Ako se američko-iranski sukob vrti oko Irana, zašto je središte borbe Hormuški tjesnac?

Ako je rat u Ukrajini sukob između Moskve i Kijeva, zašto NATO ulaže desetke milijardi kako bi Ukrajina nastavila ratovati?

Ako je američko-kinesko suparništvo gospodarsko, zašto su rijetki minerali, tvornice, luke, otoci i opskrbni lanci postali samo središte sukoba?

Zašto se Rusija približava Kini i Sjevernoj Koreji?

Zašto Turska jača svoju ulogu unutar NATO-a, u Siriji i u srednjoj Aziji?

Zašto je Bliski istok ponovno postao prostor sukoba velikih sila?

Jesmo li doista pred nizom međusobno odvojenih ratova i kriza?

Ili je sve što vidimo, od Ukrajine do Hormuškog tjesnaca, od Sirije do Južnog kineskog mora, samo niz poteza na jednoj velikoj šahovskoj ploči?

I najvažnije od svega:

Tko je igrač koji pomiče figure, a tko je figura koja misli da je igrač?

Dopustite mi da vam postavim pitanje koje na prvi pogled djeluje jednostavno:

Tko upravlja svijetom?

Amerika?

Kina?

Rusija?

Ili postoji nešto veće od svih tih država?

Nešto što ne vidimo izravno, ali čije posljedice gledamo svakoga dana.

Ratovi izbijaju.

Savezi se raspadaju i ponovno stvaraju.

Jedne države jačaju, a druge slabe.

Grade se vojne baze.

Mijenjaju se trgovački pravci.

Predsjednici dolaze i odlaze.

Ali igra se nastavlja.

Sve dok svaki događaj promatrate odvojeno od ostalih, nikada nećete razumjeti cijelu sliku.

Problem nije samo u događajima.

Problem je u načinu na koji ih gledamo.

Zamislite da uđete u prostoriju i vidite dvojicu kako igraju šah.

Pogledate ploču i vidite kako se pomiče skakač.

Nakon toga pada pijun.

Zatim napreduje top.

Odjednom jedan od igrača žrtvuje važnu figuru.

Ako ne poznajete šah, pomislit ćete da je svaki potez zaseban događaj.

Skakač se pomaknuo.

Pijun je pao.

Top je napredovao.

Figura je žrtvovana.

Ali profesionalni igrač ne vidi četiri odvojena poteza.

On vidi jedan plan sastavljen od četiri poteza.

Zna zašto se skakač pomaknuo.

Zna zašto je pijun pao.

Zna zašto je top napredovao.

Zna zašto je žrtvovana figura koju mi možda uopće ne smatramo važnom ili zašto je žrtvovana ona koju smatramo presudnom.

Svaki je potez povezan s prethodnim i priprema sljedeći.

Međunarodna politika funkcionira gotovo na isti način.

Vidimo rat u Ukrajini.

NATO šalje desetke milijardi Kijevu.

Rusija širi suradnju s Kinom i Sjevernom Korejom.

I mislimo da je to zasebna europska priča.

Vidimo sukob oko Hormuškog tjesnaca i prijetnje naftnim tankerima i pomorskom prometu.

I mislimo da je to zasebna bliskoistočna priča.

Vidimo sukob oko Tajvana, napetosti u Južnom kineskom moru i vojne poteze Japana i Filipina.

I mislimo da je to zasebna azijska priča.

Vidimo da Amerika pokušava smanjiti ovisnost svoje vojne industrije o mineralima i sirovinama iz Kine.

I naivno mislimo da je riječ samo o gospodarskoj ili industrijskoj odluci.

Ali što ako su Ukrajina, Hormuški tjesnac, Tajvan, rijetki minerali, opskrbni lanci i novi savezi samo različiti dijelovi istoga suparništva na istoj ploči?

Što ako te krize nisu zasebni ratovi, nego različite fronte na istoj strateškoj karti?