Zašto se Rusija i Kina približavaju? Savezništvo ili zajednički interes?

Posljednjih godina sve se češće može čuti da Rusija i Kina stvaraju novi blok koji će promijeniti svjetski poredak.

Posljednjih godina sve se češće može čuti da Rusija i Kina stvaraju novi blok koji će promijeniti svjetski poredak.

Njihovi predsjednici redovito se sastaju.

Gospodarska suradnja raste.

Vojne vježbe postaju sve učestalije.

Energetski projekti šire se iz godine u godinu.

Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je riječ o čvrstom savezništvu.

Međutim, geopolitika je rijetko tako jednostavna.

Rusija i Kina nisu postale bliske zato što dijele potpuno istu viziju svijeta.

Približile su se zato što su procijenile da im sadašnja međunarodna ravnoteža daje više razloga za suradnju nego za međusobno nadmetanje.

To je važna razlika.

Suradnja ne mora značiti potpuno povjerenje.

Može značiti da obje strane smatraju kako zajedničkim djelovanjem lakše štite vlastite interese.

Za Rusiju je Kina postala jedno od najvažnijih gospodarskih tržišta, posebno nakon pogoršanja odnosa sa Zapadom.

Kina Rusiji predstavlja veliko izvozno tržište, važnog kupca energenata i partnera koji može ublažiti dio posljedica zapadnih sankcija.

Za Kinu je Rusija važna iz više razloga.

Prije svega zbog energije, sirovina i geografske dubine euroazijskog prostora.

Istodobno, Rusija predstavlja i važnog političkog partnera u međunarodnim institucijama u kojima obje države često zagovaraju multipolarniji međunarodni poredak.

No iz toga ne treba zaključiti da između njih nema razlika.

Povijest odnosa dviju država obilježena je razdobljima nepovjerenja, graničnih sporova i različitih interesa.

Srednja Azija, Arktik i pojedini gospodarski projekti područja su na kojima njihove ambicije nisu uvijek potpuno usklađene.

Upravo zato njihova suradnja nije rezultat romantičnog partnerstva.

Ona je rezultat strateškog izračuna.

U međunarodnim odnosima to nije neuobičajeno.

Kada dvije sile procijene da zajedničkim djelovanjem mogu povećati vlastiti manevarski prostor, približit će se čak i ako među njima postoje otvorena pitanja.

S druge strane, snažniji pritisak izvana često dodatno ubrzava takvo približavanje.

Kada jedna država osjeti da joj se sužava prostor za političko, gospodarsko ili sigurnosno djelovanje, prirodno će tražiti nove partnere.

To ne vrijedi samo za Rusiju i Kinu.

To je obrazac koji se kroz povijest ponavljao mnogo puta.

Zbog toga geopolitiku nije dovoljno promatrati kroz pitanje tko je s kim potpisao sporazum.

Važnije je razumjeti zašto je taj sporazum potpisan upravo u tom trenutku.

Koje je interese trebao zaštititi?

Na koje je promjene odgovorio?

I kako mijenja ravnotežu moći?

To su pitanja koja često otkrivaju više od samog sadržaja službenih izjava.

Rusko-kineski odnosi zato nisu priča o dvije države koje se u svemu slažu.

Oni su primjer kako zajednički interesi mogu približiti velike sile, čak i kada među njima postoje razlike.

Koliko će takvo približavanje trajati, ovisit će o tome hoće li njihove strateške potrebe i dalje biti jače od područja u kojima se njihovi interesi razilaze.

U geopolitici savezništva nisu trajna.

Trajni su samo interesi koji ih stvaraju ili razdvajaju.