„Španjolska bi trebala vratiti Ceutu Maroku.”

Naravno. Onda krenimo od 711. godine pa da vidimo tko kome što duguje.

Godine 711. berberski zapovjednik Tarik ibn Zijad prešao je iz Sjeverne Afrike i iskrcao se u Španjolskoj. Njegova polazna točka bila je Ceuta.

U roku od sedam godina gotovo cijeli Pirenejski poluotok bio je pod arapskom okupacijom i upravljao se iz Damaska.

Do 732. godine arapski su prodori stigli čak do Toursa, duboko u Francuskoj.

Za ponovno osvajanje tog teritorija bilo je potrebno 781 godina: Covadonga 722., Toledo 1085., Lisabon 1147., Las Navas de Tolosa 1212., Córdoba 1236., Valencia 1238. i Sevilla 1248.

Portugal je završio rekonkvistu 1249. godine, kada je pao Faro. Portugalsko-španjolska granica od tada se gotovo nije mijenjala i jedna je od najstarijih neprekinutih državnih granica u Europi.

Kastilji i Aragonu trebalo je još 243 godine. Ostala je samo Granada, koja je opstala od 1238. uglavnom plaćajući danak Kastilji i čekajući građanske ratove među kršćanima.

A sada dolazi dio o kojem ne govore oni koji tvrde da je „Ceuta španjolska kolonija”.

Godine 1415. portugalski kralj João I. prešao je tjesnac i u samo jednom danu osvojio Ceutu od Marinida.

Jedan od njegovih sinova bio je Henrik Pomorac.

Upravo ondje započinje Doba velikih geografskih otkrića. Dakle, Portugal je osvajao afričko tlo dok je europsko tlo, manje od 300 kilometara sjeveroistočno, još uvijek bilo pod muslimanskom vlašću.

Boabdil, posljednji nasridski sultan Granade, predao je ključeve Alhambre Ferdinandu II. Aragonskom i Izabeli I. Kastiljskoj 2. siječnja 1492., čime je završilo gotovo osam stoljeća muslimanske vlasti na Pirenejskom poluotoku.

Kasnije iste godine Katolički vladari izdali su Dekret iz Alhambre, kojim su naredili protjerivanje Židova koji su odbili prijeći na kršćanstvo.

Istodobno, 1492. godina označila je i početak uspona Španjolske kao svjetske sile te početak španjolskog Zlatnog doba.

Radi konteksta i razmjera: Prvi križarski rat započeo je 1096. godine, odnosno 385 godina nakon što je Španjolska bila osvojena.

Svatko tko ovu priču započinje križarskim ratovima zapravo počinje od njezine sredine.

Također, Španjolska nikada nije osvojila Ceutu. Godine 1580. izumrla je portugalska kraljevska loza, a Filip II. naslijedio je portugalsko prijestolje.

Kada se Portugal ponovno odvojio 1640. godine, Ceuta je odabrala Madrid. Portugal ju je službeno prepustio Lisabonskim ugovorom 1668. godine.

Ukratko:

* Ceuta je pod iberskom vlašću od 1415. godine – neprekidno 611 godina. * Španjolska je od 1640. godine, a službeno prema ugovoru od 1668. godine – 386, odnosno 358 godina. * Maroko je neovisan u svom današnjem obliku od 1956. godine – 70 godina.

Ceuta je bila rimska, zatim bizantska, potom predmet sukoba Vizigota, a oko 710. godine osvojile su je arapske vojske.

Nikada nije bila dio neovisnog Maroka.

Ni jedan jedini dan.

Prije nego što netko Ceutu nazove kolonijom, neka objasni što je osnovano u Andaluziji 711. godine.