Susret u New Yorku i naftni koridor kroz Siriju: novi odnos Bagdada i Damaska

Irački premijer govori o velikim gubicima zbog poremećaja u Hormuškom tjesnacu.

Istodobno Irak izvozi loživo ulje preko Sirije.

Susret čelnika dviju država u New Yorku pokazuje kako gospodarska potreba otvara prostor za širu suradnju.

Susret sirijskog predsjednika Ahmeda al-Šare i iračkog premijera Alija al-Zaydija u New Yorku bio je više od diplomatskog pozdrava.

Na marginama Opće skupštine UN-a razgovarali su o odnosima dviju zemalja te sigurnosnoj i gospodarskoj suradnji. Na dnevnom redu bili su i trgovina te smirivanje regionalnih napetosti.

Razgovori dolaze u trenutku kada je Sirija za Irak postala važan alternativni izvozni pravac.

Zato naftni koridor treba promatrati i kao dio šireg pokušaja Bagdada i Damaska da izgrade izravan odnos temeljen na zajedničkim interesima.

Irak traži izlaz iz hormuške krize

Al-Zaydi je u intervjuu za The New York Times, prema izvještaju Iraqi Newsa, procijenio da je Irak od početka sukoba povezanog s Iranom izgubio oko 60 milijardi dolara.

Također je ustvrdio da Teheran, unatoč razgovorima s Bagdadom, nije dopustio prolazak iračkih naftnih tankera kroz Hormuški tjesnac. Iznos gubitaka i tvrdnja o iranskoj odluci premijerove su izjave, a ne neovisno potvrđeni nalazi.

Problem za Irak nije samo izgubljen prihod od izvoza. Rafinerije uz benzin i dizel proizvode i loživo ulje.

Ako ga ne mogu otpremiti, zalihe se gomilaju i raste pritisak da smanje proizvodnju.

Iračka državna tvrtka SOMO zato je ugovorila prijevoz loživog ulja kamionima preko Sirije.

Teret se može izvoziti iz sirijske mediteranske luke Banijas. Kopneni prijevoz skuplji je i složeniji od pomorskog, ali Iraku pruža dodatni put za prodaju goriva i rasterećenje skladišta.

Suradnja je otvorila i mogućnost izvoza drugih naftnih proizvoda tom rutom.

Što suradnja znači za regiju?

Bagdad treba više izvoznih pravaca kako jedan poremećaj ne bi mogao toliko pogoditi njegovo gospodarstvo.

Damask želi obnoviti trgovinske veze i ojačati svoju ulogu u regionalnom prometu.

Njihova suradnja stoga počiva na potrebi koja je konkretna za obje države.

Za Iran je taj razvoj politički važan.

Teheran je godinama imao snažan utjecaj u Siriji, a zadržava ga i u dijelu iračkog političkog prostora.

Ipak, jedan sastanak i jedan izvozni koridor ne znače da je njegov utjecaj u Iraku nestao. Pokazuju da Bagdad traži više mogućnosti za samostalno djelovanje, osobito kada su mu uobičajeni trgovinski putovi ugroženi.

Za Damask je jednako važno da nakon izlaska iz nekadašnje iranske sfere utjecaja sam određuje svoje odnose s drugim državama.

Suradnja s Irakom pruža mu priliku da tu namjeru pokaže kroz trgovinu i energetiku, a ne samo kroz političke izjave.

Sirijski pravac ne može zamijeniti velike iračke izvozne kapacitete na jugu. No već sada Iraku daje dodatnu mogućnost, a Siriji gospodarsku ulogu u susjedstvu.

Ako dvije zemlje nastave razvijati tu vezu, susret u New Yorku mogao bi se pamtiti kao jedan od koraka prema odnosu u kojem Bagdad i Damask sve više odlučuju prema vlastitim interesima.

Povezani članak: Zašto će Sirija i nakon rata ostati jedna od najvažnijih država Bliskog istoka?