Američki plan možda nije Teheran. Prava bitka vodi se za ključni teren.

Ključni teren je mali prostor koji može odlučiti ishod cijelog rata.

To je mjesto na kojem onaj tko uspostavi kontrolu stječe veliku prednost nad protivnikom.

Čak i ako taj prostor nije velik, nema velike gradove i na prvi pogled ne izgleda posebno važan.

To može biti planina koja nadzire cestu, most preko kojeg prolaze opskrbni pravci ili važna luka.

Može biti i morski tjesnac, zračna baza, prometnica koja povezuje bojište s pozadinom ili čak mali otok koji kontrolira pomorski promet.

Bit nije u veličini prostora, nego u njegovoj funkciji.

Primjerice, Hormuški tjesnac predstavlja ključni teren.

Zašto? Zato što kontrola nad njim znači utjecaj na prolazak oko 20 % svjetske nafte, na pomorski promet, gospodarstvo zemalja Perzijskog zaljeva, sposobnost Irana da vrši pritisak te sposobnost Sjedinjenih Država da nametnu ili probiju pomorsku blokadu.

Zato onaj tko kontrolira tjesnac ne kontrolira samo more, nego posjeduje i snažnu polugu utjecaja nad brojnim državama.

Postoje položaji koje treba zauzeti prije protivnika. U ovom slučaju protivnik nije Iran, nego Kina.

Ako prvi stignete, pripremite se i utvrdite položaj, prisiljavate protivnika da se bori pod vašim uvjetima.

Umjesto da progonite neprijateljsku vojsku posvuda, zauzmite mjesto na koje će ona prije ili kasnije morati doći\.

Zamislite dvije vojske između kojih postoji samo jedan most\.

Preko njega prolaze streljivo, gorivo, hrana i pojačanja.

U tom slučaju most vrijedi više od stotina kilometara okolnog teritorija.

Onaj tko kontrolira most možda uopće neće morati uništiti protivničku vojsku. Dovoljno je prekinuti opskrbu i pustiti da protivnik s vremenom oslabi.

Pravi strateg ne promatra kartu kao većina ljudi\.

On se pita:

**Tko kontrolira mjesto kroz koje prolazi moć?**

U mogućem američko\-iranskom sukobu postoji više lokacija koje se mogu promatrati kao ključni teren.

Prvi je Hormuški tjesnac jer predstavlja vrata pomorske plovidbe i izvoza nafte.

Zatim Bandar Abbas, kao važno iransko pomorsko i logističko središte.

Tu su i otoci u blizini tjesnaca, pogodni za nadzor, raspoređivanje projektila i kontrolu pomorskih pravaca

Važan je i otok Kharg zbog njegove uloge u iranskom izvozu nafte\.

Jednako su važni mostovi i prometnice koje vode prema obali jer njima prolaze projektili, pojačanja, gorivo i vojna oprema\.

Zbog toga bi vojska ponekad mogla gađati cestu, radar ili komunikacijsko postrojenje umjesto cijelog grada.

Cilj nije uvijek pogoditi najveću metu, nego onu čiji gubitak mijenja tijek cijele bitke.

Ključni teren ima tri obilježja:

- nema jednostavne zamjene za njega, - potreban je objema stranama, - njegova kontrola omogućuje slobodu djelovanja vlastitim snagama, a ograničava protivnika.

No postoji i opasnost.

Ponekad upravo ključni teren postaje zamka.

Budući da svi znaju koliko je važan, često je pod stalnim nadzorom, dobro utvrđen i unaprijed pripremljen za obranu\.

U takvim okolnostima napadač može izgubiti više nego što dobije.

Zato se svaki dobar strateg pita još jedno pitanje:

**Može li navesti protivnika da sam krene prema ključnom terenu, a zatim ga pogoditi kada bude potpuno izložen?**