Haaretz: Povratak Sirije u svjetsko gospodarstvo ruši staru izraelsku strategiju

Dok Sjedinjene Države i regionalne sile ulažu milijarde u obnovu Sirije, izraelska politika zračnih napada postaje sve teže održiva.

Analiza Haaretza upozorava da bi Izrael mogao ostati izvan procesa koji mijenja cijelu regionalnu jednadžbu ako se ne okrene sigurnosnom sporazumu s Damaskom.

Ponovno uključivanje Sirije u međunarodni politički i gospodarski sustav postupno mijenja okolnosti u kojima je Izrael godinama djelovao na sirijskom teritoriju.

U analizi objavljenoj 26. kolovoza izraelski list Haaretz zaključuje da se stari izraelski pristup prema Siriji, utemeljen pretežno na zračnim napadima i vojnom pritisku, više ne može dugoročno primjenjivati na isti način.

Članak Ksenije Svetlove nosi znakovit naslov: „Dok se Sirija vraća u svijet, stari izraelski pristup više nije primjenjiv“.

Njegova središnja poruka glasi da Izrael mora prijeći s politike gotovo isključivog oslanjanja na vojnu silu prema diplomaciji i postizanju sigurnosnog sporazuma s Damaskom. U suprotnom bi mogao ostati isključen iz gospodarske i političke transformacije koja već mijenja položaj Sirije u regiji. (haaretz.com⁠)

Sirija više nije izolirana država

Izraelska strategija proteklih godina temeljila se na pretpostavci da je Sirija slaba, međunarodno izolirana i nesposobna odgovoriti na učestale izraelske napade.

Takvo stanje omogućavalo je Izraelu djelovanje uz relativno male diplomatske ili gospodarske posljedice.

Međutim, ta se jednadžba ubrzano mijenja.

Sjedinjene Države službeno su uklonile Siriju s popisa država sponzora terorizma, čime je uklonjena jedna od najvećih prepreka stranim ulaganjima, financijskim transakcijama i širem povratku zemlje u svjetski gospodarski sustav.

Američka administracija objasnila je da taj potez treba potaknuti gospodarski oporavak Sirije, privući privatna ulaganja i poduprijeti njezinu međunarodnu reintegraciju. (reuters.com⁠, euronews.com⁠)

Istodobno se u sirijsku obnovu uključuju Turska, Saudijska Arabija, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati, dok interes pokazuju i velike američke kompanije.

Riječ je o ulaganjima u energetiku, promet, telekomunikacije, financijski sektor, turizam, nekretnine i obnovu osnovne infrastrukture.

Sirija tako prestaje biti samo razoreno poprište regionalnih obračuna i postupno ponovno postaje prostor u kojem se preklapaju veliki gospodarski i strateški interesi.

Milijarde dolara mijenjaju izraelske računice

Što više međunarodnog kapitala ulazi u Siriju, to svaki novi izraelski napad nosi veći politički rizik.

Napad na sirijski aerodrom, energetsku infrastrukturu ili vojni objekt više ne mora pogađati samo Damask. Može ugroziti projekte i interese država koje financiraju obnovu zemlje.

Saudijske kompanije najavile su ulaganja vrijedna milijarde dolara u energetiku, telekomunikacije, infrastrukturu i druge sektore. Američke i saudijske tvrtke uključile su se i u razvoj energetskih projekata na sjeveroistoku Sirije. (reuters.com⁠, reuters.com⁠)

Turska, s druge strane, ne sudjeluje samo u gospodarskoj obnovi. Ankara ima ključnu ulogu u obuci i reorganizaciji sirijskih sigurnosnih i vojnih institucija te otvoreno podupire jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost Sirije.

Zato svaki izraelski pokušaj trajnog ograničavanja sirijskih vojnih sposobnosti sve više ulazi u sukob s interesima Turske i ostalih država koje ulažu u stabilizaciju zemlje.

Izraelski napadi sve teže ostvaruju politički cilj

Izrael je dugo smatrao da zračnim napadima može spriječiti jačanje protivnika i pojavu novih sigurnosnih prijetnji na svojoj sjevernoj granici.

Međutim, vojni udari mogu uništiti određeni objekt, pistu ili skladište, ali ne mogu zaustaviti politički i gospodarski proces iza obnove Sirije.

To se posebno vidjelo nakon izraelskog napada na vojnu zračnu bazu Abu al-Duhur u sjeverozapadnoj Siriji.

Izrael je napad povezao s navodnim planovima za raspoređivanje turskih snaga i opreme. Turska je odbacila te tvrdnje, dok je američki izaslanik Tom Barrack napad opisao kao nepotrebnu eskalaciju koja ugrožava regionalnu stabilnost.

Incident je pokazao da izraelsko djelovanje u Siriji više nije pitanje samo između Izraela i Damaska. Svaki takav potez može izazvati napetosti s Turskom, Sjedinjenim Državama i drugim državama uključenima u sirijsku obnovu. (ft.com⁠, reuters.com⁠, ft.com⁠)

Haaretz poziva na promjenu politike

Poruka Haaretzove analize nije da Izrael treba zanemariti vlastite sigurnosne interese.

Naprotiv, tvrdi se da ih više ne može učinkovito štititi isključivo bombardiranjem.

Diplomatski sporazum s Damaskom mogao bi Izraelu pružiti sigurnosne mehanizme, jasna pravila i međunarodna jamstva koja zračni napadi ne mogu osigurati.

Sirija i Izrael već su uz američko posredovanje vodili pregovore usmjerene na prekid napada, povlačenje izraelskih snaga s teritorija zauzetih nakon pada bivše vlasti i obnovu sigurnosnih aranžmana povezanih sa Sporazumom o razdvajanju snaga iz 1974. godine.

Damask pritom inzistira na pravu da obnovi svoju vojsku, razvija obrambene sposobnosti i samostalno bira savezništva. Izrael, s druge strane, želi jamstva da sirijski teritorij neće biti iskorišten za stvaranje sigurnosne prijetnje na njegovoj granici. (reuters.com⁠, reuters.com⁠, haaretz.co.il⁠)

Vrijeme više ne radi nužno za Izrael

Dosadašnja izraelska politika polazila je od pretpostavke da vrijeme radi u korist jače strane.

Međutim, u novim okolnostima svaki mjesec bez političkog sporazuma može dodatno ojačati međunarodni položaj Damaska.

Sirija obnavlja odnose s arapskim državama, produbljuje strateško partnerstvo s Turskom i vraća se u međunarodne financijske tokove. Istodobno pokušava obnoviti državne institucije i uspostaviti jedinstvenu vojnu zapovjednu strukturu.

Ako taj proces uspije, Izrael se više neće suočavati s međunarodno izoliranom i potpuno oslabljenom Sirijom, nego s državom iza koje stoje politički i gospodarski interesi više regionalnih i svjetskih sila.

Tada bi nastavak politike učestalih zračnih napada mogao postati ne samo neučinkovit nego i politički preskup.

Pred Izraelom je strateški izbor

Izrael se sada nalazi pred izborom između dvaju pristupa.

Može nastaviti bombardirati sirijske vojne objekte, pokušavati usporiti obnovu sirijskih sposobnosti i riskirati sve dublji sukob s Turskom i ostalim akterima.

Druga je mogućnost prihvatiti da se Sirija vraća kao regionalna država i pokušati sigurnosne interese zaštititi pregovorima, međunarodnim jamstvima i jasno utvrđenim mehanizmima za sprječavanje sukoba.

Haaretz upozorava da se sigurnost ne može graditi samo zračnim napadima.

Jer bombe mogu privremeno uništiti infrastrukturu, ali ne mogu zaustaviti povratak države u međunarodni sustav.

Sirija se danas vraća na političku i gospodarsku kartu regije. Ako Izrael to ne prepozna na vrijeme, mogao bi ostati promatrač procesa koji će se nastaviti bez njega i koji bi mogao potpuno promijeniti ravnotežu snaga na Bliskom istoku.

Izvor: Haaretz