ciljeva i usmjeravanju operacija.

Ali ovdje je potrebna važna ograda.

Sama prisutnost Orona ili Shavita nije dokaz da je odluka o napadu već donesena.

Izrael možda ne priprema napad, ali želi biti spreman

Intenzivno izviđanje može imati više svrha.

Može služiti odvraćanju, praćenju protivnika, ažuriranju obavještajnih podataka ili pripremi različitih scenarija bez odluke da se bilo koji od njih odmah provede.

Ozbiljna vojna sila želi znati gdje se nalaze ključni sustavi protivnika prije nego što nastane potreba za donošenjem odluke o uporabi sile.

Zato je preciznije reći:

Izrael možda nije odlučio napasti, ali želi imati obavještajnu sliku koja mu omogućuje djelovanje ako takva odluka bude donesena.

U tome je velika razlika.

Najvažniji trenutak ne mora biti kada borbeni zrakoplovi polete prema ciljevima.

Može biti mnogo ranije, kada je završeno prikupljanje podataka i kada vojni planeri već znaju što se nalazi na terenu, gdje se nalazi i kako bi se prema tome moglo djelovati.

Što sada treba pratiti?

Sljedeći potezi mogli bi pokazati pravo značenje sadašnjih aktivnosti.

Ako nakon obavještajnih letova uslijedi povećana aktivnost izraelskih borbenih zrakoplova, dodatno elektroničko izviđanje, elektroničko ratovanje ili snažnija politička upozorenja Damasku i Ankari, mogućnost pripreme konkretnije operacije postala bi ozbiljnija.

Ako toga ne bude, aktivnosti mogu biti prvenstveno dio kontinuiranog prikupljanja podataka i ažuriranja izraelske obavještajne slike.

Jedno je, međutim, jasno.

Sirijsko tursko približavanje postaje faktor koji Izrael mora sve ozbiljnije uključivati u svoje strateške procjene.

Izrael više ne prati samo današnje sirijske kapacitete. Mora pratiti potencijalnu transformaciju sirijske vojske, nove sustave koje bi mogla dobiti i dubinu buduće vojne suradnje Damaska i Ankare.

Zato pravo pitanje nije samo zašto bi Oron i Shavit bili aktivni u ovom trenutku.

Pravo pitanje glasi:

Što se u Siriji promijenilo toliko da Izrael želi što detaljniju sliku onoga što se događa na terenu?

Odgovor bi mogao ležati upravo u nastanku nove sigurnosne arhitekture u Siriji i sve važnijoj ulozi Turske u njezinu oblikovanju.

Izrael možda još nije donio odluku o sljedećem potezu.

Ali želi vidjeti teren prije nego što ga povuče.

Napomena uredništva: Informacije o konkretnim aktualnim letovima Orona i Shavita iznad ili u blizini Sirije i Libanona zasad nisu potvrđene vjerodostojnim neovisnim ili službenim izvorima. Potvrđene su njihove sposobnosti, pripadnost 122. eskadrili i njihova ranija operativna uporaba.