Preokret u Izraelu: Turska mijenja odnos snaga, a sporazum sa Sirijom postaje izlaz

Unutar izraelskoga sigurnosnog establišmenta pojavljuje se potpuno drukčiji pristup Siriji. Riječ je o promjeni koja bi mogla biti znatno važnija od samog sigurnosnog sporazuma između Damaska i Tel Aviva.

Još prije nekoliko dana Izrael je bombardirao zračnu bazu Abu al-Duhur i otvoreno poručivao da neće dopustiti tursko vojno učvršćivanje u Siriji.

Izraelski dužnosnici prijetili su djelovanjem protiv svake prisutnosti koja bi mogla promijeniti odnos snaga sjeverno od izraelske granice.

Sada se, međutim, iz izraelskoga sigurnosnog sustava čuju znatno drukčije poruke.

Izrael razmatra sporazum s Damaskom

Izraelski izvori navodno su za Al-Monitor govorili o potrebi preispitivanja dosadašnje politike prema Siriji i postizanja prijelaznoga sigurnosnog sporazuma s Damaskom, uz američka i međunarodna jamstva.

Posebno je znakovita izjava visokoga izraelskog sigurnosnog dužnosnika prema kojoj Izraelu zapravo nije potrebno pet položaja koje je zauzeo unutar Sirije, kao ni vrh planine Hermon.

Prema njegovim riječima, Izrael se mogao štititi i prije zauzimanja tih položaja.

Takvu je izjavu donedavno bilo teško zamisliti. Ona otvara mogućnost da barem dio izraelskoga sigurnosnog establišmenta počinje razmatrati povlačenje kao dio šireg sporazuma s Damaskom.

Što se u međuvremenu promijenilo?

Odgovor je – Turska.

Crvene linije nisu zaustavile Tursku

Izrael je pokušavao povući crvene linije pred turskom vojnom prisutnošću u Siriji.

Bombardirao je sirijske položaje, slao upozorenja Ankari i nastojao spriječiti stvaranje infrastrukture koja bi mogla promijeniti regionalni odnos snaga.

Damask se, međutim, nije udaljio od Turske.

Naprotiv, sirijski ministar vanjskih poslova Asaad al-Shaibani jasno je poručio da se Sirija neće odreći turske potpore u obnovi svoje vojske.

Upravo je tu nastala prava izraelska dilema.

Ako Izrael bombardira svaki sirijski položaj na kojem se pojavi Turska, postupno se približava izravnom sukobu s Ankarom.

Ako odustane od napada, sirijska će vojska nastaviti obnovu, obuku i naoružavanje uz tursku pomoć.

Ako zauzme dodatni sirijski teritorij, Damask će još snažnije gurnuti prema Turskoj i drugim regionalnim saveznicima.

Svaka od tih mogućnosti za Izrael nosi sve veću cijenu.

Sporazum sa Sirijom postaje najmanje skup izbor

U takvim okolnostima najmanje skupa mogućnost mogao bi postati sporazum sa samim Damaskom.

U tome se nalazi najveći paradoks novonastale situacije.

Izrael je turski utjecaj u Siriji pokušavao zaustaviti vojnom silom. Sada se unutar izraelskoga sigurnosnog establišmenta pojavljuju razmišljanja da se nova stvarnost obuzda političkim dogovorom sa sirijskom državom.

Jednadžba se počela mijenjati.

Damask zahtijeva izraelsko povlačenje, prestanak napada i povratak na sigurnosne aranžmane iz 1974. godine.

Istodobno jasno poručuje da su obnova sirijske vojske i izbor državnih savezništava, uključujući odnos s Turskom, isključivo suverena pitanja Sirije.

Drugim riječima, Sirija je spremna pregovarati o sigurnosti i sprječavanju novih sukoba, ali ne prihvaća sporazum kojim bi joj Izrael određivao kakvu vojsku smije izgraditi i s kojim državama smije surađivati.

Izrael pred teškim izborom

Izrael sada mora birati između nastavka bombardiranja, uz rizik šire konfrontacije s Turskom, i sigurnosnog sporazuma kojim bi se smirila južna Sirija, ali istodobno prihvatila nova regionalna stvarnost.

Ta se stvarnost može sažeti u dvije činjenice:

Sirija ponovno izgrađuje svoje državne i vojne kapacitete, a Turska je postala sastavni dio nove jednadžbe moći u toj zemlji.

Zbog toga izjava izraelskoga sigurnosnog dužnosnika da Izraelu nisu potrebni vrh Hermona i pet zauzetih položaja ne mora biti tek usputno razmišljanje.

To bi mogao biti prvi ozbiljan znak da dio izraelskoga sigurnosnog establišmenta više ne postavlja pitanje kako spriječiti obnovu Sirije, nego kako se prilagoditi Siriji koja se obnavlja, a da njezin uspon ne postane sigurnosna prijetnja Izraelu.

Ako se takav pristup doista počne pretvarati u službenu politiku, bit će to velika promjena u odnosu snaga.

Izrael je donedavno pokušavao određivati granice sirijskog oporavka.

Danas se pojavljuju prvi znakovi da razmatra dogovor s Damaskom kako bi se prilagodio stvarnosti koju nije uspio zaustaviti pritiskom i bombardiranjem.