Europa govori o „invaziji”, dok Izrael provodi stvarne vojne operacije

Europa je na događaje u Ceuti odgovorila hitnim sastancima, pojačanim graničnim kontrolama, političkim upozorenjima i raspravama o izvanrednim mjerama. U javnosti se često koristio izraz „invazija”, iako su granicu prelazili nenaoružani ljudi koji su pokušavali pobjeći od siromaštva i pronaći bolji život.

Najmanje 67 osoba izgubilo je život tijekom pokušaja prelaska. Više od 48.000 od približno 50.000 migranata vratilo se u Maroko u roku od 48 sati, a pokušaji prelaska ubrzo su gotovo potpuno prestali.

Ceuta se geografski nalazi u Sjevernoj Africi i pod španjolskom je upravom, no europske reakcije bile su kao da je riječ o vojnom prodoru na europski kontinent.

Europa je reagirala kao da je neprijateljska vojska probila obranu kontinenta, iako su granicu prelazili nenaoružani ljudi koji su bježali od siromaštva.

Sada usporedite tu reakciju s europskim odgovorom na izraelske vojne operacije i okupaciju arapskih teritorija.

Izraelska vojska prelazi međunarodno priznate granice tenkovima, zrakoplovima i teškim naoružanjem. Zauzima područja u Siriji i Libanonu, uspostavlja vojne položaje, ruši kuće, privodi civile i zadržava dugoročnu vojnu prisutnost.

U Gazi zadržava vojnu kontrolu nad velikim dijelom teritorija.

Migranti koji su ušli u Ceutu nisu imali vojsku, teško naoružanje niti plan zauzimanja teritorija.

Njihov cilj nije bio okupirati Španjolsku, protjerati njezine stanovnike ili mijenjati granice, već pronaći posao i sigurniji život.

S druge strane, Izrael raspolaže jednom od najsnažnijih vojski u regiji, uz suvremeno naoružanje i snažnu potporu Sjedinjenih Država te dijela europskih država.

Na izraelske vojne operacije europske vlade uglavnom odgovaraju izrazima zabrinutosti, dok mnoge nastavljaju pružati političku, diplomatsku, financijsku i vojnu potporu Izraelu.

Najveća razlika vidi se u jeziku kojim se opisuju isti ili slični događaji.

Dolazak siromašnih i nenaoružanih migranata opisuje se kao „invazija”, „napad” ili čak „egzistencijalna prijetnja Europi”.

Dok se u Ceuti odmah govorilo o teritorijalnom integritetu, nacionalnoj sigurnosti i izvanrednom stanju, u slučaju Sirije, Libanona i Gaze prevladavaju izrazi poput „sigurnosnih operacija”, „tampon-zona” i „prednje obrane”.

Kada izraelska vojska prelazi na teritorije drugih država, njezine se vojne operacije često opisuju kao „sigurnosne operacije”, uspostava „tampon-zona” ili mjere „obrane”.

Razlika je vidljiva i u načinu na koji se prikazuju ljudi.

Izraelski doseljenici koji ilegalno prelaze u Siriju i zagovaraju širenje naselja u pojedinim zapadnim medijima nazivaju se „aktivistima”.

Migranti koji su riskirali živote kako bi pronašli posao i sigurnost nazivaju se „valom”, „hordom”, „poplavom” ili „invazijom”.

Jednima se pridaju motivi, uvjerenja i individualnost, dok se drugi prikazuju kao bezlična masa i sigurnosna prijetnja.

Posebno je upečatljivo da je smrt najmanje 67 ljudi vrlo brzo pala u drugi plan. Umjesto humanitarne tragedije, velik dio političke i medijske rasprave usmjerio se na navodnu opasnost koju predstavljaju oni koji su preživjeli.

Za razliku od brzih i odlučnih reakcija na događaje u Ceuti, nije bilo usporedivih europskih mjera, izvanrednih sastanaka ni ozbiljnijih sankcija zbog izraelskih vojnih djelovanja u Siriji, Libanonu ili Gazi.

Time se otvorila šira rasprava o dvostrukim standardima u međunarodnoj politici i o tome primjenjuju li se jednaki kriteriji na sve međunarodne krize ili se isti događaji opisuju različitim rječnikom, ovisno o tome tko je njihov akter.

Kada se siromašni i nenaoružani migranti približe europskom teritoriju, govori se o „invaziji”.

Kada snažna izraelska vojska, uz potporu Zapada, zauzima arapski teritorij, invazija postaje „sigurnost”, okupacija postaje „tampon-zona”, a budući kolonisti postaju „aktivisti”.

Europa je od očajnih civila stvorila sliku invazijske vojske, dok je stvarne vojne invazije prikazala kao pitanje sigurnosti i samoobrane. Upravo ta razlika u političkom i medijskom rječniku nalazi se u središtu rasprave koju su otvorili događaji u Ceuti i reakcije na izraelske vojne operacije.