Zašto se o Maroku danas sve glasnije postavljaju pitanja koja mnogi godinama nisu smjeli otvoriti?

Prije nego što donesemo zaključak o Maroku, vrijedi se vratiti nekoliko koraka unatrag i razumjeti kako je ova država postala jedna od najkontroverznijih u muslimanskom svijetu.

Marokanski kralj Mohammed VI. ne nosi samo titulu kralja.

On nosi i titulu “Zapovjednika vjernika”, koja u islamskoj tradiciji predstavlja mnogo više od političke funkcije.

Ona podrazumijeva moralno vodstvo, zaštitu islama i odgovornost prema muslimanskom ummetu.

Upravo zato svaki politički potez marokanskog vodstva izaziva mnogo veću pozornost nego što bi to bio slučaj u većini drugih država.

Posljednjih godina Maroko je postao jedan od najbližih partnera Izraela u arapskom svijetu.

Nakon Abrahamovih sporazuma uslijedila je sigurnosna, vojna, obavještajna i gospodarska suradnja koja se iz godine u godinu dodatno produbljuje.

Istodobno se kralj u javnosti pojavljuje na džuma-namazu, predvodi vjerske ceremonije i predstavlja se kao vrhovni zaštitnik islama u Maroku.

Tu se otvara prvo veliko pitanje.

Može li netko istodobno nositi titulu “Zapovjednika vjernika”, a voditi vanjsku politiku koja izaziva duboko nezadovoljstvo velikog dijela muslimanskog svijeta?

No priča tu ne završava.

André Azoulay je viši savjetnik marokanskog kralja Mohammeda VI (i ranije Hassana II), marokanski Židov rođen 1941. koji je sudjelovao u ekonomskim reformama i promicanju međukulturalnog dijaloga.

To pokazuje da se vanjska politika Maroka ne mijenja preko noći niti ovisi samo o jednoj vladi, već da postoji dugoročan kontinuitet.

Istodobno međunarodni mediji godinama pišu o luksuznom načinu života kralja Mohammeda VI., njegovim dugim boravcima u Francuskoj i udaljenosti od svakodnevnog života običnih Marokanaca.

Dok se jedan dio javnosti divi kraljevskom protokolu, drugi se pita koliko je takav način života u skladu s idealom skromnog muslimanskog vladara kakvog poznaje islamska tradicija.

Posljednjih mjeseci ponovno su otvorena i pitanja vezana uz dokumente Jeffreyja Epsteina.

Objavljeni materijali potvrđuju da su Jeffrey Epstein i Ghislaine Maxwell 2002. godine prisustvovali kraljevskom vjenčanju Mohammeda VI., a kasnije je Epstein pokušavao kupiti luksuznu palaču u Marakešu.

To samo po sebi ne dokazuje bilo kakvu kraljevu povezanost s Epsteinovim zločinima, ali otvara pitanje koliko su međunarodne političke, financijske i društvene elite zapravo međusobno povezane.

Istodobno tisuće mladih Marokanaca posljednjih dana riskiraju vlastite živote pokušavajući prijeći u španjolsku Ceutu.

To otvara možda i najvažnije pitanje.

Ako je Maroko primjer političke stabilnosti i gospodarskog razvoja, zašto toliko njegovih građana želi napustiti vlastitu zemlju?

Zato rasprava o Maroku nije samo rasprava o jednoj državi.

To je rasprava o odnosu politike i vjere, o stvarnoj ulozi muslimanskih vladara i o tome donose li ključne odluke u interesu vlastitih naroda ili u skladu s geopolitičkim interesima koji ostaju izvan pogleda javnosti.

Možda upravo u odgovoru na ta pitanja leži objašnjenje zašto se posljednjih godina sve više muslimana pita jesu li titule, ceremonije i javni nastupi još uvijek izraz stvarne odgovornosti prema ummetu ili su postali tek dio pažljivo izgrađenog političkog imidža.