Mekkanski sporazum protiv Abrahamovih sporazuma: Bahçeli predlaže Jeruzalemski savez

Abrahamovi sporazumi trebali su islamske zemlje približiti Izraelu.

Mekkanski sporazum pokreće suprotan proces, a Devlet Bahçeli već mu je dao veći cilj: stvaranje Jeruzalemskog saveza predvođenog Turskom.

To je to.

Karte se otvaraju.

Izrael je napao sirijsku bazu povezivanu s mogućim turskim raspoređivanjem i Ankari možda dao upravo ono što je željela i čekala.

Argument za odgovor.

Izrael neće lako udariti unutar granica Turske jer ga ondje čeka NATO. Zato pokušava djelovati protiv turskih interesa u Siriji, gdje računa da NATO neće automatski reagirati.

Ali upravo tu počinje njegov problem.

Turska sada svaki sljedeći potez može prikazati kao odgovor na izraelski napad te obranu svojih ljudi, objekata i regionalnih interesa.

Ne mora odgovoriti odmah.

Ne mora odgovoriti ondje gdje Izrael očekuje.

Dovoljno je da Tel Aviv više ne zna gdje bi posljedice mogle stići.

Izrael je pokušao zaobići zapadni NATO.

Ali ako Sirija uđe u Mekkanski sporazum, pokušavajući zaobići jedan NATO možda će pred sobom stvoriti drugi.

Turska, Saudijska Arabija i Pakistan već su potpisali Mekkanski sporazum prema kojem se napad na jednu članicu smatra napadom na sve tri.

To je samo jezgra.

Devlet Bahçeli predložio je njegovo proširenje i pretvaranje u „Jeruzalemski savez“, sa zajedničkim islamskim mirovnim snagama i mehanizmima vojnog odvraćanja.

Abrahamovi sporazumi trebali su islamske zemlje povezati s Izraelom.

Mekkanski savez želi ih odvući od Izraela i okupiti oko Turske.

Sirija već proučava mogućnost pridruživanja ili suradnje s tim sporazumom.

Istodobno društvenim mrežama kruže snimke za koje se tvrdi da prikazuju ulazak turskog naoružanja u Siriju, iako njihov točan kontekst još nije potpuno potvrđen.

Izrael zna što bi približavanje Sirije tom savezu značilo.

Njegova sjeverna granica više ne bi gledala prema izoliranoj i vojno slaboj državi, nego prema ulaznim vratima bloka koji povezuje tursku obrambenu industriju, saudijski kapital i pakistanske vojne sposobnosti.

Američki izaslanik Tom Barrack priznao je da su Izrael i Turska nakon udara u Siriji bili samo korak od izravnog vojnog sukoba.

Washington zato pokušava uspostaviti komunikacijski mehanizam i spriječiti novu eskalaciju.

To pokazuje da Izrael za sukob s Turskom u Siriji nema američki blanko ček.

Ali priča je još veća.

Američki odnos prema Izraelu postupno se mijenja.

U Kongres ulaze nove političke struje koje se protive nastavku bezuvjetnog naoružavanja Izraela. Amerika se istodobno postupno povlači iz regije i daje naslutiti da njezina vojna potpora možda neće zauvijek ostati na istoj razini.

Washington zato podupire nove regionalne mehanizme koji bi sami preuzeli dio odgovornosti za sigurnost.

Mekkanski sporazum savršeno se uklapa u takvu sliku.

Izrael se tako, neovisno o izborima i samom Netanyahuu, nalazi u stanju trajnog straha i nestabilnosti.

Uz njega se podiže nova Sirija, iza koje stoje Turska i njezina obrambena industrija. Istodobno se smanjuje sigurnost da će američka vojna potpora uvijek ostati jednako snažna i bezuvjetna.

Obrisi nestanka dosadašnjeg regionalnog poretka postaju sve vidljiviji onima koji ih žele vidjeti.

I Trump je upozoravao da Turska nije država s kojom se treba igrati.

Barrack je njezinu snagu opisao još jasnije:

„Turska vojska snažna je, hrabra, vrlo dobro opremljena i zna što radi. Turska je okružena s osam država i četiri mora. Jednom stranom pruža se prema srednjoj Aziji, a drugom prema Kaspijskom jezeru i Sredozemlju. Zbog svojeg geografskog položaja djeluje prijeteće.“

Upravo je geografija ključ.

Turska se preko sjevernog Cipra, Sirije i Libije proteže istočnim Sredozemljem.

Preko Somalije dolazi do Crvenog mora.

Preko Azerbajdžana povezuje se sa srednjom Azijom.

Preko Saudijske Arabije i Pakistana otvara prostor prema Indijskom oceanu.

Nedostaje još samo Egipat.

Da Mohamed Mursi nije svrgnut, Kairo bi možda već bio dio takvog bloka. Mursi je bio Erdoğanov ključni arapski partner i most prema najvećoj arapskoj državi.

Njegovim uklanjanjem taj je put prekinut.

Ali nije zatvoren.

Turska danas ne pokušava okružiti Izrael samo vojskom.

Okružuje ga sporazumima.

Vojni objekt može se bombardirati.

Pista se može onesposobiti.

Ali mrežu država, mora, luka, obrambenih industrija i zajedničkih interesa nije moguće ukloniti jednim napadom.

Izrael zato ne strahuje samo od turskog oružja.

Strahuje od turskog plana.

Abrahamovi sporazumi trebali su islamske zemlje približiti Izraelu.

Mekkanski sporazum želi ih povesti u suprotnom smjeru.

A izraelski napad u Siriji možda taj proces nije zaustavio.

Samo ga je ubrzao.