Iran razmatra pristupanje Sporazumu iz Meke: Što bi njegovo članstvo značilo za regionalnu sigurnost?

Iran je pozvan da pristupi Sporazumu iz Meke o zajedničkoj obrani.

Mehdi Rahimi, čelnik novinske agencije iranskog parlamenta, izjavio je za Al Mayadeen da je Iran dobio poziv za pristupanje Sporazumu iz Meke o zajedničkoj obrani te da Teheran trenutačno razmatra prijedlog.

„Države regije kreću se prema uspostavi regionalnog sigurnosnog kišobrana i to je pobjeda za Iran jer se za takav pristup zalaže već dugo“, poručio je Rahimi.

Iran još nije donio konačnu odluku, a poziv nisu zajednički potvrdila ministarstva vanjskih poslova svih uključenih država.

Ali pogledaj pažljivo…

Kada su Turska, Saudijska Arabija i Pakistan potpisali Sporazum iz Meke, mnogi su ga protumačili kao stvaranje sunitskog obrambenog bloka oko Irana.

Tri velike vojske, stotine milijuna stanovnika, razvijene obrambene industrije i Pakistan kao jedina muslimanska nuklearna sila.

A sada se razmatra mogućnost da upravo Iran postane dio tog sustava.

Araghchijeva poruka o muslimanskom jedinstvu

Pozitivni signali iz Teherana pojavili su se odmah nakon potpisivanja sporazuma.

Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi pozvao je preko platforme X na jedinstvo muslimanskih država. Poručio je da muslimani, kada djeluju zajedno, mogu odgovoriti na vanjske izazove te da je došlo vrijeme za oslanjanje na vlastite snage i izgradnju istinskog bratstva.

Araghchi nije izravno najavio iransko pristupanje, ali vrijeme objave teško je zanemariti. Umjesto da sporazum Turske, Saudijske Arabije i Pakistana predstavi kao prijetnju, poslao je poruku koja se podudara s njegovom osnovnom idejom.

Možda Sporazum iz Meke nije zamišljen kao savez protiv Irana, nego kao početak regionalnog sigurnosnog sustava u koji bi pod određenim uvjetima mogao biti uključen i Teheran.

Može li se regionalna sigurnost graditi bez Irana?

Pogledaj geografiju…

Turska povezuje Europu, Kavkaz i Bliski istok. Saudijska Arabija upravlja golemim energetskim prostorom i ima posebnu političku težinu u muslimanskom svijetu. Pakistan raspolaže velikom vojskom i nuklearnim oružjem.

Između njih nalazi se Iran, država s gotovo 90 milijuna stanovnika, snažnim raketnim kapacitetima i presudnim položajem uz Hormuški tjesnac.

Iran se može sankcionirati, pokušati obuzdavati ili oko njega graditi vojne saveze. Ali ne može ga se ukloniti iz regionalne geografije.

Teheran zato godinama tvrdi da sigurnost regije ne može trajno ovisiti o Washingtonu i drugim vanjskim silama.

Ondje gdje se njihovi interesi razilaze

Ali nemojmo zanemariti stvarne probleme…

Iran i Saudijska Arabija još imaju različite interese u Jemenu, Iraku, Libanonu i Perzijskom zaljevu. Rijad s nepovjerenjem promatra iranski raketni program i mrežu oružanih skupina povezanih s Teheranom, dok Iran američku vojnu prisutnost u zaljevskim državama smatra izravnom prijetnjom vlastitoj sigurnosti.

Razlike postoje i između Irana i Turske.

Ankara i Teheran surađuju kada im se interesi podudaraju, ali se istodobno natječu za utjecaj u Siriji, Iraku, na Kavkazu i u središnjoj Aziji. Njihov odnos nije potpuno savezništvo ni otvoreno neprijateljstvo, nego kombinacija suradnje i suparništva.

Pakistan također mora voditi računa o odnosima sa Saudijskom Arabijom, Kinom, Sjedinjenim Državama i Iranom.

Iransko članstvo zato ne bi izbrisalo postojeća neslaganja. Njegova vrijednost bila bi upravo u pokušaju da se ti sporovi stave unutar zajedničkih pravila, umjesto da svaki novi incident prijeti širim ratom.

Ulazak bi otvorio teška pitanja

Sporazum predviđa da se napad na jednu članicu smatra napadom na sve. Što bi se dogodilo kada bi Izrael ponovno napao Iran? Bi li Turska, Saudijska Arabija i Pakistan morale reagirati?

A što ako bi neka skupina povezana s Iranom ugrozila teritorij ili interese druge članice?

Iran bi ulaskom dobio dodatno odvraćanje, otvoreniji odnos sa Saudijskom Arabijom te dublju suradnju s Turskom i Pakistanom. Ali morao bi prihvatiti i zajednička pravila.

Kolektivna sigurnost ne može funkcionirati ako jedna članica samostalnim potezima može ostale uvući u sukob.

Turska i Pakistan kao most

Turska održava odnose s Iranom, razvija partnerstvo sa Saudijskom Arabijom i posjeduje političku i vojnu snagu potrebnu za povezivanje različitih interesa.

Pakistan je dugogodišnji saudijski obrambeni partner, ali istodobno dijeli granicu s Iranom i nema interes sudjelovati u trajnom sunitsko-šijitskom sukobu.

Ankara i Islamabad zato bi mogli postati jamci postupnog približavanja Rijada i Teherana.

Iran još nije član Sporazuma iz Meke i prerano je govoriti o završenom proširenju.

Ali nemoj gledati samo potpis koji još nije stavljen…

Gledaj činjenicu da se o tom potpisu uopće razgovara.

Do jučer se Iran promatrao kao razlog zbog kojeg bi takav savez mogao nastati. Danas se razmatra mogućnost da postane njegov dio.

Pravo pitanje zato više nije samo hoće li Iran pristupiti Sporazumu iz Meke.

Pitanje je može li taj sporazum postati prostor u kojem će se dugogodišnja regionalna suparništva prvi put pokušati pretvoriti u zajednička sigurnosna pravila.