Maroko između monarhije, Izraela i Zaljeva: Kraljevina na raskrižju novih izazova

Kako je Maroko postao jedan od najvažnijih izraelskih sigurnosnih partnera u arapskom svijetu

Trenutačni kralj je Mohamed VI., sin Hasana II., iz dinastije Alaouita, koja vlada Marokom od 17. stoljeća.

Prema dinastičkoj tradiciji, svoje podrijetlo vodi do Hasana ibn Alija, unuka proroka Muhameda, odnosno do Idrisa I., osnivača idrisidske države u Fesu nakon što je pobjegao od progona Abasida.

Što se tiče službenog vjerskog usmjerenja, država promiče malikijski mezheb, ašarijsku akidu i džunejdijski sufizam kao službenu vjersku doktrinu, poznatu pod nazivom „vjerske konstante Kraljevine”.

Cilj je držati vjerski diskurs i njegove izvore pod okriljem institucije „Zapovjednika vjernika”, što je vjerska titula koju nosi kralj, koji se predstavlja kao „Božja sjena na Zemlji”.

Odnos s Izraelom

Krajem 2020. godine Maroko je potpisao sporazum o normalizaciji odnosa s Izraelom u okviru trojnog sporazuma između SAD-a, Izraela i Maroka.

Zauzvrat je dobio američko priznanje marokanskog suvereniteta nad Zapadnom Saharom, koja je predmet dugotrajnog spora s Frontom Polisario.

Od tada su uslijedili:

* izravni letovi između Tel Aviva i Rabata * sigurnosna i vojna suradnja * ugovori o bespilotnim letjelicama * zajedničke vojne vježbe * otvaranje trgovačkih ureda * razmjena obavještajnih podataka

U praksi je Maroko danas postao važan sigurnosni partner Izraela, a ne samo država koja je normalizirala odnose.

Također se često spominje afera iz 1965. godine, prema kojoj je Maroko navodno surađivao s Mossadom tijekom Arapskog summita, kada su razgovori sudionika bili snimljeni i predani Izraelu.

Prema tim tvrdnjama, taj je događaj pridonio uspjehu izraelskog preventivnog napada 1967. godine, zbog čega se uloga Maroka u arapsko-izraelskim ratovima često opisuje kao dvosmislena: službeno protiv Izraela, ali obavještajno na njegovoj strani.

Stav prema šiizmu

Maroko službeno zauzima izrazito negativan stav prema šiizmu.

Pokušaji širenja ili javnog promicanja šiitskog učenja nailaze na zabrane, zatvaranje organizacija, protjerivanja i optužbe za suradnju sa stranim silama.

U medijima se šiizam često prikazuje kao vanjska prijetnja koju podupire Iran te se povezuje s izrazima poput „safavidskog širenja” i „perzijske infiltracije”.

Iako marokanska kraljevska dinastija svoje podrijetlo veže uz Poslanikovu obitelj, šiizam se i dalje prikazuje kao nešto strano marokanskom identitetu.

Uloga zaljevskih država

Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati imaju snažan utjecaj u Maroku kroz financijsku pomoć, ulaganja i političku potporu monarhiji.

Još od razdoblja prije Arapskog proljeća zaljevske monarhije smatraju marokansku monarhiju strateškim saveznikom protiv širenja republikanskih revolucionarnih pokreta i političkog islama.

Zauzvrat je Maroko podržao zaljevske intervencije u Jemenu i Siriji te sudjelovao u pojedinim zajedničkim vojnim vježbama.

Marokanska monarhija smatra se jednim od stupova „saveza monarhija” koji ima potporu zaljevskih država.

Sve veći dio mlađe generacije u Maroku više nije uvjeren u:

* svetost kralja * sporazume o normalizaciji s Izraelom * korupciju političke elite * narativ o „šiitskoj prijetnji”

Radi se o generaciji interneta, slobode i sve izraženije političke svijesti.