Izrael viče zbog svog najjačeg regionalnog protivnika… Ovako je Turska osujetila jedan od najopasnijih izraelskih planova za raspirivanje i razbijanje regije…

Pogledajte pažljivo…

Prema onome što je objavila Izraelska radiodifuzna korporacija, Mossad nije planirao napasti Iran samo iz zraka, već je planirao otvoriti i kopnenu bojišnicu iz unutrašnjosti iranskog teritorija, pružajući potporu kurdskim skupinama kako bi prodrle u Iran, uz izraelsku zračnu potporu.

To znači da se nije radilo o prolaznom vojnom udaru, nego o pokušaju raspirivanja unutarnjeg sukoba u Iranu i destabilizacije države iznutra.

No tada se uključila Turska. Prema istoj izraelskoj verziji događaja i izjavama iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Aragčija, Ankara je brzo djelovala te uspostavila kontakte s Vladom Kurdistanske regije, Bagdadom i Washingtonom kako bi spriječila korištenje tih skupina i osujetila taj scenarij prije nego što je započeo.

Ovdje se treba zaustaviti. Jer Turska nije poslala zrakoplove, nije ispalila projektile i nije ušla u rat.

Umjesto toga, osujetila je plan politikom. To je prava profesionalnost, spriječiti protivnika da provede svoj plan prije nego što povuče okidač.

Još važnije od toga, Ankara nije djelovala toliko u obranu Irana.

Kao što smo ranije rekli, Turska radije želi slab Iran na svojim granicama nego raspadnuti Iran.

Njezina intervencija bila je usmjerena na očuvanje regionalne ravnoteže.

Turska razumije da raspirivanje unutarnjeg sukoba u Iranu ne bi ostalo ograničeno na iranske granice.

To bi otvorilo vrata separatističkim projektima i regionalnom kaosu, od kojih bi upravo Turska bila među prvim pogođenima.

Zato je odlučila pogoditi sam projekt, a ne ući u rat.

Tu se vidi razlika između taktičke politike i strateškog razmišljanja.

Prvo čeka da sukob izbije pa se tek tada njime bavi.

Drugo radi na tome da spriječi sukob ako će njegove posljedice štetiti nacionalnim interesima.

Zato, ako su ove tvrdnje točne, Turska nije spasila Iran, nego je osujetila jedan od najopasnijih izraelskih planova jer je procijenila da bi njegov uspjeh promijenio ravnotežu snaga u regiji na način koji ne odgovara njezinoj nacionalnoj sigurnosti ni strateškim interesima.