Damask pred UN-om otkrio novu strategiju: U jednoj ruci svila, u drugoj damaščanski mač

Sirija danas ne traži rat s Izraelom. Obnavlja državu, okuplja vojsku i vraća se na međunarodnu pozornicu. Ali iz New Yorka je stigla jasna poruka: suzdržanost nije slabost, pregovori nisu predaja.

Ponekad jedna rečenica otkrije više od čitavog diplomatskog govora.

Sirijski predstavnik pri Ujedinjenim narodima Ibrahim Olabi poručio je da Damask danas u jednoj ruci drži „oštar damaščanski mač“, a u drugoj „svilu i nježne tkanine“.

Upravo između mača i svile gradi se nova sirijska politika.

Ali pogledajte što se krije iza te poruke.

Sirija trenutačno ne odgovara vojno na izraelske napade. Ne želi dopustiti da je Izrael uvuče u rat u trenutku kada tek obnavlja vojsku, gospodarstvo i državne institucije.

Ipak, Damask istodobno odbija svoju suzdržanost pretvoriti u političku predaju.

Pregovori – da. Smanjenje napetosti – da. Sigurnosni mehanizmi – da.

Ali odricanje od Golana i prihvaćanje izraelskih upada – ne.

Sirija ponovno prikuplja elemente države

Pogledajte što se dogodilo u samo nekoliko tjedana.

Damask je ugostio glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, visokog povjerenika UN-a za izbjeglice i glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju.

Prema podacima koje je Olabi iznio pred Vijećem sigurnosti, u Siriju se vratilo više od tri milijuna ljudi.

Naslijeđeni nuklearni dosje rješava se kroz suradnju s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju.

Sirija je nakon 47 godina uklonjena s američkog popisa država sponzora terorizma. Postignut je novi dogovor s Rusijom, odnosi s Kinom nastavljaju se razvijati, a ministar vanjskih poslova Asaad al-Šejbani posjetio je Pakistan prvi put nakon mnogo godina.

Zatim je stigla i jedna od najvažnijih vijesti.

Pred Vijećem sigurnosti objavljeno je da je završeno uključivanje pripadnika Sirijskih demokratskih snaga u brigade sirijske vojske te da je SDF službeno raspušten.

Kada sve to spojite, postaje jasno što Damask pokušava učiniti.

Sirija prikuplja svoje državne adute, jedan po jedan: međunarodno priznanje, povratak stanovništva, gospodarski oporavak, jedinstvenu vojsku, odnose s Istokom i Zapadom te zatvaranje najtežih dosjea naslijeđenih od prethodne vlasti.

Izrael pokušava zaustaviti sirijsku obnovu

I upravo tada Izrael pojačava pritisak.

Osam napada na zračnu bazu Abu al-Duhur. Novi upadi na jug Sirije. Bombardiranja, otmice i uspostavljanje vojnih položaja na sirijskom teritoriju.

Zatim izraelski ministar obrane Israel Katz odlazi na vrh planine Hermon kako bi se fotografirao i izravno prijetio Damasku i Turskoj.

To nije slučajnost.

Izrael dobro razumije da današnja Sirija još nema obnovljene vojne kapacitete za izravan odgovor. Zato pokušava upravo sada nametnuti novu stvarnost na terenu, prije nego što Damask ponovno ojača državu i vojsku.

Sirijska strana, međutim, zasad odbija igrati prema izraelskom scenariju.

Umjesto brzog i emotivnog odgovora, pokušava pretvoriti svaki novi izraelski napad u politički teret za Tel Aviv pred međunarodnom zajednicom.

Damask bira suzdržanost, ali postavlja uvjete

Olabi je pred Vijećem sigurnosti poručio da Sirija pokazuje „najviši stupanj suzdržanosti“ i ozbiljno sudjeluje u diplomatskom procesu koji se uz američko posredovanje vodi radi smanjenja napetosti.

Ali zatim je jasno postavio granice.

Ako Izrael želi stabilnost, mora zaustaviti napade, okončati upade na sirijski teritorij, vratiti se Sporazumu o razdvajanju snaga iz 1974. godine i povući se s područja zauzetih nakon 8. prosinca.

Drugim riječima, Damask je spreman pregovarati o sigurnosti, ali ne i o vlastitom suverenitetu.

Sirija ne želi da se sigurnosni sporazum pretvori u trajnu dozvolu Izraelu za bombardiranje njezinih vojnih baza, zauzimanje novih područja ili određivanje kakvu vojsku smije izgraditi i s kim smije surađivati.

Tu dolazimo do najvažnijeg dijela govora.

Golan nije predmet trgovine

„Golanska visoravan nije sporno područje, nego okupirani sirijski teritorij.

Prije ili poslije vratit će se svojim sirijskim stanovnicima“, poručio je Olabi.

Ova rečenica nije izgovorena slučajno.

Izrečena je upravo dok Sirija preko američkog kanala pregovara s Izraelom.

Damask time zapravo poručuje:

Pregovaramo s vama – da. Želimo spriječiti rat – da. Pokazujemo suzdržanost unatoč napadima – da.

Ali nemojte diplomaciju zamijeniti za odricanje od prava.

Sirija razgovara o sigurnosti, ali ne priznaje izraelsku aneksiju Golanske visoravni. Prihvaća posredovanje, ali ne prihvaća da trenutačna neravnoteža snaga postane trajno političko rješenje.

Zašto baš mač i svila?

Sada postaje jasnije zašto je sirijski predstavnik govor završio upravo slikom damaščanskog mača i svile.

Svila predstavlja pregovore, političku fleksibilnost i otvorenost prema svijetu.

Mač predstavlja suverenitet, pravo na obranu i granicu iza koje više nema prostora za ustupke.

Mač se ne mora upotrijebiti istoga trenutka da bi imao vrijednost. Isto tako, izbor diplomacije ne znači da je država slaba.

Ozbiljna država mora znati kada pregovarati, kada prikupljati adute, kada izbjegavati bitku za koju još nije spremna i kada pred cijelim svijetom jasno reći: ovo je naša zemlja i od nje ne odustajemo.

Olabi je zato govor završio porukom koja najbolje opisuje Siriju kakvu Damask pokušava izgraditi:

„Dobrodošao je svatko tko u Damask dolazi kao gost i partner, ali ne kao osvajač ili agresor.“

Vrata Sirije ostaju otvorena Ujedinjenim narodima, Sjedinjenim Državama, Rusiji, Kini, Pakistanu i svima koji žele doći kao partneri.

Ali za onoga tko želi ući kao osvajač, tu završava svila.

I počinje upozorenje o damaščanskom maču.