Turska se priprema riješiti ruskog sustava S-400… Ali što zauzvrat želi od Amerike i Europe?!

Turska trenutačno vodi razgovore s Rusijom o mogućnosti prijenosa sustava protuzračne obrane S-400 trećoj državi…

No najvažniji dio ove vijesti jest ono što Ankara želi dobiti zauzvrat. Pogledajte što se događa… Sustav S-400 tijekom proteklih godina bio je jedna od najvećih točaka prijepora između Turske i Sjedinjenih Američkih Država. Nakon što je Ankara kupila ruski sustav, Washington je isključio Tursku iz programa borbenih zrakoplova F-35 i uveo joj sankcije. Ovdje treba zastati na trenutak kako bismo razumjeli što Erdoğan doista želi… Jer Turska se ne pokušava riješiti samo jednog vojnog sustava, nego pokušava problem koji traje godinama pretvoriti u dobitnički sporazum. Jednostavnije rečeno, Ankara poručuje Washingtonu: „Smatrate da je S-400 prepreka povratku Turske u program F-35? U redu. Spremni smo ukloniti tu prepreku, ali zauzvrat tražimo ukidanje sankcija, povratak u program F-35 i ponovno otvaranje vojne i tehnološke suradnje.” U tome je bit. Turska trenutačno ne koristi sustav S-400. Umjesto toga razvija projekt Čelična kupola i raspolaže višeslojnim obrambenim sustavima. Zato Erdoğan nastoji riješiti se tog sustava, ostvariti financijsku korist njegovom prodajom i istodobno okončati američke sankcije. No u ovoj jednadžbi postoji i treća strana, Rusija. Turska mora postići dogovor s Moskvom prije nego što sustave prebaci trećoj državi. Moskva vrlo dobro zna da bi odlazak sustava S-400 iz Turske mogao okončati jednu od najvećih kriza između Ankare i Washingtona. Zbog toga je Kremlj ovo pitanje opisao kao iznimno osjetljivo. No iza ovih pregovora krije se mnogo veća priča. Današnja Turska više nije ona ista Turska koja je kupila S-400 2017. godine. Danas je jedna od vojno i politički najutjecajnijih država. Zbog toga Erdoğan nastoji iskoristiti te promjene kako bi ponovno oblikovao odnos Turske sa Sjedinjenim Američkim Državama i Zapadom. Želi rusku suglasnost za prijenos sustava, želi da Amerika ukine sankcije i vrati Tursku u program F-35, a istodobno ne želi izgubiti dobre odnose s Moskvom. Drugim riječima, Erdoğan ne želi birati između Rusije i Amerike. Želi iskoristiti odnose s objema stranama kako bi ostvario što je moguće više koristi. U tome leži strateška logika. Krizu pretvoriti u pregovarački adut, a zatim pregovarački adut pretvoriti u političke, vojne i gospodarske dobitke. S druge strane, Amerika bi Erdoğanu mogla dati ono što želi, ne zato što ga voli. Naprotiv. Zato što shvaća da je Turska postala vojna i politička sila koju je teško ignorirati. Takav je svijet koji dolazi. Države ne dobivaju ono što žele zato što to traže, nego zato što posjeduju karte moći koje druge navode da ih poštuju.